Zadnjih godina, u vrijeme kada se na prostoru svijeta uvelike uzdižu četiri velike sile (SAD, EU, Kina i Rusija), često se u geopolitičkim krugovima govorilo o konceptu "meke moći" (soft power) kao nečeg što nastupa još snažnije i prodornije od tzv. "tvrde moći". Što je jedna, a što druga? "Tvrdu moć" je lako razumijeti i mogli bismo je u najkraćim crtama opisati kao "tko je jači, taj tlači" pristup. Riječ je o uzdanju u silu, razornu silu kojom se moć nameće i projicira diljem svijeta. "Meka sila" pak ima gotovo iste ciljeve, projicirati moć, ali na jedan posve drugi način - umjesto porobljavanja, napadanja i pritiska prema drugim zemljama se izlazi s ispruženom rukom koja nudi pomoć, suradnju...
Nitko to možda nije bolje opisao nego Joseph Nye, američki politolog s Harvarda koji je još 2012. konstatirao kako je u novom dobu, našem informacijskom dobu - "Najbolja propaganda ona koja nije propaganda". Pritom je također mudro konstatirao kako je "kredibilitet najrjeđi resurs". Nye je ujedno i prvi skovao termin "soft power" te je, dakako, vjerovao kako će SAD biti ta nova velika "meka sila" koja će, vodeći se tim prioritetima, vladati svijetom. Te ideje izložio je odmah po završetku Hladnog rata 1990. u svojoj knjizi "Stvoreni za vodstvo: Promjenjiva narav američke moći".
Dakako, njegovi planovi za Ameriku nisu se baš ostvarili... Neki pristupi "meke sile" jesu usvojeni (slanje humanitarne pomoći u siromašne zemlje i slično), no SAD se, kako i znamo, itekako nastavio oslanjati na svoju "tvrdu silu" u nizu ratova od kojih neki traju i do današnjih dana.
No, "meka sila" podjednako je atraktivan koncept i za preostale svjetske sile koje žele podići svoj rejting na globalnoj pozornici. Naravno, moglo bi se reći da kada i pomažu to čine prvotno iz vlastitog interesa, odnosno iz beneficija koje će od toga dugoročno imati (ili se barem nadaju da hoće), no onima koji imaju direktnu korist ili pomoć od tog pristupa to vjerojatno neće biti niti bitno.
Dakako, cijeli ovaj uvod tiče se aktualno priče i ruskih transportnih zrakoplova koji su kasno noćas stigli u Italiju. Naime, Rusija je poslala popriličnu pomoć. Tu je nekoliko brigada vojnih liječnika, virusologa, medicinske opreme i drugih potrepština za borbu protiv jednog unikatnog neprijatelja - nevidljivog virusa.
U ovakvoj krizi, koja je obuhvatila cijeli svijet, slike iskrcavanja ruskih zrakoplova u talijanskoj vojnoj bazi pokraj Rima su "meka moć na steroidima"!
I dok se neki u Rusiji bune i prosvjeduju, zamjerajući Putinu što šalje pomoć u trenutku kada će uskoro možda trebati i njima, ovo je zapravo jedan od najmudrijih poteza ruskog vodstva u zadnje vrijeme - vjerojatno još od odluke da vojno interveniraju u Siriji kako bi se spriječilo da radikalni militanti sruše tamošnju vlast. Dakako, ova prethodna je bila primjer "tvrde sile", ali rezultat istih bit će možda sličan.
"Iz Rusije s ljubavlju" - s tom poznatom porukom krenula je pomoć prema Italiji
Rusija je u Siriji vojno intervenirala jer druge opcije nije niti bilo - nitko nije mogao zaustaviti tamošnju situaciju diplomacijom (nije da se nije probalo). I koliko god je u pojedinim Zapadnim krugovima Rusija bila kritizirana zbog intervencije u Siriji (i danas je), mnogi, pa čak i njeni kritičari, počeli su je nakon toga doživljavati "ozbiljnije", a na Bliskom istoku mnogi danas čak i traže od Rusije da postane još relevantniji "akter" u njihovoj regiji kako bi se umanjila gotovo apsolutna moć SAD-a.
Što se pak tiče ruskog koketiranja s "mekom silom" to nije ništa novo. Rusija zapravo na tome radi već godinama i to na razne načine. Veliki sportski događaji (Olimpijada, Svjetsko nogometno prvenstvo) sve su bili primjeri "meke sile" oko kojih se Rusija snažno angažirala. Bilo je i drugih pokušaja, približavanja pojedinim europskim državama kao što su primjerice Austrija, Češka, svakako i Italija, ali i Francuska. Nije tajna da su mnoge zemlje, odnosno njihovi dužnosnici, bili "kažnjeni" od strane većih centara moći na Zapadu kada bi se previše približili Rusiji.
Ukrcavanje ruske pomoći za Italiju
No, ova strašna situacija koja se diljem svijeta događa zbog koronavirusa velika je prilika za veliki ruski "reset". Slanje pomoći Italiji velika je stvar i neće biti zaboravljena u "svijetu sutrašnjice". Jer dok se ovih dana intenzivno govori o tome kako "svijet više nikada neće biti isti", to je i za Kremlj signal da će, možda, dobiti priliku da revidiraju vlastitu poziciju u tom novom svijetu.
Očekivano, čak i sada neki prozivaju Rusiju da šalje pomoć samo kako bi "potkopala Zapadni poredak" ne uviđajući da se taj poredak možda ruši sam od sebe pod teretom ovog virusa, a Rusija ne koristi situaciju kako bi u gužvi vojno okupirala Baltik, Poljsku ili Kijev - što nam službeni teoretičari zavjera godinama tvrde da će biti scenarij čim Rusija "dobije priliku" - već pravovremeno reagira i pomaže, za početak Italiji.
Američki list Bloomberg tako piše kako "Putin eksploatira situaciju u kojoj se našla Europa". Kako slanje pomoći može biti eksploatacija? Može - iz perspektive onih koji percipiraju svako jačanje europsko-ruskih odnosa kao tragičan ishod po njihovu geopolitiku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
