Jeziva agenda kojoj se Europa mora oduprijeti ili je neće biti: Slanje trupa u Ukrajinu bio bi početak najstrašnijeg scenarija, a kontinent se počinje ubrzano pripremati na to

Bilo je samo pitanje dana kad će netko od zapadnih lidera početi predlagati slanje vojske na ukrajinski front. Ispalo je da je to francuski predsjednik Emmanuel Macron, kao što smo već pisali jutros (vidi: Analiza iduće velike eskalacije - Emmanuel Macron koketira s putem bez povratka i spominje slanje trupa u Ukrajinu, ovo su planovi koji vode u totalni rat u Europi). On je sazvao skup u Parizu i tamo je počeo pričati o mogućem slanju europskih vojnika u Ukrajinu.

Možemo, i trebamo, prozvati Macronov oportunizam. On pravovremeno uviđa da se kroz američku izolaciju i slabljenje Njemačke (te već raniji odlazak Britanije) otvara prostor za novog lidera Europe, ali način na koji bi on želio da to bude Francuska, ili možda čak i on sam, ne samo da je pogrešan već je i povijesno tragičan.

U ratovima i krizama neke stvari se jednostavno ne bi trebalo izgovoriti. Pristaše moderne ekonomije to jako dobro znaju. Ako kažete da je nešto, u bilo kojem gospodarskom sektoru neodrživo, već samo sklapanje takve rečenice, ako je odaslana s dovoljne visine, imat će razorne posljedice kroz pad potražnje, rast investitorske anksioznosti itd. Spominjati pak Europu u kontekstu militariziranog kontinenta koji se bori za svoj opstanak na istoku je i više od prizivanja takvog scenarija, to je skoro pa potvrda da će se takav scenarij i desiti. Jedina šansa da se ne desi je da netko s iste pozicije anulira takve prijetnje i to što je prije moguće.

Slovački premijer Robert Fico rekao je u komentaru da su ga "prošli trnci niz kičmu" kad je uvidio koja je agenda konferencije u Parizu. Točno je primijetio i da se u sklopu najave konferencije nijednom ne spominje riječ "mir" već da se isključivo govori o "visokim sigurnosnim rizicima".

Ne spominje se mir, a i da se spominje to bi vjerojatno bio neki orwelijanski novogovor gdje je "rat - mir" i slično.

Pariška konferencija održana je kako bi se izmijenila paradigma onog što cijela Europa već jasno vidi. Nedavna anketa provedena diljem Europe pokazuje da Europljani više ne vide skoro nikakvu mogućnost da bi Ukrajina mogla pobijediti u ovom ratu što znači da joj ili žele poraz ili što brže okončanje rata kroz mirovne pregovore. Srećom po Ukrajinu ipak je ovo drugo jer solidarnost običnog naroda s običnim narodom zemlje koja je napadnuta je neupitna. Ali to ne znači da su Europljani izgubili doticaj sa stvarnošću (vidi: Što misle Europljani o ratu u Ukrajini nakon 2 godine? Samo njih 10% vjeruje da Ukrajina može pobijediti, većina želi da Europa natjera Kijev na pregovore s Rusijom).

Francuski predsjednik je taj koji je tragično izgubio doticaj sa stvarnošću, naročito ako ovo ne radi iz oportune agende već ako zaista vjeruje u to što propagira.

Činjenica jest da se Europa, na mentalnoj razini, nalazi već nekoliko tjedana na meti sustavne propagande koja se jako čvrsto uhvatila samo jedne tvrdnje koju odlučno ponavlja u nedogled: Rusija je prijetnja za cijelu Europu i nakon Ukrajine kreće na nas.

Zaista? Rusija? Ova Rusija kojoj za osvajanje manjeg grada poput Avdivke treba i do 10 godina (računajući borbe pro-ruskih pobunjenika za vrijeme rata u Donbasu)? Rusija koja je uspjela zauzeti Bahmut primarno zahvaljajući fanatičnoj skupini Wagner koju je stvorio Jevgenij Prigožin i koji se u procesu toliko osokolio da su ga, po svemu sudeći, morali eliminirati?

Koju god Rusiju da gledamo. Od one koja ne zna kako povući svoje tenkove u plamenu pred Kijevom do one koja gradove zna zauzimati samo tako da ih drobi do temelja i kasnije se hvali njihovom obnovom (Mariupolj)? To je Rusija koje bi se cijela Europa trebala bojati?

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.