Najopasniji aspekt modernog militarizma je činjenica da se on stopio s nekim drugim elementima modernog inzistiranja na navodnoj pravednosti. Ulozi jednostavno nisu međusobno mjerljivi, ali ideološka magla ima tendenciju progutati sve zajedno i tek naknadno prebirati velike od malih priča. Moderni militarizam šeće rame uz rame s tzv. "društvenom pravednošću" gdje se u istom paragrafu spominju prava neke marginalizirane skupine i potezi koji, bez previše pretjerivanja, mogu tvoriti uvod u izbijanje novog rata na globalnoj razini.
Moderni militarizam ne propagiraju više toliko vojni stručnjaci koliko "stručnjaci" za društvenu pravednost. Isti nemaju kompetencije, ali predstavljaju se kao da imaju, bez obzira jesu li aktualna tema epidemiološke mjere, klimatske promjene ili, u slučaju aktualne krize na istoku Europe, geopolitički nemiri.
Taj izričaj, kojim upravljaju medijski influenceri, svodi se na krajnje rigidnu pretpostavku da postoji samo jedan jedini ispravan put koji je ujedno i moralan, pravičan pa čak i u neku ruku uzvišen. Riječ je o ideologiji koja je postala toksična prije već nekoliko godina, otprilike u trenutku kad im je ponestalo stvarnih izazova te su počeli izmišljati nove tamo gdje ih nema.
Ali opasnost nije u tome da se dominantni narativ bavi glupostima, recimo time treba li cenzurirati seriju kao što je komedija "Allo Allo" jer ista stereotipovima "ismijava" pojedine europske nacije (nije li to bila poanta komedije?) - veliki je problem u tome kad se on grčevito rastegne na totalnu sferu i kad s istom količinom strasti krene braniti besmislicu s jedne strane i scenarij koji nas vodi u novi rat s druge strane.
Zauzeti stav protiv rata je jedini pravičan čin u ovoj situaciji. Uložiti napor kako bi se gurao scenarij u kojem rat nije potreban, jedino takav napor može biti pravičan. I što je najbolje takav stav nije utopija. Rat u Europi može se izbjeći dubokim smirivanjem odnosa između Europe i Moskve, povratkom na praktične odnose i zamrzivanjem ideologije. Na taj način možemo ne samo izbjeći rat već i ugasiti strahove onih koji su ovih dana duboko zabrinuti za teritorijalni integritet svojih država.
Ne mogu zemlje poput Estonije, Ukrajine ili Poljske nastaviti "častiti" Rusiju najvećim uvredama i optužbama te u isto vrijeme očekivati da će pred njima biti nekakvo smirivanje napetosti. To je jednostavno apsurdno.
Želja za konstruktivnim odnosima uvijek može prevladati niske strasti i ratne trube, ali je potrebna volja. Pogledajmo recimo odnos između SAD-a i Kube. Riječ je animozitetu koji traju desetljećima, a komunističke vlasti u Havani često osuđuju SAD i njihov ekonomski embargo kao i neo-imperijalističku politiku prema Latinskoj Americi i Karibima. Ipak, kad se otvorio prozor suradnje u drugom Obaminoj mandatu pronađen je brzo entuzijazam za izgradnjom konstruktivnih odnosa, koliko je to moguće. Barack Obama i Raul Castro pružili su si ruke i diplomatska predstavništva u Havani i Washingtonu su otvorena nakon drugo godina. Dakako, odnosi između Kube i SAD-a nisu postali idilični, ali se u datom trenutku napravilo što se moglo i bio je to dobar potez.
U ovoj europskoj krizi može se napraviti i puno više uz čak manje političke volje, ali od esencijalne je važnosti da se "preskoči" cijelu jednu medijsku klasu koja robotsko-papagajski navija za militarizam jer im je karta militarizma upala u ladicu s ostalim kvazi-pravednostima koje guraju za tapšanje po ramenu.
Postoje određene izjave, potezi, šanse, koje idu kontra vojnom narativu i svjesne su što bi značio rat u Europi, ali takve manifestacije dočekuju se na medijski nož u najgorem mogućem obliku. Uzmimo primjerice što se pokušava napraviti s Njemačkom zadnjih nekoliko dana. Mediji su prepuni uznemirenih tvrdnji kako Njemačka "remeti NATO jedinstvo". Remeti zbog? Zato jer bi trebala entuzijastično možda pozivati na rat protiv Rusije?
Mediji su u stanju panike jer njemačka vlast nema želudac slati oružje u Ukrajinu. To vide kao opasnu izdaju "NATO jedinstva" i sad će prikazati Njemačku kao sebičnu silu koja ne želi aktivnije podržati Ukrajinu samo zato jer ne želi ugroziti svoje osobne interese.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.