Klasna analiza kaosa u Engleskoj: Britanska vlast, ova i prethodne, lažno se zgraža - ona je stvorila fašističko nasilje, na svoju sliku, a ni "građanski rat" ne bi im odveć smetao
Novi britanski premijer Keir Starmer oštro je osudio desničarske skupove i nasilje kojem svjedočimo zadnjih nekoliko dana u Engleskoj. Njegova ministrica unutarnjih poslova, Yvette Cooper, poručila je kako ovi izgredi "ne predstavljaju Britaniju". Ali u krivu je. Ovi napadi neo-fašističkih skupina itekako dobro predstavljaju Britaniju jer takvu Britaniju stvaraju i konzervativne i laburističke vlasti u nizu.
Laburisti, koji su nedavno preuzeli vlast, osuđuju "nasilje krajnje desnice" dok u isto vrijeme bez problema šalju milijarde funti koje završavaju u rukama neo-nacističkih skupina koje operiraju na marginama ukrajinske vojske (a pod Zelenskim se često i asimiliraju u samu vojsku). Ta ista Starmerova administracija, baš kao i Sunakova prije nje, otvoreno brani i podržava krajnje desničarsku vlast u Izraelu koja je u aktualnoj agresiji na Gazu ubila skoro 40.000 ljudi, mahom žena i djece.
Britanija koju su stvorili je Britanija koju gledaju na vlastitim ulicama.
U takvoj Britaniji, koja otvoreno podržava imperijalizam i maksimalnu kapitalističku eksploataciju radničke klase, između ostalog i kroz namjerno dovođenje imigranata koje zatim eksploatiraju u jednoj još žešćoj i brutalnoj mjeri, događa se točno ono što se moglo i predvidjeti. U takvoj Britaniji jedan huligan poput Tommya Robinsona može postati "narodni heroj" kojem se obmanute mase sad dive. Ništa čudno i ništa novo, ali serijski razočaravajuće.
Desničarske skupine poput ovih koje danas operiraju u Britaniji uvijek su znale kako iskoristiti društveno nezadovoljstvo, a društvo u Britaniji oko mnogo čega ima razloga biti nezadovoljno.
Jedna petina ljudi u Velikoj Britaniji živi u siromaštvu (!) te 25% sve djece. Gotovo 3 milijuna oslanja se na banke hrane. Za najsiromašnijih 10% kućanstava u UK životni standard pao je za čak 20% u usporedbi s periodom 2019. – 2020.
Politička klasa temeljito je izdala britanski narod. Pod Tonyjem Blairom i Gordonom Brownom laburisti su odbacili politiku društvenih reformi i postali Thatcherovska stranka financijske oligarhije. Radnička klasa bila je politički obespravljena, a Blair je izjavio da je "klasni rat mrtav".
Samo je jedna strana klasnog rata okončana. Bogatstvo milijardera poraslo je za više od 1000 posto od 1989., a broj milijardera utrostručio se od 2010. U istom razdoblju prosječni je radnik izgubio 10.200 funti zbog smanjenja plaća koje je nametnuto rekordno niskim brojem štrajkova pod nadzorom sindikalne birokracije.
Blair je naredio britanskim vojnicima da idu u borbu pet puta, više od bilo kojeg drugog premijera u britanskoj povijesti. Islamofobija je korištena kao oružje da se opravdaju ratni zločini, uključujući nezakonitu invaziju i okupaciju Iraka 2003. Na domaćem planu "Rat protiv terorizma" korišten je za rušenje temeljnih demokratskih i zakonskih prava, s politikama kao što je "Strategija sprječavanja" koja demonizira muslimane.
Kampanja za Brexit dovela je do uspona Farageove Stranke neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) i u konačnici do postavljanja Borisa Johnsona na mjesto premijera. Konzervativci su pak otišli još desnije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
