Već nekoliko godina državni i para-državni mediji Kine i Rusije (premda ruski puno duže nego kineski) na sva zvone govore o velikoj ljubavi između Putina i Xi Jinpinga. Ljubav na sve strane jer Ruski i Kineski carevi malo - malo vode razgovore i čajanke. No ako malo se dublje zagleda iza sveg tog cvijeća i darova osnova tog braka leži u nuždi i braku iz interesa radi obrane od opasnosti američke prijetnje.
Rusija i Kina su tijekom povijesti više bile protivnici nego saveznici; a to se odražava i danas u njihovim odnosima. Kroz ovaj tekst će u kratkim crtama biti prikazane neke od mogućih ili već postojećih točaka sukoba između sfera interesa dva sadašnja saveznika koji bi mogli eskalirati, ako prijetnja od strane SAD prema Moskvi i Pekingu oslabi.
Rusija uza sve svoje hvaljenje je ustvari mlađi partner koji na duže staze može više izgubiti nego dobiti, no s obzirom na međunarodnu izolaciju to joj je trenutno jedini izbor. U post-sovjetskom prostoru Centralne Azije, koji Rusija stoljećima smatra svojim igralištem, Carstvo Sredine već odavno nadmašilo je Kremlj ako se gleda po ulaganjima i trgovini; tako da je 2016. iznos trgovinske razmjene između Kine i država Centralne Azije premašio 30 milijardi $, što je gotovo 50% više naspram razmjene s Rusijom od 18 milijardi $. Iza tih brojki stoji i činjenica da je Kina , ruski " saveznik," , razbila ruski monopol nad izvozom naftnih derivata iz tog područja. To sve sigurno nije prošlo nezapaženo u Moskvi.
Sva ulaganja u prethodnim desetljećima povezana s budućima sada su pod kišobranom BRI inicijative. Sve elite centralnoazijskih država su spremno uskočile u kineski tabor ne samo zbog nade da će kroz BRI investicije i projekte dobiti modernu i obnovljenu infrastrukturu i kupiti socijalni mir kroz ekonomsku revitalizaciju; već sve to ima i puno dublji sigurnosni aspekt. Primjer toga je Kazahstan koji na sve veći upliv kineskih interesa i investicija u svoju ekonomiju gleda kao na branu od ponavljanja ukrajinskog scenarija; što nije nerealna bojazan s obzirom da Astana ima veliku rusku manjinu koja je u mnogim slučajevima izložena diskriminaciji.
Uz to naftovodi i plinovodi iz "Stanova" prema Kini umanjuju financijski dio kolača za ruske tvrtke; dok glavni dio kopnenih BRI koridora kroz Aziju prema zapadu ili zaobilaze Rusiju ili samo prolaze kroz njezin europski dio koji je ionako srce Rusije u ekonomskom i populacijskom smislu, zaobilazeći veći ,azijski, dio Federacije gdje su ulaganja u infrastrukturu prijeko potrebna.
Peking je svjestan da Moskva nije poziciji da uđe izravno u ekonomski rat s njim, no s druge strane ako Kina bude previše izazivala sreću, mogla bi se naći u poziciji s novim neprijateljem. Opasnost da će dio najvećeg nuklearnog arsenala na svijetu ponovno kao i 70-ih u svojem ciljniku imati kineske populacijske centre nikada nije daleko od ponavljanja. Zbog toga Xi Jinping ima konstantni " charm offensive " prema Putinu. Istovremeno glavna kineska politika prema "Stanovima " je strategija sve jačeg ekonomsko vezivanja tih država za Kinu bez ikakvih većih sigurnosnih kooperacija, gdje Rusija i dalje ima glavnu riječ; no možda će i tome uskoro doći kraj.
S obzirom da je ruski sigurnosni aparat trenutno razvučen od Donbasa do Sirije , Kina je počela (kako izvještava The Diplomat u siječnju prošle godine) navodno graditi bazu na tromeđi Kine, Tadžikistana i Afganistana; točnije u Badakhshanu, jedinoj afganskoj provinciji koja izravno graniči sa Kinom. Isto tako povećava se sigurnosna pomoć Kirgistanu, osobito nakon napada na kinesko veleposlanstvo 2016. u Biškeku. Sve to ukazuje na vrlo vjerojatni scenarij gdje će Rusija polako, ali sigurno biti istisnuta iz kao i glavni garantor sigurnosti u "Stanovima".
Premda većina analitičara je usmjerena na EEU (Euroazijsku uniju) kako komponentu ruske politike da blokira širenje EU (time, podrazumijeva se i NATO), postoje znakovi da je projekt bio već neko vrijeme u pripremi ne samo radi EU nego kao i sredstvo kontiranja BRI; jer Unija kao projekt je zaživio na papiru u svibnju 2014 samo nekoliko mjeseci nakon javne proklamacije Xi Jinpingove vizije maritimnog i kopnenog "puta svile". No zbog financijske krize i sankcija koje su pogodile Rusiju sama Unija gotovo je po svemu osim po imenu nakon nekog vremena uklopljena u širu priču BRI-ja.
Iako su postojali pokušaji od strane Putina da koliko toliko uspori kinesko širenje kroz uvođenje novih carina na uvoz preko EEU. No obzirom na ekonomsku moć Rusije koja je patuljasta s , ako gledamo na Behemote kao što su SAD i Kina, to nije previše usporilo napredak kineskih planova. Zbog svega toga, Moskva je spala na to da daje javnu podršku i živi u nadi da će i ona imati određene ekonomske benefite. Premda na prošlogodišnjem CAMCA forumu (godišnje okupljanje stručnjaka iz Centralne Azije, Mongolije, kavkaških zemalja i Afganistana povezanih preko CAMCA mreže) održanom u Azerbajdžanu prisutni su, u povjerenju, novinaru japanskog portala Nikkei govorili o instancama low-key informacijskog ratovanja koje se vodi između Kine i Rusije na području centralne Azije.
Svejedno nova kineska vrhuška je pod Xi Jinpingom postala sve neopreznija u svojim koracima da postane svjetski broj 1 što sada i ima preuranjenu izravnu posljedicu s SAD-om. No novo-pronađena kineska nespretnost je u određenoj mjeri prešla i crvene linije koje je Moskva zacrtala u tom odnosu. Upravo se to dogodilo kada su u halama Kremlja doznali za arktičku komponentu BRI u vidu stvaranja prečaca između Atlantskog i Pacifičkog oceana, s početnom točkom u Ohotskom moru, to je bila kap koja je prelila čašu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
