Konačni izlazak iz crno-bijelog svijeta patnje i anksioznosti: Što je dijalektički način razmišljanja i kako vam može promijeniti život iz temelja?

Nalazite se u potpuno praznoj prostoriji i u njoj lebdi jedan geometrijski objekt, valjak, tipični cilindar. Ali vi ne znate da je to valjak, ne još. Sad zamislite da stojite bočno od njega, gledajući ravno naprijed. Što vidite svojim očima? Ako stojite pod vrlo preciznim kutem, recimo da ste tako postavljeni, ispred sebe ćete vidjeti savršeni pravokutnik. Jer iz tog kuta gledišta uopće ne vidite njegov cilindrični aspekt. Vidite jasne rubove, četiri stranice. Ovo je savršeni geometrijski lik i, recimo, osvjetljenje je takvo da ne vidite njegovu zaobljenost. Ono što vidite je točno, nije lažno, vidite pravokutnik. Je li to istina? Hoćete li viđeno predočiti i prepričati kao istinu? Naravno, pa tu je, oči ne lažu.

U isto vrijeme druga osoba se nalazi u istoj prostoriji s istim geometrijskim tijelom. No, druga osoba postavljena je na drugu stranu, gleda valjak, ali ga ne vidi. Ne vidi ni pravokutnik, to vidite vi jer stojite tako da ga vidite. Ova druga osoba pred sobom vidi kružnicu, krug. Posve jasan, savršen krug. Je li točno ono što vidi? Svakako. Toliko je točno da će bez problema osoba 2 reći da se pred njom nalazi vrlo jasna istina, krug.

Mi pak znamo da sve vrijeme i vi i osoba 2 vidite samo svoju verziju istine, zapravo ne "cijele" istine već jedne točnosti. Reći da je pravokutnik je točno, ako stojite tamo gdje vi sad stojite. Isto tako reći da je krug je potpuno točno ako bi stajali na vrlo precizno određenom mjestu gdje se sad nalazi osoba 2. Ali što je istina? Što je cijela istina, odnosno što je "veća" istina od one ograničene koju promatrate? Cijela istina je da geometrijsko tijelo nije ni pravokutnik ni krug već valjak. To ćete brzo otkriti ako se samo malo pomaknete sa svoje točke gledišta.

Pogledajmo kako to izgleda u grafičkom prikazu:

Složit ćemo se, obje tvrdnje su točne, ali što je onda istina? Istina je zapravo spoj prve i druge tvrdnje (i svega između). Do istine smo došli opservacijom da bi tijelo moglo biti i pravokutnik i krug, ovisno o točci gledanja, ali tek zajedno te tvrdnje počet će stvarati nešto konkretnije i veće.

Ovo bi bio jednostavan uvod u nešto što se često naziva dijalektičko razmišljanje. Možda na prvu ovako može zvučati apstraktno, čak i besmisleno, ali dijalektičko razmišljanje, pod uvjetom da ga istinski shvatite i primijenite, je nešto što vam može promijeniti život, možda i iz temelja. Na bolje, svakako.

Sigurno ste se već negdje susreli s terminom "dijalektika", a ako ste na ovaj termin nabasali u kontekstu izučavanja marksizma onda ste ili pobjegli od njega jer se prezentirao kao nešto što je dosta teško za shvatiti ili ste ga pak istražili do kraja i u detalje pa će vam i sve ovo čime se danas ovdje bavimo biti već i više nego poznato. Nećemo se danas baviti dijalektičkim materijalizmom koji se često veže uz marksizam (možda neki drugi put). Idemo zapravo dosta elementarnije, čak i "pliće", ali sve u svrhu shvaćanja što je dijalektika i - još konkretnije - što je to dijalektički način razmišljanja.

Odmah smo u opasnosti da odemo jako duboko jer dijalektika je nešto što vuče svoje korijene iz grčke filozofije (starogrčki "dialektiké téchne" znači umijeće razgovaranja i raspravljanja). Kroz povijest filozofije dijalektika je značila puno toga i ako vas širi pojam zainteresira otići ćete na dugačko putovanje gdje ćete sresti Hegela, Kanta, Marxa, Engelsa i još puno njih. Neće to biti jednostavno putovanje, svakako ne kao ovaj današnji tekst.

Zato ostajemo pri samim osnovama, za sada.

Izbjeći ćemo sav znanstveni žargon koliko god je to moguće i pokušati nekako "svojim riječima" dočarati što je točno dijalektika i kako je možemo koristiti za znatno unapređenje načina kako razmišljamo, samim time i načina kako živimo.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.