Kontinentalni interni sraz počinje: Što se to događa u Mađarskoj? Otpuštaju se stotine visokih "pro-NATO" vojnih dužnosnika - o tampon zoni prema Ukrajini i što to znači za Hrvatsku
Da će rat u Ukrajini imati velike posljedice na cijelu Europu bilo je jasno već na samom početku sukoba, ali danas, kad rat traje već skoro godinu dana, te posljedice se već jasnije viđaju jer sad polako svima postaje jasno da ovo ipak neće biti "ograničeni sukob". Naravno, posljedice se najviše osjećaju u neposrednom susjedstvu. Ovo je rat koji će dovesti do dubokih promjena na Baltiku, Poljskoj, ali i šire.
Danas ćemo se pak osvrnuti na zemlju koja se nalazi između nas i Ukrajine, zemlju koju možemo smatrati svojevrsnom tampon zonom između nas i najvećeg sukoba u Europi od završetka Drugog svjetskog rata.
Govoreći samo o konceptu tampon zone, a i činjenici da je ovo rat koji bi mogao imati tendenciju širenja, mnogi će se složiti da je bolje da je to jedna Mađarska, a ne recimo Poljska. Jer ako se rat i krene širiti, što je scenarij koji se nikako ne može otpisati, šanse su puno veće da će se proširiti na Poljsku nego na Mađarsku.
Ali zašto? Tu pretpostavku postavljamo na temelju postojećih odnosa koji postoje između Budimpešte i Moskve. Vrlo je poznato da su prije rata ruski predsjednik Vladimir Putin i mađarski premijer Viktor Orban imali vrlo dobre odnose, može se čak reći i prijateljske. Kakvi su ti odnosi danas teško je reći, no može se pretpostaviti da su i dalje dobri, ali "inkognito".
S druge strane Varšava je u antagonističkom odnosu prema Moskvi već godinama. Zanimljivo je pak da u isto vrijeme imamo situaciju gdje su i Poljska i Mađarska u vrlo lošim odnosima s Bruxellesom, ali kad je riječ o odnosu s Moskvom, priče su gotovo dijametralno suprotne. Ta činjenica može se pripisati različitim vlastima, povijesnim okolnostima (iako, ako bi se odnosi prema Moskvi gradili isključivo na temelju antagonizama iz sovjetske ere, obje zemlje su bile tretirane kao sateliti), ali možda i njihovim vlastitim percepcijama "tampon prostora", prema samoj Rusiji.
Mađarska između sebe i Rusije ima Ukrajinu dok Poljska, osim Ukrajine, ima prema sjeveroistoku Bjelorusiju i baltičke zemlje (Poljska pritom graniči s ruskom eksklavom, Kalinjingradom).
Obje zemlje su nekoć bile članice Varšavskog pakta te su i same tvorile široku tampon zonu, odnosno bedem između Sovjetskog Saveza i Zapada, odnosno NATO-a pod vodstvom Washingtona. Tu je, između velikih sila, još bila i nesvrstana Jugoslavija.
Danas su situacije drugačije, ali ne posve određene kao što bi se iz određenih karti Europe moglo iščitati. Naime, i Poljska i Mađarska su NATO članice (kao i većina zemalja bivše SFRJ), ali njihov odnos prema samoj vojnoj alijansi koja je predvođena SAD-om, nije isti.
Zapravo Poljska je svoje zahlađenje odnosa s Bruxellesom orijentirala prema jačem odnosu s Washingtonom. Mađarska je pak isti odmak od Bruxellesa iskoristila za jačanje odnosa s Moskvom. Ovi slučajevi nam pokazuju kako dinamika razdvajanja s jedne strane neminovno vodi u jačanje nekih strateških veza s druge strane. Jasno, u vrijeme kad su ovi procesi krenuli vjerojatno ni Poljska ni Mađarska nisu mogle predvidjeti da će zemlja s kojom obje graniče biti u velikom ratu, slobodno možemo reći i egzistencijalnom ratu (Poljska i Mađarska ne graniče, razdvaja ih oko 75 kilometara slovačko-ukrajinske granice).
Poljska vlast je izrazito pro-ukrajinski nastrojena i možda ćemo već ovog tjedna imati potvrdu o njihovom slanju Leopard tenkova u Ukrajinu. Bit će to vrlo napeti trenutak i testiranje ruskog strpljenja oko proglašavanja Poljske "sudionikom u ratu". Jasno, neće se Moskva tek tako zalijetati s time jer Poljska je ipak dio NATO saveza, odnosno kolektivne NATO obrane.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
