Kroz duboke i mračne kratere zauvijek okrenute od nas: Kina je jedina koja šalje pozdrave s tamne strane Mjeseca i tamo od jučer prikuplja istine stare preko 4 milijarde godina

Još jako dugo vremena glavna asocijacija na tamnu stranu Mjeseca neće biti situacija na jedinom Zemljinom prirodnom satelitu već remekdjelo Pink Floyda 1973. Ako ste se pak ponadali da je ovo tekst na tu temu, bez brige, o samom albumu intenzivno smo pisali već ranije (vidi: "Dark Side of the Moon" Pink Floyda - Priča o svakoj pjesmi s albuma povodom obljetnice njegovog izlaska - o životu, vremenu, ludilu, besmislu i na kraju... smislu). Danas ćemo se ipak baviti samim Mjesecom, njegovom "tamnom stranom" koja zapravo, bez obzira na često korišteni naziv, i nije tako tamna.

Puno točniji naziv bio bi dalja strana Mjeseca. Zašto? Zato jer je to dio Mjeseca koji mi sa Zemlje zapravo nikada ne vidimo. Zašto ne vidimo? Zbog nečeg što se zove libracija - to je promjena orijentacije Mjesečeve površine u odnosu na promatrača na Zemlji. Ukratko, Mjesec je "uhvaćen" u našu gravitaciju i okreće se zajedno sa Zemljom.

Znači li to da Mjesec nema svoju vlastitu rotaciju? Ima - ali da bi se Mjesec okrenuo oko svoje osi treba mu isto vremena koliko i da napravi krug oko Zemlje. Otprilike 28 dana. Zbog specifičnog pozicioniranja uvijek vidimo samo jednu stranu Mjeseca, a ovisno o tome kako smo u datom trenutku zajedno okrenuti prema Suncu, vidjet ćemo manji ili veći "dio" Mjeseca. Dakako, Mjesec je uvijek cijeli na noćnom nebu iznad nas, ali ponekad vidimo manji dio jer je ostatak u mraku, odnosno Sunce ne dopire do tog dijela.

"Mračna" strana Mjeseca nije mračna, zapravo ona ima svjetla koliko i ova koju mi uvijek vidimo. Koliko? Recimo to ovako, kad biste izgradili bazu na Mjesecu, bilo na ovoj ili onoj strani, 14 dana bio bi mrak, 14 dana bilo bi svjetlo.

Poprilično dobru računalnu animaciju kretanja Mjeseca oko Zemlje, i kako ga vidimo, možete pogledati ovdje:

Za nas koji ćemo vjerojatno provesti živote vezani uz teritorij Zemlje, dalja strana Mjeseca uvijek će ostati "mračna" jer je uživo nikad nećemo imati priliku vidjeti. Samim time je i misteriozna.

Prvu fotografiju dalje strane Mjeseca dobili smo tek krajem 1959. kad je tamo prošla sovjetska letjelica Luna 3.

Kasnije fotografije potvrdile su i otkrile koliko je ta dalja strana Mjeseca zapravo drugačija od one koju uvijek gledamo. Za razliku od "naše" strane Mjeseca, na ovoj je teren težak, "hrapav", izbušen s brojnim kraterima i s vrlo malo ravne površine. Na daljoj strani Mjeseca nalazi se i možda najveći krater u cijelom Sunčevom sustavu - sliv Južni pol–Aitken. Krater je dugačak oko 2500 kilometara i dubok je između 6.2 i 8.2 kilometra. Procjenjuje se da je nastao negdje između 4.2 i 4.3 milijarde godina.

Postoje razne teorije o tome zašto je dalja strana Mjeseca toliko drugačija od ove koju mi vidimo. Jedan od razloga je vulkanska aktivnost koja je poprilično "izravnala" našu stranu Mjeseca. Nadalje, pošto je dalja strana Mjeseca uvijek okrenuta "prema svemiru" samim time je i direktno bila na udaru asteroida i kometa koji su kroz dugi niz godina ostavili vrlo jasan trag.

Razlika je vrlo upečatljiva:

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.