Kroz Euroaziju do Indije u svijetu koji se mijenja i sukobljava: INSTC koridor kao rival Sueskom kanalu

Pitanje transporta između Europe i Azije uvijek je bilo pri vrhu prioriteta globalne ekonomije. Tako je zapravo još od davnina i uvijek se nastoji poboljšati postojeće rute ili pronaći nove kako bi trgovina bila još brža, učinkovitija i sigurnija. Rat u Ukrajini je pak otvorio brojna dodatna pitanja - kako će se povezivati Europa i Azija ako je ovo početak dugoročnog neprijateljstva između Rusije i Zapada? Može li se Rusiju, najveću kopnenu zemlju svijeta, "zaobići"? Ili će upravo ona iskoristiti ovo novo stanje za jačanje vlastite uloge u euroazijskom transportu?

Rat u Ukrajini svakako je doveo do toga da su se neke zemlje snažnije okrenule jedna drugog, a to će se uskoro itekako osjetiti i u pogledu jačanja trgovinskih veza diljem Euroazije. Najbolji primjer su Rusija i Iran. Ove dvije zemlje i ranije su blisko surađivale, ali nakon rata u Ukrajini njihovi odnosi dosegli su nove razine. Ništa čudno, s obzirom da su sad i Moskva i Teheran na vjerojatno istom udarcu zapadnih sankcija, a bliža suradnja postaje im neophodna.

To pak dovodi do jačanja nekih ruta koje bi inače možda bile u drugom planu. Nije tajna da je Rusija, dok je bila u relativno dobrim odnosima sa Zapadom, gledala razvijati svoju infrastrukturu tamo gdje joj ista donosi najveću dobit. Kao primjer svakako možemo izdvojiti plinovod Sjeverni tok 2 koji bi na kraju mogao ostati kao relikt jedne srušene (u doslovnom fizičkom smislu) ideje.

Pogledajmo stoga što se događa na istoku, ali i na jugu. Tijekom jučerašnjeg dana Iran i Rusija potpisali su sporazum o izgradnji velike željezničke dionice u sklopu Međunarodnog sjever-jug transportnog koridora (INSTC) kojeg razvijaju zajedno s Indijom, a riječ je o prometnom koridoru koji bi trebao postati rival čak i Sueskom kanalu.

Prije nego se osvrnemo na nove dionice koje grade Iran i Rusija, moramo se pobliže upoznati s INSTC projektom.

Riječ je o koridoru koji bi bio 7.200 kilometara dug, a uključivao bi transfer robe brodovima, željeznicom i cestama, spajajući Rusiju i Europu s centralnom Azijom, Iranom, Azerbajdžanom i Indijom. Glavni fokus je pak potez koji spaja Indiju i Rusiju (preko Azerbajdžana i Irana).

Standardni i INSTC koridor

Razvojem INSTC-a (sama ruta postoji, testirana je, ali još nije zaživjela u pravom logističkom smislu) došlo bi do jačanja trgovine u gradovima kao što su Mumbai, Moskva, Teheran, Bandar Abbas, Baku, Astrakhan i drugi.

Riječ je o projektu koji je sad već desetljećima u izradi. Inicijalni sporazum Rusija, Indija i Iran potpisali su još u svibnju 2002. godine. Još tada je rečeno da bi INSTC mogao pružiti 30% jeftiniju i oko 40% kraću rutu od tradicionalnih (misleći primarno na onu koja ide preko Sueskog kanala).

U kojoj je fazi razvoja i zašto traje tako dugo? Riječ je o megaprojektu i takvi se i inače dugo razvijaju. No, kako smo i spomenuli, određene političke okolnosti sad bi mogle ubrzati ovaj proces. Trenutačno se intenzivno radi na otkrivanju potencijalnih "uskih grla" uzduž rute te kako ih što adekvatnije izbjeći. Probni transferi su za sad pokazali da bi se u prosjeku na teretu od 15 tona moglo smanjiti trošak transporta za oko 2.500 USD, što je poprilična svota.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.