Leos Carax: Razotkrivanje zagonetnog genija suvremene francuske kinematografije

Léos Carax je cijenjeni, ali enigmatični francuski redatelj poznat po svom jedinstvenom i vizionarskom pristupu kinematografiji. Pariška umjetnička scena ga obožava, a s druge strane, zbog njegovih cijenjenih umjetničkih ideja i vizija, ali ipak megalomanskih i neprilagođenih širokom tržištu, producenti se bore sami sa sobom ne bi li mu ukazali povjerenje za idući film.

Ovaj romantični i mračni redatelj u svojoj je karijeri doživljavao mnoge, iz poslovne perspektive, zanimljive uspone i padove i prikazuje borbu umjetnika za integritet.

Od njegovog fascinantnog prvijenca "Dečko upoznaje djevojku", gdje je pokazao svoje majstorstvo nadrealnih narativa, do emocionalno nabijenih "Ljubavnika na mostu" i kritički hvaljenih "Svetih motora", Caraxovi filmovi prolaze kroz dubine ljudskih emocija i egzistencijalnih dilema. Posljednji film Annette, izašao je 2021. i zaista je unikatan, kao neka vrsta suvremenog drama-mjuzikla.

Svaki kadar njegovih filmova prkosi konvencijama, pozivajući gledatelje da urone u svijet u kojem se isprepliću ljubav, otuđenost i složenost ljudske duše. Krenimo na putovanje kroz Caraxove filmove i životnu priču, razotkrivajući srž njegova jedinstvenog stila i trajnog utjecaja koji je imao na suvremenu kinematografiju.

Mladi redatelj inspiriran Novim valom

Léos Carax

O njegovoj problematičnoj i skrivenoj ličnosti ne zna se jako puno. Rođen je 1960. godine kao Alex Christophe Dupont. Ime Leos Carax je pseudonim kreiran od imena likova u filmu "Les Enfants du Paradis" (Djeca raja).

Prije nego što je postao poznati filmski redatelj, Carax je bio filmski kritičar i pisao je za utjecajni filmski časopis "Cahiers du Cinéma". Kao mladić, Carax je bio inspiriran tim kultnim časopisom i francuskim pokretom Novog vala, te je izražavao svoju strast prema kinematografiji i filmskoj analizi putem svojih kritika i tekstova. Njegova trajna veza sa filmskom kritikom duboko ga povezuje sa pristupom filmu i filmskim svijetom uopće.

Zanimljiv je njegov prvi pokušaj snimanja kratkog filma La fille rêvée, koji je završio tehničkim incidentom – projektor je eksplodirao, zapalivši restoran korišten za scenu.

Sa samo 20 godina, Leo Carax uspio je objaviti svoj prvi kratki film Strangulation Blues, odmah hvaljen od strane kritike radi izvanrednih tehničkih kvaliteta i nagrađen Grand Prixom za kratke filmove na festivalu u Hyèresu 1981. godine.

Trilogija kompliciranog susreta – veliki uspon i pad karijere

Caraxov susret s producentom Alainom Dahanom lansira ga u dugometražne filmove i suradnje s vrhunskih glumcima. Iz njihove suradnje će se izroditi „trilogija kompliciranog susreta".

1. Film Boy meets girl (Dečko upoznaje djevojku) iz 1984. godine, premda debitantski, dobio je široku pohvalu kritike i Caraxa je etablirao kao obećavajućeg i vizionarskog filmaša. Film je „obavezna lektira“ za kinematografske entuzijaste.

Nekonvencionalna je to priča o ljubavi i složenom odnosu između Alexa i Mireille, priča koja snažno odjekuje kod gledatelja, zadirući u emocionalne borbe i potragu za vezom. Film je polu-autobiografski, budući da je protagonist, Alex, ambiciozni redatelj koji pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu kinematografije.

Kinematografija je vizualno zadivljujuća, uz crno-bijelu estetiku koja pojačava emocionalnu dubinu i nadrealni, snoviti ton filma. Vidljiv je hommage Godardovim djelima, posebice svojom narativnom strukturom i korištenjem intertekstualnosti. Tehnika intertekstualnosti uključuje referencu ili aludiranje na druga umjetnička djela, književnost, filmove ili kulturne elemente unutar vlastitog filma. Svoj jedinstveni poetični redateljski stil vidljiv na ovom filmu, Carax je održao do danas.

To je ujedno i prva u nizu redateljevih mnogih suradnji sa glumcem Denisom Lavantom, kojeg neki smatraju redateljevim alter-egom. Lavantove izvedbe poznate su po svojoj tjelesnosti i emocionalnoj dubini, postajući sinonim za Caraxov jedinstveni filmski stil.

2. U idućem filmu Mauvais Sang (Noć je mlada ili Bad blood) iz 1986., izvrsnom Lavantu se pridružuje i slavna Juliette Binoche. (S njom je redatelj dijelio život osamdesetih.) Film spaja elemente kriminalističke drame, znanstvene fantastike i romanse.

Radnja je intrigantna. U Parizu bliske budućnosti, širi se smrtonosni i misteriozni virus širi među ljudima koji se upuštaju u seksualne aktivnosti bez ljubavi. Protagonist Alex mali je kriminalac koji se uključi u opasnu pljačku kako bi ukrao cjepivo protiv virusa. Usput se zaljubljuje u Annu, djevojku svog partnera u pljački. Dok upravljaju svojim osjećajima usred nadolazeće opasnosti, film ulazi u teme ljubavi, želje, smrtnosti i složenosti ljudskih odnosa.

Mračna i ćudljiva kinematografija filma, u kombinaciji s atmosferskim osvjetljenjem i fluidnim pokretima kamere, stvaraju snovitu atmosferu koja nadopunjuje teme filma o strasti i egzistencijalnoj tjeskobi.

"Mauvais Sang" poznat je po nezaboravnoj plesnoj sekvenci u kojoj se pojavljuje lik Denisa Lavanta, Alex. Scena, postavljena uz pjesmu Davida Bowieja "Modern Love", zadivljujući je i emotivan trenutak u filmu, prikazujući Lavantovu fizičku i emocionalnu snagu kao glumca.

Ovaj je film učvrstio reputaciju Leosa Caraxa kao inovativnog i utjecajnog filmaša u francuskoj kinematografiji. Uspjeh filma i pohvale kritičara dodatno su etablirali Caraxa kao značajnu figuru suvremenog filma.

3. Treći film trilogije Les Amants du Pont-Neuf (Ljubavnici na mostu) iz 1991., redatelju je nakon velikog uspona donio mnogo gorčine i preokret u karijeri.

Ironično, kritika je film pohvalila za ambicioznu viziju, redateljevo umjetničko vodstvo te glumačke izvedbe Lavanta i Binoche. Njihova emocionalno nabijena izvedba u ulozi strastvenih ljubavnika bila je vrhunac filma.

Pa kako se dogodio krah? Zbog lošeg menadžmenta i produkcije, megalomanije autora, a i nezgoda na snimanju, budžet je gotovo ušesterostručen i postao jedan od najskupljih francuskih filmova u to vrijeme. Snimanje je trajalo 3 godine nakon čega se dogodio komercijalni neuspjeh, a nekoliko producenata, uključujući Alaina Dahana, okrenulo je Caraxu leđa.

Nakon izazovne produkcije "Ljubavnika na mostu", Carax je otišao na dugu pauzu od snimanja filma. Za povratak u redateljsku fotelju trebalo mu je gotovo cijelo desetljeće. U tom je razdoblju režirao predstavu i napisao scenarije, ali nije snimio nijedan novi film.

Film vrijedi pogledati. Radnja prati Alexa, beskućnika i alkoholiziranog uličnog performera koji živi na mostu Pont Neuf zatvorenom zbog popravka. (Replika tog poznatog mosta nabila je troškove u produkciji.) Tamo upoznaje mladu umjetnicu koja polako gubi vid zbog degenerativnog oboljenja oka. Unatoč izazovnim okolnostima, Alex i Michele razvijaju strastvenu i nestalnu ljubavnu vezu, tražeći utočište od surove stvarnosti svojih života u zagrljaju jedno drugoga.

Najmračniji Caraxov film – usporedba sa Gasparom Noéom

Godine 1998. Caraxov film Pola X bio je odabran u službenoj konkurenciji na Filmskom festivalu u Cannesu, ali je dobio različite reakcije kritike i publike zbog mračnog tona, zamršenih tema i, u najmanju ruku, odvažnog vizualnog stila. Film očito nije stvoren za ukus široke publike publici i profita i smatra se jednim od najmračnijih i najprovokativnijih filmova u filmografiji Leosa Caraxa.

Radi kontroverzi izazvao je živu polemiku u Cannesu, gdje je redatelj izviždan tek koju godinu prije možda jednako mračnog filma Gaspara Noéa, "Irreversible", s Monicom Bellucci u glavnoj ulozi. Ni jedan ni drugi film nisu za svakoga radi brutalnosti scena, i neizbježno izazivaju rasprave oko opravdanosti istih, premda bez njih vjerojatno ne bi moglo biti dočarano ono što se htjelo.

U filmu glumi Guillaume Depardieu u glavnoj ulozi Pierrea, mladića iz bogate obitelji koji se etablirao u svijetu visokog društva. Međutim, njegov miran život se okreće naglavačke kada otkrije postojanje polusestre (glumi redateljeva supruga Yekaterina Golubeva) koju nikad nije poznavao. Istražuju se teme kao što su identitet, strast, izdaja i želja za slobodom.

Istodobno, Leos Carax se tijekom svoje karijere uhvatio u koštac s brojnim projektima koji, nažalost, nikada nisu ugledali svjetlo dana; remake filma Obračun Fritza Langa, Strong girl , Aladdin & Cardea , Peter Ibbertson ili Merde u SAD-u.

Umjetničko preživljavanje jedne od najvećih nada francuske kinematografije devedesetih

Početak 21. stoljeća označio je početak povratka za filmaša, ponovno voljenog od strane kritičara, ali i tužno umjetničko preživljavanje kroz kolaborativne projekte i slično. Dosta mu je projekata prekinuto zbog nedostatka novca. Financijska sredstva ne dobivaju se lako i producenti se bore da mu ponovo vjeruju.

S druge strane, njegov talent i dalje boja, pariška inteligencija ga obožava a godine 2004. čak je dobio, rijetku privilegiju, "carte blanche" u Cinémathèque Française.

Kada redatelj dobije "carte blanche" u Cinémathèque Française, to znači da mu je dodijeljena potpuna umjetnička sloboda za organiziranje filmskog programa i kreiranje događaja vezanih uz teme koje su mu osobno važne, u tom poznatom filmskom arhivu i muzeju u Parizu. To pruža redatelju priliku da predstavi svoje omiljene filmove, filmske uzore ili da dijeli svoje vizije i inspiracije s publikom. Ova čast ukazuje na duboko poštovanje prema redatelju i njegovom doprinosu filmskoj umjetnosti.
Carax se u kina vratio tek 2008., sa filmom Tokyo! , za koji potpisuje segment "Merde".

Monsieur Merde – stvor koji živi u kanalizaciji i radi kaos

"Tokyo!" je antologijski film iz 2008. sastavljen od tri segmenta, a svaki su režirali različiti priznati filmaši: Michel Gondry, Leos Carax i Bong Joon Ho. Film je hommage gradu Tokiju, a svaki segment predstavlja različitu i maštovitu perspektivu života u užurbanoj metropoli.

Caraxov segmet, "Merde", („Sranje“) prati ekscentrično i groteskno stvorenje koje živi u kanalizaciji po imenu Merde. Stvorenje izlazi iz podzemlja i radi kaos na ulicama Tokija. Dok mediji i javnost postaju opsjednuti njegovim bizarnim postupcima, slijedi suđenje koje istražuje teme kulturnog otuđenja i sukoba između društva i autsajdera.
Ovaj film označava rođenje lika Monsieura Merdea, kojeg tumači vječni suučesnik Denis Lavant.

Holy Motors – napokon

Napokon, Carax je ponovo dobio priliku za dugometražni autorski film gdje može pokazati svoj talent. Holy Motors (Sveti motori) je radikalan i odvažan, naravno, mračan, i izazvao je senzaciju na Filmskom festivalu u Cannesu, brojne nagrade i povratak povratak Leosa Caraxa u krilo kinematografskog stvaralaštva.

U punom smislu riječi novoj generaciji gledatelja predstavio je Caraxovo nekonvencionalno pripovijedanje i dobio pohvale za svoju nadrealnu i misterioznu atmosferu.

Ovdje imamo prilike vidjeti povratak grotesknog lika Monsieura Merdea (ponovno Denis Lavant), Evu Mendes, te slavnu Kylie Minogue ponovo kao glumicu, ali i sa pjevačkom sekvencom u filmu!

Annette – iznenađujući format modernog mjuzikla

Trebalo je pričekati devet godina prije ponovnog gledanja filma Leosa Caraxa. Godine 2021. njegova glazbena drama ili suvremeni filmski mjuzikl Annette otvara filmski festival u Cannesu. Tamo je film izazvao veliku pozornost zbog svoje unikatnosti i emotivne dubine.

Ovo je ujedno prvi redateljev film na engleskom jeziku, a riječ je o projektu suradnje između Francuske, Njemačke i Belgije, te mnogih kulturnih fondova.

Scenarij su napisali su ga Ron Mael i Russell Mael iz benda Sparks, a glume Adam Driver, Marion Cotillard i Simon Helberg. Adama Drivera ćete vjerojatno prepoznati kao glumca iz franšize "Star Wars", što mu je osiguralo da bude jedan od najznačajnijih i najtraženijih glumaca svoje generacije. U ovom je filmu pokazao svoje sjajno glumačko umijeće.

Ono što "Annette" čini posebno intrigantnom je nekonvencionalan pristup pripovijedanju. Film je mjuzikl koji zadire u mračne teme koje potiču na razmišljanje. Prati burnu vezu između stand-up komičara i svjetski poznate operne pjevačice koji imaju kćer jedinstvenog i tajanstvenog dara. Priča se odvija na nadrealan način, istražujući teme ljubavi, slave i složenosti roditeljstva.

Jedan od zanimljivih aspekata "Annette" je činjenica da sadrži originalni soundtrack koji je stvorio bend Sparks. Uz posebnu glazbenu viziju i redateljski stil Leosa Caraxa, film je zaista posebno umjetničko i filmsko iskustvo.

Ovo je opet podijelilo publiku, koja je ili potpuno oduševljena originalnošću filma, ili im jednostavno ne sjeda ovaj neobičan format, vjerojatno u nedostatku razumijevanja umjetničkih rješenja poput uporabe očito animirane drvene lutke, za nekoga zbunjujućih sekvenci s pjevanjem i slično.

Film se može opisati i kao filmska opera, premda je glazba miks različitih žanrova. Teme kao što su ljubav, opsesija, slava i roditeljstvo mogu biti uznemirujuće za neke, a netipičnost kinematografije može prosječnom gledatelju predstavljati neispunjeno očekivanje.

Osobno, film visoko preporučam, pogotovo ako uživate u temama ljudskih odnosa, žrtve koju umjetnici podnose za svoju umjetnost, te ako volite otkrivati nove pristupe kinematografiji!

Sve u svemu, jedinstveni stil i spremnost Leosa Caraxa da istraži složene teme koje potiču na razmišljanje priskrbili su mu posvećeno sljedbeništvo među filmofilima i kritičarima. Iako su neki aspekti njegova rada izazvali kontroverze ili podijeljena mišljenja, njegov doprinos kinematografiji nedvojbeno je ostavio trajan utjecaj na svijet filmskog stvaralaštva.