Trovanjem Navaljnog, njemačka vlada suočila se s dilemom o tome kako postupati s Rusijom. Zbog nedovoljne uključenosti njezinih vlasti u objašnjavanju stvari, Zeleni, dio FDP-a i pojedini zastupnici CDU-a zatražili su odlučan odgovor - njemačko povlačenje potpore plinovodu Sjeverni tok 2 (NS2) i zabrana ulaska u EU i zamrzavanje imovine predstavnika ruske administracije. U raspravi je bilo i ideja o nametanju ekonomskih sankcija Rusiji. Tom su se stavu usprotivili vodeći predstavnici vlade, većina političara velike koalicije i drugih oporbenih skupina, ističući da bi takvi postupci ugrozili interese Njemačke. U konačnici, Njemačka je zajedno s Francuskom predložila sankcije EU-a ljudima koji su uključeni u trovanje Navaljnog i subjektima koji su možda sudjelovali u proizvodnji korištenog živčanog sredstva Novichok. U konačnici je bilo uključeno šest Rusa u državnoj upravi i obavještajnim službama, kao i Državni znanstveno-istraživački institut za organsku kemiju i tehnologiju. Međutim, ove akcije neće značajno utjecati niti su dovoljan odgovor na dilemu oko vanjskopolitičke strategije prema Rusiji, koja postaje sve ozbiljniji problem Njemačke.
Protivnici pooštravanja politike prema Rusiji ukazuju na posljedice po njemačke sigurnosne interese. Dok se pozicionira kao braniteljica multilateralnog međunarodnog poretka, Njemačka podržava održavanje bilateralne suradnje i unutar međunarodnih organizacija s partnerima koji često zastupaju različite stavove. Stoga se održavanjem dijaloga s Rusijom želi osigurati stabilnost u susjedstvu EU-a. Čimbenik koji jača ovo uvjerenje je nedavno smanjenje američke vojne nazočnosti na Bliskom istoku - predsjednik Donald Trump je 2019. odlučio povući 1.200 američkih vojnika iz Iraka i oko 400 vojnih djelatnika iz Sirije. Drugi važan argument je njemački strah od slabljenja transatlantskih odnosa kao rezultat smanjenja američke prisutnosti u Europi. U srpnju je američko Ministarstvo obrane najavilo da će se broj vojnika smještenih u Njemačkoj smanjiti za 12.000. trupa, od kojih će se 6.400 vratiti u Sjedinjene Države. Slabost sigurnosnih i obrambenih instrumenata EU-a, kao i nedovoljno ulaganje i nedostatak osoblja u Bundeswehru, navodno su prepreka jačim akcijama protiv Rusije.
Pristalice održavanja trenutnog kursa u odnosima s Rusijom također ukazuju na štetu njemačkim ekonomskim interesima ako se produže sektorske sankcije. U razdoblju 2018. - 2019. njemačka izravna ulaganja u Rusiju dosegla su najvišu razinu od financijske krize 2007. (3,8 milijardi eura, odnosno 2,6 milijardi eura). Rusija je i dalje najvažniji njemački izvor uvoza nafte, ugljena i plina, koji je u 2019. pokrivao 78,1 posto primarne potražnje za energijom potonje. Plin je od posebne važnosti jer je Njemačka najveći potrošač plina u EU, s potrošnjom u 2019. od 88,7 milijardi m3 (bcm); prema predstavnicima njemačke vlade, to će se povećati. Uz to, izgradnja NS2 ojačala bi status Njemačke kao jednog od najvažnijih plinskih čvorišta u Europi. Razmjeri problema s kojima se EU trenutno suočava također su čimbenik koji ometa daljnja ograničenja protiv Rusije ili proširuje postojeće sankcije. Njemačka je sada na čelu Vijeća EU-a i usredotočena je prvenstveno na suzbijanje pandemije COVID-19 i ograničavanje ekonomskog pada u Europskoj uniji, kao i na zaključivanje pregovora o trgovinskom sporazumu između EU-a i Velike Britanije i izradu sporazuma o novom paktu o migraciji i azilu. Štoviše, malo je vjerojatno da bi daljnje ekonomske sankcije Rusiji podržale sve zemlje EU-a.
Unatoč održavanju ovakvog kursa u odnosu na Rusiju, argumenti u korist mijenjanja odnosa češće se pojavljuju u njemačkoj javnoj raspravi. Pristalice promjena ističu da ruske akcije osnažuju i cementiraju postojeće sukobe u susjedstvu EU-a, umjesto da ih okončaju. Ovdje se prije svega radi o nedostatku napretka u pregovorima oko sukoba u Donbasu ili podršci sirijskom predsjedniku Bašaru al-Assadu. Uz to, ruske akcije predstavljaju prijetnju unutarnjoj sigurnosti Njemačke, prema tumačenju nekih njemačkih državnih agencija. Njemačke državne institucije i političke zaklade bile su meta ruskih kibernetičkih napada: prema informacijama njemačke kontraobavještajne službe, 2015. godine skupina APT28 povezana s ruskim GRU-om stajala je iza infiltracije interne komunikacijske mreže Bundestaga. Drugi je problem što su ruske tajne službe aktivne u Njemačkoj: najvjerojatnije su ruske sigurnosne službe izvršile ubojstvo Zalimhana Hangošvilija, bivšeg vojnog zapovjednika u Čečeniji, u Berlinu u prosincu 2019. godine. Također postoji zabrinutost zbog nejasnih veza između krajnje desnice i anti-EU alternative za Njemačku (AfD) i Rusije. Naravno, nitko ne spominje da Njemačka radi posve isto u Rusiji, što je samo ogled pristranosti zapadnih medijskih kuća koje spremno prihvaćaju ono što im serviraju domaće obavještajne agencije. Igra je to koja je jasna svakome tko poznaje način djelovanja sigurnosnog sektora i njegove odnose s javnošću.
Pristalice zaoštravanja stava Njemačke prema Rusiji također ukazuju na političke troškove nastavka sadašnje Ostpolitike, koju simbolizira NS2. Održavanje potpore projektu i poslovnom narativu komplicira odnose Njemačke s Poljskom i baltičkim državama, koje plinovod tretiraju kao projekt usmjeren na Ukrajinu koji dodatno jača ruski utjecaj na njemačku vanjsku politiku. Ulaganje je također jedan od najozbiljnijih problema Njemačke u odnosima sa Sjedinjenim Državama: prijetnja novim sankcijama projektu otežava Njemačkoj suradnju s jednim od njezinih ključnih trgovinskih partnera i jamcem europske sigurnosti. Američki stav o NS2 neće se promijeniti ako kandidat Demokratske stranke, bivši potpredsjednik Joe Biden, koji se protivi nastavku projekta, pobijedi na predstojećim predsjedničkim izborima. Uz to, održavanje odnosa s Rusijom u trenutnim uvjetima proturječi 'moralnoj dimenziji' njemačke vanjske politike. Ponovljena kršenja ljudskih prava, ograničenja aktivnosti stranih nevladinih organizacija, represija protiv oporbe, uključujući ubojstva za koja su okrivljene ruske sigurnosne službe, stvaraju problem njemačkoj vladi kako u njezinu vođenju vanjske politike, tako i u javnoj raspravi. Dežurni moralni političari, u međuvremenu, ogrezli su u domaće afere, kao što su koruptivna djelovanja, krajnja degradacija radničkih prava i uvjeta života stranih radnika, podrška nizu teorija zavjera itd.
Novi događaji u 2020. godini otežavaju Njemačkoj da održi svoju trenutnu strategiju prema Rusiji, ali brza revizija nije vjerojatna zbog duboko ugrađene percepcije suradnje s Rusijom kao ključnog elementa njemačke Ostpolitike. Međutim, argumenti protivnika politike da kompromisi ne vrijede odjekuju s njemačkim javnim mnijenjem i dugoročno mogu predstavljati polazište za promjenu istočne politike zemlje. Tempo bi se mogao ubrzati ako Sjedinjene Države uvedu nove sankcije povezane s NS2. Unutarnjemački katalizator promjena bio bi ulazak Zelenih u novu saveznu vladu: anketa javnog mnijenja u listopadu ukazuje na to da stranka ima priliku izgraditi koaliciju s Demokršćanima. Još jedan čimbenik koji bi pogodovao reviziji strategije prema Rusiji bila bi pobjeda Norberta Röttgena na prosinačkim izborima za predsjednika CDU-a, jednog od vodećih protivnika izgradnje NS2,.
Nedostatak jedinstvenog stava među njemačkim političkim strankama o strategiji prema Rusiji otvara vrata Poljskoj da naglasi negativne posljedice nastavka trenutne Ostpolitike, kako u bilateralnim odnosima, tako i unutar EU. Također stvara uvjete za formuliranje inicijativa koje će pokazati da će revizija politike biti korisna za Njemačku i ublažit će barem neke probleme povezane s njezinim nastavkom, na primjer, poboljšanjem odnosa sa SAD-om. Jedan od prijedloga bi, na primjer, mogao biti stvaranje njemačkog fonda namijenjenog modernizaciji obrambene infrastrukture i oružanih snaga zemalja istočnog boka NATO-a. Na taj bi način Njemačka ne samo ojačala obrambeni potencijal Srednje Europe, već bi povećala i vojnu potrošnju, smanjivši spor sa Sjedinjenim Državama oko njemačkog obrambenog proračuna, koji ostaje ispod cilja od 2 posto BDP-a. Teško je, međutim, očekivati da će takvi koraci biti složni nastavak njemačke Ostpolitike. Prije svega, radi se o stanju čisto praktičnog umovanja: ako je ruski plin najjeftiniji energent koji je na tržištu njemačkim građanima i gospodarstvu, malo tko će biti protiv ukorijenjene njemačke praktičnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
