Erdogan je shvatio da mora pronaći način kako bi spriječio daljnje američke pritiske na Tursku i pronašao ga je u vidu jačanja odnosa s Rusijom, a nabava protuzračnog sustava S-400 je potvrda izvedbe tog plana. Značajno je da je osam ruskih teretnih zrakoplova stiglo u Tursku s dijelovima ovog naprednog sustava otprilike točno 3 godine nakon pokušaja državnog udara u Turskoj. Simbolika postaje sve snažnija.
Kada su zrakoplovi stigli i kada je sve prigodno poslikano obratio se i Erdogan poručivši: "Uz božje dopuštenje sve će biti postavljeno do travnja 2020. godine". Možda Erdogan traži još dopuštenje od svevišnjeg, ali od nikog drugog - jer Amerikancima je pokazao da je Ankara postala imuna na njihove pritiske (a u retrospektivi takve zemlje su završavale jako loše, primjerice Irak i Libija...).
No, jedna stvar je pomalo intrigantna - S-400 jest kompleksan komad vojne opreme, bez sumnje, ali zašto je potrebno toliko vremena da bi se isti postavio? I zašto je trebalo uopće toliko vremena da stigne od Rusije do Turske?
Informacije koje su stizale iz turskih medija prethodno dolasku, onom potvrđenom dolasku, bile su poprilično konfuzne - u nekoliko navrata stizale su "potvrde" da je S-400 "poletio" te da će se pojaviti u Turskoj "tijekom dana". Svaki put prošao bi dan, pa još jedan dan... a najčudnije su bile one tvrdnje da je poletio te da će doći "krajem tjedna" (!), pa nije da leti oko svijeta?
Dobro, moglo bi se reći kako je očito postojao neki razlog da se točan datum i vrijeme drže pod tajnom, a možda su se s tim ciljem i namjerno u javnost plasirale lažne informacije - nije baš jasno tko bi to gađao/rušio ruske zrakoplove na ovom prostoru... zadnji koji je namjerno gađao i srušio ruski vojni zrakoplov je, ironično, upravo Turska!
Sve u svemu, S-400 je stigao i čak i laik mogao je vidjeti da to nisu "puzzle" za slaganje već konkretni komadi opreme - na fotografijama smo vidjeli dvije lansirne rampe, dizalicu, radare... Ne izgleda, bar ovako na "prvi pogled", kao da je to sve skupa nešto što bi se trebalo sastavljati čak 10 mjeseci.
Da, za korištenje samog sustava potrebno je proći intenzivno obuku, ali turski vojnici su je već navodno prošli - još ovog proljeća i ranije pojavljivali su se podaci kako je "zanimljivo" da turski vojnici u isto vrijeme u Rusiji prolaze obuku po pitanju korištenja S-400 sustava dok u isto vrijeme turski vojni piloti u SAD-u uče letjeti na novom F-35 vojnom zrakoplovu. Dakako, bilo je jasno da će samo jedna od te dvije skupine moći i doma uživati u toj tehnici, a nakon poduže drame ispalo je da su to ovi s treninga u Rusiji. Dakako, ako jesu. Svi ti "hoće-neće" tjedni oko dolaska S-400 u Tursku mogu izazvati pojačani skepticizam. Drugim riječima - jesu li turski vojnici zaista već uvježbali upravljanje ruskim protuzračnim sustavima kako se tvrdi da jesu? Tko zna!
Ukoliko nekim slučajem ipak nisu to bi onda pojasnilo zašto se Erdogan nada da bi to travnja 2020. sve moglo postati operativno. Iako njegov izbor riječi nekako sugerira da je travanj 2020. optimističan datum...
Znači li to da je S-400 tako jako kompliciran? Ne, nije, ali stvarnost koja ga okružuje jest.
Vratimo se nekoliko dana unatrag. Što su iz SAD-a poručili da će učiniti ako se Erdogan drzne "stvarno" nabaviti ruski sustav? Da će izbaciti Tursku iz F-35 programa i da će joj uvesti za kaznu sankcije. Što su učinili? Izbacili su je iz F-35 programa, ali nikakve sankcije nisu uvedene. Zašto? Prvo su iz Washingtona poručili kako trenutačno "razmatraju o tome" - što u prijevodu znači: ipak nećemo žuriti. A onda je dan nakon američki državni tajnik Mike Pompeo pojasnio stvari i to otprilike ovako: "Sankcije ćemo uvesti Turskoj ukoliko S-400 postane operativan".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
