Uloga i funkcija bankarstva u svakom nacionalnom gospodarstvu je veoma važna. Bankarstvo i gospodarstvo međusobno su neraskidivo povezani. Stanje u gospodarstvu odražava se na poslovanja banaka i obratno. U suvremenom svijetu 21. stoljeća poslovanje banaka sve je brže, fleksibilnije i dinamičnije pa je stoga sve teže objasniti što su uopće banke, kako funkcioniraju i što su njihove zadaće.
Mogu se prvo navesti neke osnovne definicije da se bi bolje dobio uvid u situaciju. "Banka je profitna organizacija kojoj je glavni posao nuđenje financijskih usluga. Tradicionalne usluge banke svode se na primanje depozita, koji su joj i izvor sredstava, davanje kredita iz depozita, te pružanje usluga novčanih transakcija. Banke nude različite proizvode koji su fokusirani na poduzeća, stanovništvo ili na državu." "Banka je specifično poduzeće koje posluje specifičnom robom odnosno novcem, zbog čega je veći društveni značaj takvog poduzeća u odnosu na druga poduzeća. Banke su financijske institucije koje se bave aktivnostima financijskog posredovanja na planu prikupljanja depozita i davanja zajmova. Cilj osnivanja banke je dobit. Menadžment kreira poslovnu politiku banke. Stanje na tržištu, ponuda, veličina banke, utječu na poslovnu politiku banke."
Povijesni izvori govore kako bankarstvo potječe iz stare Mezopotamije. U tamošnjim su se hramovima i palačama čuvale velike količine žita i drugih vrijednih roba. Kako bi se žito moglo preuzeti iz palače ili hrama dijelile su se potvrde o izdanoj količini. Tim prvim bankarskim transakcijama pridružile su se privatne kuće, a propisane aktivnosti odvijale su se po slavnom Hamurabijevom zakoniku. U Srednjem vijeku banke su se prvo razvile na Apeninskom poluotoku pa njihov današnji naziv potječe od talijanske riječi banco što u prijevodu znači klupa ili stol. Na tim su se stolovima držali pretinci puni različitog kovanog novca da bi se moglo za vrijeme sajmova obavljati mjenjačke poslove.
S vremenom su se mjenjački poslovi u prvim bankama nadopunjavali s poslovima zaprimanja novca u depozit i izdavanjem potvrda ili kredita o tome da se novac može podignuti kod drugih bankara. Moderni bankarski poslovi imaju korijene u mjenjačkim poslovima. Bankarstvo se kao znanstvena grana o organizaciji i poslovanju banaka razvilo u drugoj polovici 19. stoljeća s ciljem kako bi se bankari mogli na prikladan način osposobiti za uspješnu provedbu bankarskih zadataka i ciljeva uzimajući u obzir likvidnost, poslovni ugled, itd.
Budući da banke postaju najvažniji regulatori novčanih kretanja pojavila se i potreba definiranja načela bankarskog poslovanja. Osnovna načela bankarskog poslovanja su: načelo likvidnosti, načelo poslovnosti, načelo sigurnosti i efikasnosti ulaganja sredstava u reprodukciju i načelo rentabilnosti. Razvoj nacionalnog gospodarstva potiče razvoj bankarstva što se odražava na mijenjanje zakonske regulative, načina organiziranja i strukture banaka. U suvremenom svijetu, tj. danas na svjetskim tržištima novca nazočni su veliki bankarski konglomerati koji okrupnjavanjem kapitala izbjegavaju granična i druga ograničenja.
Banke obavljaju brojne poslove vezane uz funkcioniranje privatnog vlasništva te time predstavljaju bitan element nacionalnog gospodarstva. Najvažniji su sudionici tržišta novca, a s tržištem kapitala povezane su preko svojih investicijskih odjela odnosno najviše u trenutku kad djeluju kao pokrovitelji izdavanja nove emisije dionica ili obveznica. Zbog toga su banke vrlo važna sastavnica tržišta kapitala, premda se tradicionalno podrazumijeva da su glavni bankovni poslovi krediti u izravnom interesnom konfliktu s emisijom dionica kao vlasničkim oblikom financiranja gospodarskog razvoja. Bez obzira na taj konflikt interesa (banka će uvijek radije plasirati novac kao kredit nego kao ulaganje u dionice), važnost banaka na tržištu kapitala ne smije se zanemariti. Dapače, s razvojem cjelokupnog financijskog tržišta razvijaju se i posebni bankovni proizvodi (usluge) kojima se utječe na daljnji razvoj financijskog tržišta. Pokroviteljstvo izdanja vrijednosnih papira, različita jamstva pa i fizičke usluge distribucije dionica na bankovnim šalterima, sve to može pridonijeti jačanju trgovanja, ali i jačanju povjerenja investitora u dioničarstvo.
Bankarstvo može biti nacionalno i međunarodno. Danas je bankarski sustav diverzificiran i podložan stalnim promjenama i pratećim prilagodbama financijskom okruženju. Bankarski sustav od početka razvoja pa do danas naišao je na niz preinaka i promjena prioriteta. Primarno, banke se bave prikupljanjem novčanih sredstava te podržavaju platni sustav. S razvojem tržišta kapitala i stavljanjem većeg značenja na njegovu važnost, banka poprima sve veću ulogu u okvirima investicijskog bankarstva. Nad poslovanjem banaka prihvaćen je centralizirani nadzor u okvirima centralnih banaka što je u Republici Hrvatskoj Hrvatska narodna banka (HNB). U većini europskih država, pa tako i u Hrvatskoj, banke su organizirane kao univerzalne banke. Najčešća žalba komitenata univerzalnih europskih banaka glasi: "Univerzalno bankarstvo čini europske banke previše nefleksibilnima i konzervativnima - umjesto ambicioznim i rizičnim institucijama."
Banke čine važnu sponu između tržišta novca i tržišta kapitala. Funkcija banaka je stvaranje i plasiranje financijskih usluga za kojima postoji potražnja na tržištu. Tri osnovne funkcije su mjenjačka funkcija, funkcija primanja depozita i prijenosa te funkcija kreditiranja. Mjenjačka funkcija je prvi korak prema poslovima vezanim uz dilersko-brokerske aktivnosti. Vezano uz mjenjačke poslove, banke sve više razvijaju funkciju primanja depozita, razvijaju i sposobnost transfera, tj. plaćanja po nalogu deponenta. S funkcijom depozitara je blisko povezana i funkcija kreditiranja.
Bankovni krediti su danas važan izvor kratkoročnog financiranja poduzeća. Vlasnik poduzeća će kod traženja kredita podnijeti zahtjev u kojem obrazlaže motive i ciljeve zbog kojih uzima kredit. Važno je na odgovarajući način prezentirati poduzeće pred bankom. Tražitelj kredita mora dokazati banci da je kreditno sposoban. Najčešća metoda osiguranja povrata kredita je mjenica koju dužnik daje banci kao oblik jamstva povrata kredita ili se kao oblik osiguranja uzima hipoteka na nekretninu.
Aktivni bankarski poslovi su poslovi u kojima banka ima poziciju vjerovnika. Među najznačajnije spadaju: kontokorenti kredit, eskontni kredit, lombardni kredit, akceptni kredit i rambursni kredit. Pasivni bankarski poslovi su poslovi u kojima se banka pojavljuje u poziciji dužnika. Ti poslovi su vrlo značajni za banku jer ona putem takvih poslova prikuplja sredstva za svoje poslovanje. Najznačajniji pasivni poslovi su: depozitni, reeskont, relombard poslovi, izdavanje certifikata o depozitu o kratkoročnih zapisa te emisija vlastitih dionica i obveznica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
