Moldovski parlament je sredinom studenog glasao u novom kabinetu Iona Chicua, kojeg iza kulisa vodi predsjednik Moldove Igor Dodon, povezan s političkom opcijom socijalista. To dolazi nakon propasti vlade Maie Sandu, koju predvodi proeuropski blok ACUM, samo dva dana ranije. Koalicija ACUM je liberalno-populistički politički savez u Moldaviji između dviju proeuropskih, anti-oligarhijskih stranaka, Stranke akcije i solidarnosti i dostojanstva i Partije istine, formirane s ciljem za zajedničko sudjelovanje u parlamentarnim izborima Moldavije 2019. godine. Prijelaz bloka u oporbu i preuzimanje vlasti od strane neformalnog saveza socijalista i demokrata mogu rezultirati odgodom ili izbjegavanjem proeuropskih reformi u Moldaviji, ali ne znači istovremeno da je moldavska vlada potpuno okrenuta suradnji s Rusijom.
Moldavija je jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, a njezino se gospodarstvo uvelike oslanja na poljoprivredu. Dvije trećine Moldavaca rumunjskog su porijekla, a dvije zemlje imaju zajedničko kulturno nasljeđe. Industrijski teritorij istočno od Dnjestra, općenito poznat kao Trans-Dnjestar ili Dnjesterska regija, formalno je bio autonomno područje unutar Ukrajine prije 1940. godine, kada ga je Sovjetski Savez kombinirao s Besarabijom radi formiranja Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike. Ovo područje uglavnom naseljavaju ruski i ukrajinski govornici. Kako su ljudi tamo postajali sve uznemireniji zbog mogućnosti bliskih veza s Rumunjskom u burnim sumračnim godinama Sovjetskog Saveza, Trans-Dnjester ili Trans-Nistrija je jednostrano proglasio neovisnost Moldavije 1990. godine. Uslijedile su žestoke borbe. Neovisnost Trans-Dnjestra nikada nije priznata, a regija od tada postoji u stanju paradržavne formacije.
Do promjene u vladi je došlo nakon što je Stranka socijalista Republike Moldavije (PSRM) 8. studenog predala prijedlog nepovjerenja vladi. Za ovu političku stranku se smatra da je s proruska, demokratska i socijalistička, ali također nacionalistička, socijalno-konzervativna i populistička politička stranka u Moldaviji. Između 2005. i 2011. bila je poznata kao Partija socijalista Moldavije "Domovina" (Partidul Socialiștilor din Moldova "Patria-Rodina", PSMPR). Stranka je u velikoj mjeri naslijedila Partiju komunista Republike Moldavije (PCRM) u pogledu izbornih rezultata i ispitivanja javnog mnijenja, osvojivši 20,5 posto glasova na parlamentarnim izborima u Moldaviji 2014. Stranka ima stajalište protiv NATO-a, protiv integracije Moldavije u Europsku uniju, protivi se približavanju s Rumunjskom i ima snažne proruske stavove. Članovi stranke podržavaju nostalgiju za Sovjetskim Savezom i vjeru u postojanje moldavskog jezika i moldavske nacionalnosti. Naime, u susjednoj Rumunjskoj, ali i u samoj Moldaviji, postoji uvjerenje kako su Moldavci Rumunji i da govore rumunjskim narječjem.
Podržala ju je Demokratska stranka Moldavije (PDM), koju je prije pet mjeseci s vlasti uklonila velika koalicija PSRM-a i ACUM-a, s podrškom EU, Sjedinjenih Država i Rusije. Ova stranka osnovana je 1997. godine i pridružena je članica Stranke europskih socijalista i punopravni je član Socijalističke internacionale. Prema svom statutu, stranka izjavljuje da je Moldavija neovisna, suverena i demokratska država, utemeljena na zakonu i integrirana u ujedinjenu obitelj europskih demokracija. Iza ove floskule krije se dugogodišnja lijeva orijentacija kao alternativa moldavskim oligarhijama.
Vlada premijerke Sandu je 6. studenoga usvojila amandman na prijedlog zakona kojim bi se prekinuo natječaj kandidata za neovisnog tužitelja i ovlastila premijera da odabere kandidate. Iz njih bi Vrhovno vijeće tužitelja predstavilo jednog predsjedniku za imenovanje. Vlada je koristila poseban ustavni postupak nazvan "prihvaćanje odgovornosti za nacrt zakona" kako bi amandman stupio na snagu tri dana nakon što je usvojen, osim ako parlament ne usvoji prijedlog o nepovjerenju kabinetu. Predsjednik Dodon i PSRM ocijenili su promjenu negativnom za njihove interese i proglasili revidirani postupak nespojivim s ustavom i međunarodnim standardima, a zatim su pozvali na prijedlog za nepovjerenje vladi.
Otklanjanje oligarhijskog političkog sustava, koji je u prošlosti PDM održavao u suradnji s PSRM-om i predsjednikom Dodonom, ACUM tretira kao neophodno za uspjeh proeuropske reforme u Moldaviji. Zato je glavni postulat bloka borba protiv korupcije i depolitizacija pravosudnog sustava. Koalicijski sporazum s PSRM pretpostavljao je da agencije za provođenje zakona budu apolitične. Dodon je, umjesto da eliminira utjecaj PDM-a, počeo preuzimati službe imenovanjem šefova Službe za informiranje i sigurnost i Nacionalnog antikorupcijskog centra koji su ovisili o njemu i stranci. Prema ACUM-u, akcije PSRM-a na blokiranju izbora neovisnog glavnog tužitelja prouzrokovane su strahovima da će nova osoba pokrenuti istrage otkrivajući oligarhijske veze između čelnika PSRM-a i PDM-a. To bi moglo ugroziti Dodonov ponovni izbor na predsjedničkim izborima sljedeće godine.
Cilj PSRM-a nije bio srušiti koaliciju, već samo spriječiti izbor neovisnog tužitelja, zbog čega je Dodon ponudio obnovu suradnje, pod uvjetom da Sandu ne bude kandidatkinja za premijera. Sandu je bila ministrica obrazovanja od 2012. do 2015. i zastupnica u Moldaviji od 2014. do 2015. i 2019. Sandu je izabrana za zajedničkog kandidata proeuropskih stranaka za predsjednika Moldavije na izborima 2016. Međutim, ona je u sljedećem krugu poražena od proruskog kandidata PSRM-a, Igora Dodona. Sanduin kabinet je stvoren 8. lipnja 2019. usred moldavske ustavne krize 2019. kada je Ustavni sud Moldavije proglasio neustavnim njezino imenovanje za to mjesto kao i imenovanje vlade Republike Moldavije. Međutim, 15. lipnja 2019. godine Ustavni sud izmijenio je i poništio svoje prethodne odluke proglašavajući kabinet Sandu ustavno pravilnim. U samo nekoliko mjeseci, cijela priča ove vlade pala je u vodu.
ACUM je ponudu predsjednika Dodona odbio. S obzirom na svoje biračko tijelo, PSRM ne može formirati službenu koaliciju s PDM-om; stoga je 13. studenog predsjednik odredio Iona Chicua, svog ekonomskog savjetnika i bivšeg ministra financija u kabinetu PDM-a, za formiranje novog kabineta. Već sljedećeg dana formirao je vladu, službeno tehnokratsku, ali u stvari ovisnu o PSRM-u, i dobio je povjerenje parlamenta. Isporučili su ga socijalisti, ali i demokrati, vjerojatno u zamjenu za garancije da će se njihov oligarhijski utjecaj sačuvati. To znači da je neformalna koalicija PDM-PSRM, koja je postojala prije lipnja, obnovljena, ali je ravnoteža snaga unutar nje obrnuta.
Chicu, koji je nakratko bio ministar financija pod Sanduinim prethodnikom Pavlom Filipom, založio se za kontinuitet u odnosima Moldavije s međunarodnim zajmodavcima. "Vlada će nastaviti ispunjavati sve obveze države prema vanjskim partnerima i međunarodnim financijskim organizacijama, prije svega prema Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci", rekao je Chicu parlamentu. Kazao je da trenutni program MMF-a istječe u ožujku 2020. i da je vlada spremna započeti razgovore o novom zajmu. Malena bivša sovjetska republika potpisala je 2014. godine politički i trgovinski sporazum s EU-om, naljutivši time Rusiju. Bruxelles i Međunarodni monetarni fond podržavaju Kišinjev u tom financijskom ropstvu prema međunarodnim financijskim institucijama, a EU je rekla da je "duboko zabrinuta" zbog pada Sanduine vlade. Moldavija, zemlja od 3,5 milijuna stanovnika, smještena između Ukrajine i članice EU-a Rumunjske, u zadnje vrijeme upada iz krize u krizu, jer je nestanak milijarde dolara iz njezinog financijskog sustava 2014. godine narušio ugled njezine političke klase.
Pad vlade Sandu može spriječiti proeuropske promjene u Moldaviji. Dosadašnje promjene primijetila je i uvažila Europska komisija koja je u srpnju nastavila s makroekonomskom podrškom obustavljenom dvije godine ranije zbog nedemokratske vladavine PDM-a. U listopadu je odobrila isplatu prvih tranši u iznosu od 30 milijuna eura od ukupno 100 milijuna eura potpore. Moldavija je također dobila gotovo 29 milijuna eura za podršku reforme svoje policijske, energetske i financijske politike. Dodon i PSRM, unatoč proruskim simpatijama, tražit će daljnju financijsku potporu EU-a i tako će izbjeći sukobe u odnosima s Unijom, ali mogu uvesti samo minimalne proeuropske reforme ili, kao što je to PDM ranije činio možda po uzoru na Rumunjsku, Bugarsku ili Hrvatsku, će te reforme jednostavno lažirati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
