Naftna analiza: Ograničenje cijene po barelu stupilo je na snagu - jesu li se EU i G7 preračunali? Ima li Zapad zaista monopol na naftne osiguravajuće kuće? Slijedi li globalni poremećaj ako Rusija sad ne bude reagirala onako kako su očekivali?
Danas su stupile na snagu nove mjere koje su donijele EU, G7 i Australija po pitanju kupovanja ruske nafte, odnosno na snagu stupa ograničenje cijene barela ruske nafte na 60 USD. To je iznos oko kojeg su se dogovorili nakon poprilično dugačkih pregovora koji su trajali između EU članica.
Podsjetimo, ova mjera je donijeta s ciljem kažnjavanja Rusije zbog napada na Ukrajinu, ali i kako bi se smanjila količina novca kojeg Rusija i dalje zarađuje od prodaje nafte na Zapadu. No, mnogi zagovornici ove taktike tvrde da je trebalo cijenu staviti još znatno nižom.
Ali iz Moskve poručuju kako se "neće držati" ove mjere pa čak i po cijenu da moraju smanjiti proizvodnju nafte.
Ovaj potez dolazi u trenutku dok EU uvodi embargo na kupnju ruske nafte koja se dostavlja preko mora, a sa sličnim mjerama kreću i SAD, Kanada, Japan i Britanija.
No, kako će ova mjera, limitacija na 60 USD po barelu, biti učinkovita? Što ako Rusija jednostavno odluči - kao što su sad iz Moskve i najavili - da neće onda prodavati tim zemljama koje inzistiraju na maksimalnoj cijeni od 60 USD po barelu? To Rusija svakako može učiniti, ali nije tako jednostavno.
Naime, ove mjere se ne odnose samo na direktnu kupnju nafte od Rusije. Ovdje je riječ o tome da Rusija neće moći prodati svoju naftu ni trećim zemljama ako je želi prodavati po tržišnoj cijeni, odnosno većoj od 60 USD. Ali zašto bi to pravilo vrijedilo za trgovinu naftom između Rusije i neke treće zemlje? Zar nisu detalji transakcije, svakako i cijena, stvar isključivo Rusije i te treće zemlje? Ne nužno! Naime, velika količina ruske nafte do sad se do odredišta dostavljala tankerima iz EU ili pak G7 zemalja članica. Nadalje, u ovoj priči nisu bitni samo tankeri već i drugi faktori koji su sastavni dio pri transportu nafte, gotovo kao i sami tankeri, a to su osiguravajuće kuće.
Ali zašto Rusija ne bi mogla, pošto svakako planira maksimalno angažirati vlastite tankere, koristiti i vlastite osiguravajuće kuće? To neće biti lako. Naime, velika većina ključnih osiguravajućih kuća i kreditnih institucija po pitanju naftnog prometa nalaze se u zemljama EU i G7. Riječ je o dugogodišnjim tradicijama koje se jednostavno ne mogu promijeniti preko noći. To pak znači da Rusija čak i kad bude poslovala s trećim zemljama, trošak osiguranja dostave nafte će znatno rasti ako ne budu bili prisutni G7 i EU osiguravatelji, a to onda pak znači da će teško Rusija moći prodati naftu iznad 60 USD.
Dakako, ako bareli budu nosili oznaku "60 USD", onda ih Rusija i dalje može prodavati kao i do sada, koristeći se etabliranom zapadnjačkom infrastrukturom, naročito kad je riječ o osiguravateljskim kućama. No, ako Rusija želi nekome prodati naftu po, recimo, 70 USD, zbog samog tog čina, da je cijena iznad 60 USD, EU i G7 kompanije i institucije od sad više pravno ne smiju poslovati s Rusijom.
Jasno, treće zemlje koje ne usvoje ove mjere mogu i dalje kupovati rusku naftu, ali ne mogu računati na zapadnje usluge koje se tiču dobave, osiguanja i transporta!
Ali zašto Zapad donosi ovakav polovičan potez - ako im je cilj bio kazniti Rusiju, zašto jednostavno nisu uveli totalnu zabranu kupnje ruske nafte? Mogli su, to se čak i razmatralo ozbiljno u jednom trenutku, no uskoro im je postalo jasno da bi takav potez uvelike naštetio i njima. Naime, puna zabrana značila bi potencijalnu blokadu od čak 6 milijuna barela nafte na tržištu. Pa što onda? Sveli bi rusku naftnu zaradu na nulu? Da, ali oni koji bi uveli takve mjere ne bi sami mogli financijski podnijeti toliki teret. Prema analizi J.P. Morgana izbacivanje ruske nafte s tržišta dovelo bi do toga da bi cijena barela nafte skočila na oko 380 USD! Drugim riječima, Zapad si nije mogao priuštiti potpuno isključenje ruske nafte pa su stoga osmislili ovo novo, kompromisno rješenje - ograničenje cijene.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.