Američki predsjednik Donald Trump pokušao je jučer donekle umiriti veliku buru kritika protiv njega zbog činjenica da nije, tvrde njegovi kritičari, ruskog predsjednika Vladimira Putina prozvao za uplitanje u američke predsjedničke izbore 2016.
Optužuju ga oni koji su uvjereni kako je Rusija svojim "uplitanjem" utjecala na izbore do te mjere da je pobijedio Trump umjesto Hillary Clinton. Trump, očekivano, takve tvrdnje odbacuje, no pritisak na njega sve je veći uključujući i iz pravca obavještajne zajednice.
Trump se tako jučer pokušao izvaditi iz teške situacije ističući kako je "krivo izgovorio" jednu riječ za vrijeme konferencije s Putinom - konkretno ističe kako nije htio reći "ne vidim zašto bi se Rusija uplitala" već je mislio reći "ne vidim zašto se Rusija ne bi uplitala" (zamjena "would" s "wouldn't" na engleskom jeziku).
Nadalje, jučer je s unaprijed pripremljene izjave, s papira pročitao kako "ima povjerenja u američke obavještajne službe" da bi odmah zatim - ne gledajući više u papir - rekao: "Mogao je biti i netko drugi. Ima puno ljudi vani".
Drugim riječima, na Trumpa se ovog puta vrši možda i najveći pritisak do sada. Činjenica da je održao "normalan" sastanak s Putinom, u SAD-u mu ne mogu oprostiti kao ni činjenicu, kako tvrde, da je imao priliku prozvati ga javno, stojeći pokraj njega, za uplitanje u američke predsjedničke izbore.
No kako da ga prozove kada pritom ne može navesti niti jedan konkretan dokaz? Sam Trump cijeli proces naziva "lovom na vještice", ali s druge strane ni on se ne može opirati vječno, i on se mora podrediti postojećim stvarnostima iako u njih možda ne vjeruje - jedna od postojećih stvarnosti je i velika Reuters/IPSOS anketa provedena nakon njegovog sastanka u Helsinkiju koja pokazuje kako 55% ne odobrava njegov pristup prema Rusiji dok svega 37% odobrava.
Možda od početka mandata Trump se nije ni u jednom trenutku suočio s toliko kritika odjednom. Listajući najčitanije američke medije stječe se dojam da ga se ovog puta nastoji stjerati u kut sa svih strana jer, izgleda, prijateljstvo s Putinom je opasna "crvena linija".
Ono što je zanimljivo uočiti je činjenica da se Trumpu ne dozvoljava niti mali pomak kada je riječ o eventualnoj normalizaciji odnosa s Rusijom, kao da postoji strah da bi sada mogao "uništiti" sve ono što su američki centri moći do sada pomno "gradili" zadnjih 7,8 godina. Jer zahlađenje odnosa s Rusijom doslovno je građeno, sistematski. Mnogi tako primjerice misle kako je do zahlađenja odnosa došlo zbog krize u Ukrajini te kako je to razlog loših odnosa između Rusije i Zapada (a Zapadni mediji tako to i prezentiraju), no to je potpuno pogrešno - kada je buknula kriza u Ukrajini, prije no što je Viktor Janukovič uopće srušen s vlasti, odnosi između Rusije i Zapada već su bili na vrlo niskim razinama, tako da Ukrajina dolazi samo kao katalizator zahlađenja, ali nije glavni uzrok.
Kada se sve uzme u obzir, fanatično odbijanje normalizacije odnosa s Rusijom u SAD-u ima poprilično ideološki karakter - zato se isti obrazac i ne može slomiti. Zanimljivo je uočiti kako su isti centri moći poprilično lako prihvatili proces normalizacije odnosa s Iranom (što je Trump sada prekinuo), s Kubom, pa čak i sa Sjevernom Korejom.
Drugim riječima, američki politički establišment prihvatit će "natrag" cijeli svijet, ali kada je riječ o Rusiji - ni govora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
