Nova borba za novu Siriju i diplomatsko usijanje: Svi žele dobre odnose s dojučerašnjim teroristima - Hoće li Turska dobiti potpunu lojalnost? Može li Izrael mirno spavati? Je li Rusija zaista gubitnik? Što će biti s Osovinom otpora? A Putem svile?

Dramatični prevrat u Siriji šokirao je svijet, ali reakcije možda najbolje pokazuju u kakvim se globalnim okolnostima sve ovo događa. Preokret u Siriji dogodio se brže no što je itko mogao zamisliti, a čini se da će i posljedice biti podjednako brze. Kao da nitko nema ni vremena previše kontemplirati što znači pad Assada, kako je do svega došlo, jer sad se hitno zauzimaju nove pozicije prije nego ih zauzme netko drugi.

Promjena u Siriji je nešto što nitko ne može ostaviti da se "slegne", kao što je primjerice bio povratak talibana na vlast u Afganistanu gdje su tek dosta kasnije, prvo Kina, a zatim i Rusija, počele ispipavati mogu li nekako pokrenuti suradnju s novim/starim islamističkim režimom. U slučaju Sirije imamo dramatičnu usijanu diplomaciju. Ruski vojni zrakoplovi još krajem prošlog tjedna birali su na koju će kolonu militanata baciti svoje bombe, hvaleći se pritom da su eliminirane "na stotine", a već danas nova sirijska trobojnica vijori se u Moskvi, telefoni zvone, rade se dogovori s novim vladarima dok ruski mediji brzinski mijenjaju terminologiju te sad i oni prihvaćaju nazive poput "naoružana opozicija" i sl.

I to se ne događa samo u Rusiji, događa se doslovno svugdje. Radikalan primjer je recimo bejrutski kanal Al-Mayadeen koji je sve do samoga kraja bio najžešće pro-assadovski prenoseći vijesti o tome kako je oko Damaska postavljena "neprobojna linija" te kako će džihadisti biti poraženi. Svega nekoliko sati kasnije izvještavanje se okreće za 180 stupnjeva. Priznata je nova vlast, čak se i pod "oružanim snagama" misli na militante koji su upravo ušli u Damask (!).

Iran isto nije iznenadio po tom pitanju. Na stranicama poput Press TV-a tek negdje sa strane ostala je tema koja ističe kako je "Zapad pokrenuo rušenje Assada". Inače dominiraju vijesti o tome kako Iran izražava volju za nastavkom dijaloga, za održavanjem odnosa, pa i općom suradnjom po pitanju sigurnosti u regiji.

Na Zapadu pak ništa novo, njihova želja za padom Assada bila je toliko snažna da se nikako nisu mogli suzdržati da ne kliču pohodu terorističke skupine HTS kad je ista krenula iz Idliba i munjevitom brzinom zauzela Aleppo. Dosta neugodna situacija kad u njihovim papirima još uvijek stoji da je HTS teroristička organizacija, a za lidera Mohamada al-Golanija i dalje je raspisana tjeralica koja nudi do 10 milijuna USD za "informaciju koja bi dovela do njegovog hvatanja".

Možda telefoni u FBI-u zvone i brižni građani se javljaju kako bi dojavili da je Golani upravo u Damasku, drži govor i poručuje kako je "budućnost Sirije" u rukama njegovih boraca? Naravno da je sve ovo jako apsurdno, ali brzo će se "popraviti". Do kraja tjedna da bi se tjeralice mogle poderati, a neugodne kategorizacije zaboraviti.

I zaista, HTS će tako preko noći postati općeprihvaćena nova sirijska vlast, mora, jer doslovno nitko u ovom trenutku se ne usudi tvrditi da to nije. Možda kasnije hoće, ljutito, kad HTS neke ipak bude morao razočarati.

Iako sve to možda zvuči pomalo šaljivo, situacija je jako ozbiljna. Takav zaokret u neku ruku znači da dojučerašnji teroristi možda mogu krenuti u osvetničke pohode na civile za koje se sumnja da im nisu bili skloni pa da nitko o tome ne kaže niti riječ jer, eto, nije trenutak za zamjeriti se novim vladarima Sirije.

Sama pak činjenica da se akteri poput Rusije i Irana nastoji brzo re-pozicionirati pokazuje nam da u određenoj mjeri militanti koji su umarširali u Damask jesu donekle još uvijek neodređeni. Što žele? Kome će se prikloniti? Hoće li biti baš maksimalno lojalni Turskoj koja ih je uvelike stvorila, kasnije i "preodgojila"da bi bar donekle izgledati podobni za vladanje, ili će sad kad drže Damask i skoro sve drugo u Siriji postati opijeni moći pa početi koketirati s nekom dozom autonomije?

Moramo imati na umu da su do prekjučer vladala pravila koja više nisu aktualna. Svim neprijateljima Assada bilo je zapravo svejedno tko će ga skinuti s vlasti, može to komotno biti i najmračnija sila. Dok je trajala ta želja nije se puno pitalo tko je koliko ekstreman - isto kao što se ni danas na Zapadu skoro nitko ne pita kolika je razina korupcije u Ukrajini.

No, sad kad je Assad nestao iz Damaska poput utvare koja je shvatila da sve ovo više jednostavno nema smisla, tek sad će regionalni i međunarodni pristaše svega što je anti-Assad početi pitati što i tko zapravo vlada Sirijom.

Za sve je još rano, ali neke stvari već danas su značajne. Pogledajmo trenutačnu "ratnu kartu" Sirije. Sve, osim kurdskih prostranstava na istoku i nekih ISIL-ovih pustinjskih oaza kontrolira "reformirana Al-Qaeda" - sve osim dvije ruske vojne baze na obali Mediterana. Kako to? Rezultat brze moskovske diplomacije. Ali to neće biti drago čuti onima koji su više od desetljeća itekako uložili u militante koji su na kraju trijumfirali.

Uložili su jako puno, ali ne izgleda da ih kontroliraju.

Jasno, netko će imati više, a netko manje utjecaja. Ipak, po svemu što smo do sad vidjeli, Turska će imati najveći utjecaj. Turska je dobila Siriju po svojim željama i tretirat će je kao neku polu-koloniju. No, ovi koji su toliko euforični zbog pada Assada neće imati ništa protiv, štoviše, bit će još dugo zahvalni Turskoj.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.