D. Marjanović: imperijalizam i tabu teme
(Ovo je uvod na tekst kolege Kubika o obljetnici NATO agresije na SRJ)
Nije tajna kako je NATO-ovo bombardiranje države koja se tada nazivala Savezna Republika Jugoslavija već 14 godina poprilično neistražena tema u Hrvatskoj. Imajući u vidu okolnosti i ratove na prostoru bivše SFRJ koji su prethodili, to nije nikakvo iznenađenje. Također nije tajna kako znatan broj stanovnika u Hrvatskoj još uvijek NATO-ovu agresiju protiv Miloševićevog režima doživljava kao "opravdanu".
Ovo je skliski teritorij, prostor koji na glavni ispit stavlja ljudsku vrlinu koju nazivamo anti-imperijalizam. Dakako, sve svjetske događaje često, čak i nesvjesno, promatramo u širem kontekstu okolnosti koje prethode ili koje se nameću. Ipak, vrijeme bi trebalo - pa i za one najtvrdoglavije - sa sobom nositi i određenu dozu propitkivanja, ako već ne kompletnog revizionizma.
Pitanje svih pitanja je ovdje bolno jednostavno - ustrajemo li na stavu ili smo i sami oportunisti koji ćemo stavove izvijati prema konkretnim slučajevima i potrebama? Može li se reći kako je bombardiranje Tripolija bila imperijalistička agresija dok je bombardiranje Beograda humanitaran intervencionizam? Neki mogu spojiti ove dvije konstatacije u sasvim prirodan i subjektivan stav. Nažalost, sve upućuje da bi takav odnos prema regionalnoj i svjetskoj novijoj povijesti mogao potrajati još jako dugo, mada je u potpunosti pogrešan.
Kritika imperijalizma nije - što god neki mislili - favoriziranje njihovih rivala. Kritika imperijalizma je obrana samoodređenja u najosnovnijim crtama, čak i kada to samoodređenje ne postoji - valja obraniti prostor na kojem isto jednog dana može djelovati. Imperijalistička agresija nije privremeno ispuštanje bombi na glave civila, mada je to najgrozniji i najeksponiraniji čin, agresija se nastavlja na gotovo bezbroj manje vidljivih i suptilnih načina - počevši od kontrole medija, uvođenja vlastitih ekonomskih doktrina do direktne eksploatacije i korištenja teritorija u neo-kolonijalne svrhe.
Upravo tako - imperijalistička dominacija može krenuti i u potpunom odsustvu direktne vojne agresije. Tamo gdje vojno razaranje nije bilo potrebno, imperijalistička dominacija nametnula se "mirnim" putem. Priče o balkanskim ratovima 90-ih trajati će još desetljećima i koristiti će se u gotovo svakoj predizbornoj kampanji ili u vrijeme ekonomske nestabilnosti, no konačan ishod za cijeli prostor je isti. Nijedna nova država na prostoru bivše SFRJ u zadnjih 20 godina nije uspjela ostvariti autonomnu gospodarsku i političku vlast.
O 90-ima se, izgleda, zadnjih mjeseci priča zaista puno. No predložak je gotovo svugdje isti - rasprave počinju i završavaju u uskim gabaritima mikroklime, u okviru nekog svijeta koji kao da nije fizički i na sve druge načine povezan s ostatkom planete. Ništa novo, često se teške teme probavljaju najlakše kada se pojednostave do najprostijih faktora. Sličnu situaciju danas pratimo i u našem širom susjedstvu, u Siriji, gdje se mnogi bave pitanjima kao što su "tko je sunit, šijit, alawit ili kršćanin?". Mnogima, zaista mnogima, kojima te misli stvaraju dnevnu preokupaciju, gotovo nikada ne padne na pamet da su upravo njihove sektaške podjele kao "idealno stvorene" za neku jaču silu koja odlično koristi te detalje protiv njih.
Takav način razmišljanja je dugotrajan, ne zato što su ljudi glupi ili kronično tvrdoglavi, već primarno zbog toga što se jedan te isti način razmišljanja beskrajno ponavlja. Takav stav tada više nije jedan, nego jedini. Slično je i s bombardiranjem SRJ 1999.
Ipak, mada to nekima još uvijek bila "tabu tema", bombardiranje SRJ mora se sagledati striktno objektivno, prije svega s ciljem shvaćanja šireg konteksta, cijele jedne ere koja je nastupila padom Berlinskog zida i krenula sa svojom provedbom upravo 1999. Govorimo o vojnom napadu koji je pokrenut bez odobrenja UN Vijeća Sigurnosti - dakle, o važnom presedanu koji će obilježiti svih narednih 14 godina.
Lenjin je imperijalizam nazvao "najvišim stadijem kapitalizma" - štogod mislili o vođi Oktobarske revolucije, u ovome je bio sasvim u pravu. Živimo, kako i drevna kletva kaže, "u zanimljivim vremenima" i svjedočimo proširenju kapitalističke ekonomije na cijelu planetu, a samim time vojni imperijalizam postaje sastavni dio, kotač, kojim održavaju aktualnu ekonomsku doktrinu na životu. Bez silne imperijalističke vojne snage već bi svjedočili stvaranju više-polarnog svijeta, a on je ujedno i glavna točka puta prema nekom pravednijem društvu, sistemu u kojem bi radnici vodili glavnu riječ, a ne nametnute elite.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
