Od izobilja do odricanja: Putovanje u asketizam, minimalizam i jednostavnost

U svijetu obilježenom stalnim distrakcijama, materijalnim viškovima i potragom za vanjskom validacijom, pojavljuju se kontrakulturni pokreti koji zagovaraju povratak jednostavnosti, introspekciji i unutarnjem ispunjenju.

Ispred svega, stoji koncept asketizma kao svjedočanstvo trajne mudrosti drevnih filozofskih tradicija i vjerskih učenja, te nudi bezvremenski okvir za pojedince koji traže dublje razumijevanje sebe i svijeta oko sebe.

Zajedno s drugim srodnim suvremenim pokretima poput minimalizma, esencijalizma i filozofije jednostavnog življenja, asketizam nudi put koji izaziva norme potrošačkog društva i prihvaća namjerni i svjesni način života. Promiče se ideja da pravo zadovoljstvo ne leži u nakupljanju materijalnih posjeda, već u razvijanju unutarnjih vrlina i suzdržanom postojanju.

Asketizam ili najmjerno odricanje od užitaka

Asketizam je način života ili filozofska praksa koja se odlikuje samodisciplinom, odricanjem od svjetovnih užitaka i materijalnih posjeda. Često je povezan s religijskim ili duhovnim tradicijama, a ima za cilj postizanje višeg stanja svijesti, prosvjetljenja ili unije s božanskim.

Riječ "asketizam" dolazi od grčke riječi askesis, što znači "vježbanje“ ili asketes, "koji je podvrgnut strogom vježbanju; koji teško radi".

Potječući iz antičke Grčke, Indije i drugih kulturnih sfera, asketizam je kroz povijest našao izraz u različitim kulturama, religijama, filozofskim pravcima, etičkim sustavima, pa i suvremenim životnim stilovima. Od stoika i cinika antičke Grčke, do hinduizma, budizma, janaizma, kršćanstva i islama...

Asketi obično žive život rigorozne samodiscipline i suzdržavaju se od fizičkih, senzornih ili senzualnih užitaka. To može uključivati post, celibat, osamu, meditaciju, molitvu, samokažnjavanje i slično.

Odričući se svjetovnih vezanosti i želja, asketi teže oslobađanju od smetenosti i iluzija materijalnog svijeta, što im pak omogućuje da se usredotoče na duhovni rast i postizanje višeg razumijevanja postojanja.

U mnogim religijskim tradicijama asketi se poštuju zbog svoje predanosti i duhovnih spoznaja. Često se smatraju uzorima i duhovnim vodičima, pružajući mudrost i usmjerenje onima koji traže dublje razumijevanje života i bližu povezanost s božanskim. Vjeruje se da asketske prakse kultiviraju vrline poput discipline, poniznosti, suosjećanja i odvajanja od materijalnih posjeda, što dovodi do osobne transformacije i duhovnog oslobođenja.

Važno je napomenuti da je asketizam osobni izbor pojedinaca i nije zahtjev za sve u određenoj religijskoj tradiciji. Neki pojedinci mogu prakticirati asketizam u ograničenom vremenskom razdoblju ili u određenim kontekstima, dok drugi, poput redovnika i redovnica, to mogu prihvatiti kao doživotno opredjeljenje.

Izgladnjivanje i samokažnjavanje radi duhovne katarze

Povijest poznaje mnoge ekstremne asketske prakse samomučenja, ali one nisu reprezentativne za vjerovanja i prakse cijele vjerske zajednice, niti su univerzalno prihvaćene u svim asketskim tradicijama.

Provodili su ih, odnosno provode ih uglavnom pojedinci koji rigorozno guraju svoje granice fizičke i mentalne izdržljivosti, u potrazi za duhovnim rastom ili prosvjetljenjem.

Neki asketi uključuju se u produljeni ili ekstreman post ili se podvrgavaju ekstremnim tjelesnim askezama kako bi testirali svoju volju i odvojili se od tjelesnih želja. To može uključivati podnošenje ekstremnih temperatura, tešku fizičku nelagodu poput spavanja na čavlima, oduzimanje sna radi nadvladavanja fizičkih potreba i discipliniranja uma, samobičevanja kao oblika pokore ili pročišćenja, samonametnute tjelesne teškoće...

Za vrijeme uskrsnih blagdana, često u TV vijestima možemo vidjeti reportažu o kontroverznom običaju razapinjanja na križ koji se prakticira na Filipinima, posebno u nekim dijelovima zemlje poput province Pampanga. Ovaj običaj poznat je kao "Penitensya" ili "Mahal na Araw" (Veliki petak) i može se smatrati asketskim običajem zbog svoje ekstremne prirode i usmjerenosti na tjelesnu žrtvu kao izraz duhovne predanosti.

Tijekom Velikog petka, odnosno na dan kada se sjećamo Isusove muke, smrti i uskrsnuća, neki vjernici na Filipinima, posebno muškarci, dobrovoljno pristaju biti prikovani na drveni križ, često nositi krunu od trnja na glavi i hodati bosonogi po oštrom kamenju kako bi osjetili tjelesnu bol, iskusili Isusovu patnju, iskazali svoju duboku vjeru, očistili grijehe...

Nešto slično prakticira se u određenom sektoru šijitskih muslimana. Tijekom svetog mjeseca Muharrama,vjernici izvode činove samobičevanja poznate kao "matam". Neki sudionici koriste lance, oštrice ili druge instrumente kako bi udarali po svom tijelu, stvarajući samonananesene rane. Vjeruje se da je ova praksa način izražavanja predanosti, pokore i spremnosti da se podnese fizička bol u sjećanju na žrtvu Imama Husseina, unuka Proroka Muhameda, u Bitci kod Kerbale.

Ovakvih primjera ima nebrojeno mnogo kroz povijest, ali i danas. Ipak, važno je reći da većina praktičara asketicizma ipak usvaja umjerenije prakse koje se fokusiraju na samodisciplinu, jednostavnost i odvajanje, bez dosezanja gore spomenutih ekstrema.

Ekstremo siromaštvo – od uzvišenosti do tragičnih manipulacija ljudima

Asketi koji prihvaćaju dobrovoljno siromaštvo odriču se materijalnog bogatstva i posjeda, živeći samo s minimalnim potrebnim za preživljavanje. Oni se mogu oslanjati na prosjačenje ili dobrotvorne donacije za prehranu.

Majka Tereza, poznata kao blažena Tereza iz Kalkute, 1979. godine dobila je Nobelovu nagradu za mir humanitarnu i dobrotvornu djelatnost usmjerenu prema najsiromašnijima i najpotrebnijima. Majka Tereza osnovala je Misiju ljubavi, organizaciju koja pruža skrb i pomoć siromašnima, bolesnima, napuštenoj djeci i umirućima. Njezin život i djelo jedan su od najljepših primjera asketicizma.

S druge strane, poznati su slučajevi mnogih sekti koje su koristile ovu doktrinu kako bi pojedinci na najprljavije načine preko ljudi u duhovnoj potrebi došli do materijalne dobiti ili ih čak izmanipulirali do dobrovoljnog žrtvovanja vlastitog života.

Jim Jones bio je vođa kulta koji je osnovao Hram naroda (Peoples temple) koji je imao između 3000 i 20 000 članova. On je uvjerio svoje sljedbenike da mu predaju sav svoj fizički imetak i da žive u zajednici u siromaštvu. Dijelili su zajednički cilj - stvoriti egalitarno društvo, bez klasne i rasne podjele.

Mnogi od njih imali su niža primanja i osjećali su se otuđenima od društva. Kasnije se otkrilo da je Jones koristio financijske i emocionalne manipulacije kako bi kontrolirao sljedbenike te je na kraju organizirao kolektivno samoubojstvo (ali i prisilna ubojstva) preko 900 ljudi u Jonestownu, Gvajani 1978. godine. I sam je izvršio samoubojstvo.

Pustinjaci – život u meditaciji

Određeni asketi se povlače u ekstremnu usamljenost, izolirajući se od društva i provodeći duga razdoblja tihe meditacije ili kontemplacije. Ova intenzivna osamljenost ima za cilj postizanje duhovnih spoznaja i odvajanje od svjetovnih smetnji.

Ankoriti ili pustinjski eremiti često predstavljeni kroz priče, legende i spise, a živjeli su tijekom različitih razdoblja i na različitim geografskim područjima. Živjeli su povučeno u pustinjama, špiljama ili udaljenim planinama, da bi vodili vodili živote usamljenosti, molitve i meditacije, potpuno odvojeni od svjetovnih posjeda i ljudske interakcije.

Ankorit (autor: Teodor Axentowicz, 1881.) Neki od poznatijih pustinjaka u kršćanstvu su Pavao Pustinjak (3. i 4. stoljeće), Antun Pustinjak (3. i 4. stoljeće) i Makarije Veliki (4. stoljeće), koji su živjeli su u Egiptu i Siriji tijekom rane kršćanske ere.

U islamskoj tradiciji, sufistički asketi su prakticirali eremitizam, a u hinduizmu, poznati su pustinjski eremiti "rishi" ili "muniji“, kao u fakiri koji žive u akstremnom siromaštvu prakticirajući samo duhovnu praksu.

Određeni redovnički redovi, poput Kartuzijanaca ili Kamaldolaca, usvajaju način života ekstremne usamljenosti i siromaštva. Ovi redovnici žive u eremitama ili malim pojedinačnim ćelijama, često na udaljenim lokacijama, posvećujući svoje živote molitvi, tišini i kontemplaciji. Odriču se osobnih posjeda i žive život jednostavnosti i siromaštva.

Ekstremni minimalizam i druge asketske prakse novijeg doba

U moderno doba, asketizam kao način života nije tako raširen kao nekada. Moderna era karakterizira veći naglasak na individualizmu, potrošačkom načinu života i udobnostima. Međutim, još postoje pojedinci i skupine koje biraju usvojiti asketske prakse ili uključiti elemente asketizma u svoje živote iz različitih razloga.

Ti načini života naglašavaju svjestan pristup materijalnom posjedu, potrošnji i općim životnim izborima. Promiču smanjenje nereda, fokusiranje na bitno i pronalaženje ispunjenja kroz nematerijalne aspekte.

Dakako, i dalje unutar određenih religijskih tradicija postoje redovi redovnika i redovnica koji žive po više ili manje tradicionalnim asketskim principima. Međutim, javljaju se i pokreti među svjetovnim ljudima. Evo nekih primjera:

Minimalizam

Pokret minimalizma je u posljednjih nekoliko godina postao popularan. Minimalisti zagovaraju život s manje stvari i namjerno sređivanje života, fokusirajući se na osnovne posjede i iskustva umjesto materijalne akumulacije. Ova životna opcija se poklapa s određenim aspektima asketizma, naglašavajući jednostavnost i odvajanje od materijalnih posjeda.

Esencijalizam

Esencijalizam je način razmišljanja koji se fokusira na prepoznavanje i ostvarivanje onoga što je bitno u životu. Uključuje usmjeravanje prioriteta, odbijanje nebitnih obveza i uklanjanje smetnji. Teži oslobađanju vremena i energije za značajne aktivnosti, omogućavajući pojedincima da žive namjerno i svrhovito.

Eko-duhovnost

Neki pojedinci biraju usvojiti asketske prakse kao sredstvo promicanja ekološke održivosti i svjesne potrošnje. Oni mogu prakticirati štedljivost, smanjiti svoj ugljični otisak, živjeti izvan mreže ili usvojiti način života koji minimizira njihov utjecaj na okoliš.

Danas je već trend u svijetu, čak i kod mladih ljudi, postalo odbacivanje korištenja mobilnog telefona, ili korištenje najranijih varijanti mobitela, bez interneta i aplikacija. Ljudi tvrde da im je život postao mnogo jednostavniji.

Pokreti jednostavnog života

Simple living movement (Jednostavan život) naglašava namjeran izbor da se živi manje kompliciranim i značajnijim životom. Uključuje svjesno donošenje odluka o potrošnji, upravljanju vremenom i obvezama. Jednostavan život promiče smanjenje viškova, usvajanje štedljivosti i davanje prednosti vrijednostima poput samodostatnosti, održivosti i osobnog blagostanja.

U povijesti, mnogi su zagovarali jednostavnost življenja, pa tu možemo ubrojati Isusa i Budu.

Američki pisac, filozof i transcendentalist, Henry David Thoreau je zagovarao jednostavnost življenja u svom čuvenom djelu "Walden". On je živio u samostalno izgrađenoj kolibi u šumi, potičući ljude na povratak prirodi i minimalistički način života.

Indijski vođa neovisnosti i zagovaratelj nenasilja, Mahatma Gandhi je promovirao asketski način života i jednostavnost kao dio svoje filozofije. On je zagovarao odbacivanje materijalizma i smanjenje potrošnje kako bi se postigla duhovna ravnoteža.
Ruski pisac i mislilac Lav Tolstoj je zagovarao povratak selu, rad na zemlji i život u skladu s prirodom kao put prema sreći i ispunjenju.

Britanski ekonomist i autor knjige "Small Is Beautiful: Economics as if People Mattered", E.F. Schumacher je promovirao ideju održive i humane ekonomije temeljene na lokalnim zajednicama i jednostavnosti življenja.

Spomenimo za kraj primjer dvojice vrlo bogatih i utjecajnih poslovnih ljudi, a to su Steve Jobs i Ingvar Kamprad. Iako su obojica imali reputaciju življenja relativno jednostavnim stilom života, važno je razlikovati filozofiju jednostavnog načina života od asketizma.

Steve Jobs

Steve Jobs, suosnivač Applea Inc., bio je poznat po minimalističkom pristupu dizajnu i preferiranju jednostavnosti u svom osobnom životu. Zagovarao je minimalistički estetiku i živio u kući s oskudnim namještajem, a u ormaru imao je mnoštvo crnih dolčevita koje je svakodnevno nosio. Međutim, njegov je fokus bio prije svega na inovacijama, tehnologiji i poslovnom uspjehu, a ne na asketskim praksama usmjerenima prema duhovnom rastu ili odricanju od svjetovnih želja.

Ingvar Kamprad, osnivač IKEA-e, bio je poznat po svojim štedljivim navikama i skromnom načinu života. Bio je poznat po putovanju ekonomskom klasom, vožnji skromnim automobilom i življenju u relativno skromnom domu. Iako mu je način života odražavao elemente jednostavnosti, uglavnom je bio motiviran osobnim principima i predanošću štedljivosti, a ne asketskim praksama.

Suvremene asketske filozofije

Određeni filozofi ili mislioci promoviraju asketske ideale kao sredstvo osobnog razvoja i samo-poboljšanja. Zagovaraju samodisciplinu, samokontrolu i odvajanje od svjetovnih želja, s ciljem postizanja jasnoće uma i unutarnjeg mira.

Asketski duhovni tečajevi

Mnoge osobe u moderno doba sudjeluju u privremenim asketskim duhovnim tečajevima kako bi iskusile jednostavan i discipliniran način života. Ti tečajevi često se fokusiraju na meditaciju, samopromišljanje i kontemplaciju, pružajući pojedincima priliku da se odvoje od svoje uobičajene svakodnevice i istraže duhovni ili osobni razvoj.

Zaključak: Asketske prakse iz perspektive današnjeg čovjeka

Svojim naglaskom na odricanju od materijalnih dobara i jednostavnosti življenja, asketicizam može pružiti brojne prednosti suvremenom čovjeku. Ograničavanje potrošnje i materijalne ambicije može pomoći u oslobađanju od materijalnih opterećenja, smanjenju stresa i postizanju dublje unutarnje slobode. Fokusiranje na duhovni rast, introspekciju i razvoj unutarnjeg mira može doprinijeti emocionalnom i mentalnom blagostanju.

Međutim, asketicizam također može imati određene izazove u današnjem svijetu. Njegova naglašena asketska strogoća može biti teško primjenjiva u potrošačkom društvu koje nas okružuje. Stalna izloženost materijalnim iskušenjima, očekivanja društva i pritisak da postignemo materijalni uspjeh mogu otežati prakticiranje asketicizma.

Osim toga, pretjerani asketizam može dovesti do ekstremizma i potiskivanja normalnih ljudskih potreba. Pretjerano odricanje od svijeta i materijalnih stvari može negativno utjecati na socijalne odnose i izolirati pojedinca od zajednice. Također, ekstremni oblici asketicizma mogu dovesti do fizičke iscrpljenosti, nedostatka vitalnosti i neodrživosti u svakodnevnom životu.

Zaključno, asketicizam, kao filozofija življenja, ima potencijalne dobrobiti u smislu oslobađanja od materijalnih tereta i postizanja unutarnjeg mira. Međutim, treba ga pažljivo prilagoditi suvremenom kontekstu i uravnotežiti s potrebama društva i vlastitim dobrobitima. Umjereno prakticiranje asketicizma, usklađeno s individualnim vrijednostima i potrebama, može pružiti korisne smjernice za ostvarivanje uravnoteženog i ispunjenog života.