Od nekadašnje Zlatne obale do današnjeg plana kupovanja nafte u zlatu: Priča o Gani - dekolonizaciji, propalom pokušaju stvaranja "Jugoslavije u Africi", do stabilnosti u opasnoj regiji i današnjoj dubokoj ekonomskoj krizi

Gana je, barem po broju stanovnika, poprilično velika zemlja smještena na zapadu Afrike - ima preko 32 milijuna stanovnika što je čini drugom najmnogoljudnijom zemljom zapadne Afrike (nakon Nigerije). Graniči s Obalom Bjelokosti na zapadu, Burkinom Faso na sjeveru i Togoom na istoku. Imajući u vidu njeno bliže i šire susjedstvo, Gana je jedna od najstabilnijih zemalja ne samo zapadne Afrike već i cijelog kontinenta i to po brojnim parametrima, svakako i što se tiče političke stabilnosti.

Gana je većinom kršćanska zemlja, oko 71% su kršćani (većinom protestanti), no ima i znatnu muslimansku manjinu na koju otpada oko 19% (preostali stanovnici većinom su zadržali razna tradicionalna vjerovanja).

Gana na karti

Glavni grad Accra s okolicom ima preko 5 milijuna stanovnika.

Ovim prostorom su vladale brojne afričke kraljevine do dolaska europskih kolonizatora. U 15. stoljeću današnja Gana dolazi pod kontrolu Portugala, a kasnije je preuzimaju Britanci.

Elmina dvorac - najstarija europska građevina u supsaharskoj Africi - podigli su Portugalci 1482. godine

Nakon osamostaljenja od Britanaca 1960. godine Gana će postati vrlo istaknuta u anti-kolonijalnom pokretu, ali i kao članica Pokreta nesvrstanih, naročito dok je bila pod vodstvom predsjednika Kwamea Nkrumaha.

Lideri Pokreta nesvrstanih, s lijeva na desno - Nehru (Indija), Kwame Nkrumah (Gana), Abdel Nasser (Egipat), Sukarno (Indonezija) i Josip Broz Tito (Jugoslavija)

Socijalistički predsjednik Nkrumah postao je jedan od ključnih aktera pan-afričkog pokreta, a pošto je Gana bila jedna od zemalja utemeljitelja Pokreta nesvrstanih imala je vrlo dobre odnose s tadašnjom Jugoslavijom. Predsjednik SFRJ-a Josip Broz Tito bio je u državničkom posjetu u Gani 1961. godine, a Kwame Nkrumah iste godine u posjetu Jugoslaviji.

Kwame Nkrumah i Josip Broz Tito u Beogradu 1961.

Gana je uskoro postala simbol i model kojeg su druge afričke zemlje pokušale oponašati u vlastitoj borbi protiv kolonijalizma, ali i neo-kolonijalizma, odnosno trajnog utjecaja bivših kolonijalnih sila i nakon formalnog oslobođenja.

Očekivano, i sama Gana imala je itekakvih izazova s raznim oblicima neo-kolonijalizma jer Britanija nije tek tako željela odustati od svog utjecaja u ovom dijelu Afrike.

Predsjedniku Nkrumahu zasigurno nije išlo na ruku što je uskoro počeo vladati autoritarno te je proglašen doživotnim predsjednikom, države i partije. Nije uspio postati "afrički Tito" i uskoro je - uz poprilično britansko uplitanje - formirana opozicija u vidu organizacije Nacionalno vijeće oslobođenja.

Josip Broz Tito avenija danas u Accri, glavnom gradu Gane

Srušen je s vlasti 1966., a ključni akter u državnom udaru bio je, očekivano, vojska. Puč se dogodio dok se Nkrumah nalazio izvan zemlje, za vrijeme posjete Vijetnamu. Ostatak života provest će u egzilu, u Gvineji.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.