Kad prolaznik prolazi ulicama vijetnamske prijestolnice Hanoi može se osjetiti pozitivna i dinamična energija u svakom kutku grada. Narod vozi ulicama skuterima, prolazi su ispunjeni brojnim malim trgovinama u kojima se prodaje sve od smart phonea do hrane, pića i rekvizita. Ulice su pune djece i mladih koji odlaze ili se vraćaju iz škole ili fakulteta. Hanoi kao i cijeli Vijetnam su izuzetno mladi i sve napučeniji. Rast i uspon je vidljiv svugdje. Vijetnam koji je zemljopisno najistočnija država Indokine sa svojih skoro 95 milijuna stanovnika je 15. najmnogoljudnija zemlja svijeta i 9. najmnogoljudnija u Aziji.
Vijetnam je živahna država pretežito mladog stanovništva koja je od jedne od najsiromašnijih država svijeta postala država sa srednjim dohotkom i ekonomski div Azije. Prije samo tridesetak godina Vijetnam se mučio s teškim razdobljem nakon Vijetnamskog rata kojeg je obilježila brutalna američka intervencija. Nakon što je 1975. rat definitivno okončan Vijetnam je bio razrušena i krajnje siromašna zemlja. Stanje je dodatno pogoršala činjenica što je zemljom vladala komunistička partija koja je provodila centralno planiranje i staljinističku gospodarsku politiku koja naravno nije davala rezultata. Vlada je određivala 5-godišnje ekonomske planove i ciljeve, visinu cijena, obim inputa i trgovine, i sl. Poslijeratni gospodarski rast bio je minimalan ako ga je uistinu i bilo. Do sredine 1980-ih vijetnamski BDP po glavi stanovnika iznosio je nevjerojatno malih oko 200-250 $. Onda se dogodio zaokret.
1986. komunistički vlastodršci su shvatili da doslovno provođenje ekonomske politike kakva je zacrtana u Kapitalu i drugim komunističkim knjigama ne daje rezultata, i da moraju odstupiti od ekonomskih postulata marksizma-lenjinizma kako bi se ostvario rast. Stoga je te godine vlada otpočela seriju gospodarskih i političkih reformi pod imenom Đổi Mới (obnova) koje su preobrazile vijetnamsko gospodarstvo. Vijetnam je postao država "socijalističko-orijentiranog tržišnog gospodarstva". Sukladno politici Đổi Mới država i dalje igra važnu ulogu u gospodarstvu, ali privatne kompanije i obrti također imaju svoje dragocjeno mjesto u proizvodnji robe široke potrošnje. Službeno je Komunistička partija Vijetnama ponovo potvrdila svoju predanost socijalističkoj ekonomskoj orijentaciji i reforme su uvedene kako bi se učvrstio socijalizam. Međutim, u praksi su se socijalizam i socijalistički okviri počeli razgrađivati i naveliko se uvoditi kapitalizam. Vijetnamci su prepisali na neki način kineski model liberalizacije gospodarstva. Vijetnamski lideri su se ugledali na napredak industrijaliziranih država istočne i jugoistočne Azije (ASEAN) kao što su Japan, Južna Koreja, Singapur, Filipini, Indonezija. U tim državama nije bilo puno socijalizma barem ne komunističkog tipa.
U tih oko 30 i nešto godina, Socijalistička Republika Vijetnam postala je jedna od blistavih zvijezda za nebu gospodarstava u nastajanju. Rast gospodarstva je toliko brz i efikasan da je vrlo malo radne snage koja nije zaposlena i malo je proizvodnih kapaciteta neiskorišteno. Postavlja se pitanje kako se dogodilo vijetnamsko ekonomsko čudo? Tri su glavna čimbenika koji su doprinijela strelovitom usponu rasta BDP-a, proizvodnje i investicija. Prvi čimbenik se odnosi na skoro maksimalnu liberalizaciju trgovine. Drugi čimbenik su domaće reforme kroz deregulaciju i snižavanje cijene obavljanja posla. Treći važan faktor su velika ulaganja kroz javne investicije u ljudski i materijalni kapital.
Što se tiče liberalizacije trgovine, jako je važno što se Vijetnam u zadnjih dvadesetak godina pridružio mnogim međunarodnim organizacijama i udrugama koje provode slobodnu trgovinu. Vijetnam se 1995. pridružio ASEAN-u. 2000. vijetnamska vlada potpisala je sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Državama, a 2007. Vijetnam se pridružio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Osim tih sporazuma, potpisivani su posebni sporazumi u trgovini s Kinom, Japanom, Indijom, Južnom Korejom, a upravo ove godine Vijetnam se pridružio obnovljenom Trans-pacifičkom partnerstvu bez SAD-a. Ukupni učinak svih tih trgovinskih sporazuma bio je postupno smanjiti tarife nametnute na vijetnamski uvoz i izvoz. Unutarnje reforme bile su vrlo važna komponenta vijetnamskog prigrljivanja otvorene ekonomije. 1986. država je donijela prvi zakon o stranim ulaganjima omogućavajući tako stranim kompanijama da uđu na vijetnamsko tržište. Otada do danas je zakon o stranim ulaganjima nekoliko puta bio revidiran uvelike kako bi se stvorili što više proinvestitorski uvjeti, dok se istovremeno nastojalo reducirati birokraciju i olakšati što je više moguće strana ulaganja.
Napori Vijetnama nisu prošli nezapaženo kod međunarodnih organizacija i trustova mozgova koji se bave ekonomijom i trgovinom. Prema Izvješću globalne konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), vijetnamsko gospodarstvo se uzdiglo na listi konkurentnosti sa 77. mjesta 2006. na 55. mjesto 2017. Prema Izvješću o lakoći obavljanja posla od strane Svjetske banke, Vijetnam je skočio sa 104. mjesta 2007, na 68. mjesto 2017. Prema prošlogodišnjem izvješću Svjetske banke, Vijetnam je napravio napredak u svim poljima od primjene ugovora, povećanog pristupa kreditima i električnoj energiji, poreznim olakšicama i međunarodnoj trgovini. Super je važno to što su vlasti puno ulagale u ljudske potencijale i infrastrukturu. Od 1986. do danas stanovništvo se povećalo sa 60 na 95 milijuna (od čega je polovica stanovnika mlađa od 35 godina), a vlasti su puno ulagale u primarno obrazovanje. To je bilo važno kako bi populacija bila pripremljena za tržište rada. Radna snaga danas iznosi 54.8 milijuna Vijetnamaca. Vlada je puno investirala u infrastrukturu kako bi se prometno zemlja bolje povezala i kako bi pristup internetu i IT sektoru bio što dostupniji.
Reforme su se višestruko isplatile. Vijetnamski gospodarski rast godišnje iznosi oko 6 do 7% što je preslika kineskog rasta, a visina izvoza je gotovo jednaka cjelokupnoj vrijednosti BDP-a. Od 2010. BDP je rastao barem 5% godišnje, a prošle godine porastao je za 6.8%. Vijetnam je postao čvorište stranih investicija i tvorničke proizvodnje u jugoistočnoj Aziji. Glavne ekonomske regije su Hanoi i Ho Chi Minh City (nekadašnji Saigon). Skoro se svi globalni poznati proizvodi tvornički proizvode u Vijetnamu od Nikea, Adidasa do Samsungovih pametnih telefona. Tamo posluju Walmart, IKEA, Starbucks, McDonald's, INTEL, Microsoft, LG Group, itd. Vijetnam je postao investitorima alternativa za Kinu. Cijene radne snage i zakupa i otkupa nekretnina su jeftinije, manji su rizici inflacije i smetnji u opskrbnom lancu proizvodnje. Do 2017. zemlja je postala najveći izvoznik odjeće u regiji i drugi najveći izvoznik elektroničkih proizvoda nakon Singapura.
Brz ekonomski rast je preobrazio Vijetnam od jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta do jedne od zemalja sa srednjim dohotkom. 1985. BDP per capita je iznosio 230 $ a 2017. deset puta više i to 2343 $. Time je Vijetnam svrstan na 129. mjesto na svijetu što je i dalje niska razina BDP-a zbog ogromne brojnosti stanovništva, ali je napredak ogroman. Ukupni nominalni BDP prošle godine iznosio je 220 milijardi USD. BDP PPP po glavi stanovnika iznosi oko 7000 $. 2017. stopa nezaposlenosti je iznosila samo 2.2%, a 8% stanovništva živjelo je ispod granice siromaštva. Javni dug je iznosio 58% BDP-a. Inflacija 3.5%.
BDP je sastavljen od usluga (41.3%), industrije (33.3%) i poljoprivrede (15.3%). U poljoprivredi je zaposleno 40% radne snage, 25% u industriji, a 34% u uslužnim djelatnostima. Najznačajniji poljoprivredni proizvodi su: riža, kava, čaj, guma, soja, indijski oraščić, šećerna trska, banane, kikiriki. Industrijska proizvodnja je prošle godine porasla za 9.4%. Što se tiče industrije Vijetnam prednjači osim u tekstilu i elektronici i u preradi hrane, pravljenju strojeva i strojnih dijelova, čeličnoj industriji, umjetnim gnojivima, staklenoj industriji i dr. 2017. je izvezeno robe u vrijednosti 214 milijardi $. Najvažniji trgovinski partneri su SAD, Kina, Japan i Južna Koreja.
Vijetnamski uspjeh leži u održivom rastu i učinkovitim strukturnim reformama. Rast je omogućila privrženost slobodnom tržištu i ukidanje trgovinskih i investicijskih barijera, ali i jeftina radna snaga, brojnost stanovništva kao i represivni državni aparat koji je osigurao da radnici budu poslušni stranim poslodavcima. Vijetnam je napravio velik uspon, ali riječ je o još uvijek siromašnoj zemlji čiji stanovnici još trebaju dugo čekati na doseg životnog standarda na Zapadu.
Vijetnamski ekonomski model jest dobar, ali politički se Vijetnam nikako ne treba glorificirati. Radi se o jednom komunističkom režimu koji je odustao od komunističke ekonomske politike, ali zato nije u drugim segmentima. Vijetnamska vlada brutalno krši ljudska prava i privatnost građana, a sloboda medija je jedna od najgorih na svijetu. Vladine sigurnosne službe nadziru surfanje na internetu, a aktivisti za ljudska prava nisu dobrodošli. Represija ne jenjava već se čak i povećava protiv neovisnih intelektualaca. Pitanje je koliko dugo će komunistički režim moći držati pod kontrolom mlado i slobode željno vijetnamsko stanovništvo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
