Dana 13. svibnja, predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin potpisao je i objavio "Doktrinu energetske sigurnosti" Ruske Federacije, koja je zamijenila prethodni nejavni dokument od 2012. godine. Od usvajanja prethodne doktrine došlo je do značajnih promjena na energetskim tržištima i međunarodnoj politici, uključujući razvoj naftne industrije u SAD-u i pad cijena roba, razvoj industrije LNG-a, povećanje važnosti obnovljive energije i klimatske politike te međunarodnih sankcija protiv Rusije. Objavljivanje nove doktrine je signal poslan NATO-u i Europskoj uniji da Rusija njihove postupke u sferi energije doživljava kao neprijateljske prema Ruskoj Federaciji.
Doktrina definira prijetnje i izazove sigurnosti ruskog goriva i energetskog sektora, kao i ciljeve i zadatke državnih tijela zaduženih za očuvanje te sigurnosti. Opća je po svojoj prirodi i uglavnom se odnosi na domaća pitanja, a nadovezuje se, između ostalog, na energetsku strategiju zemlje za 2009. godinu ili politiku industrijske sigurnosti za 2018. godinu. Kao i sa svojom nacionalnom sigurnosnom i ekonomskom doktrinom, ruska suradnja s azijskim zemljama tretira se kao prilika dok su politike EU i NATO-a izvori prijetnji unatoč činjenici da je 2018. oko 74 posto ruskog plina i oko 41 posto njihove nafte izvezeno u zemlje članice EU.
Doktrina ne spominje ni NATO ni EU po imenu, ali dijelovi se jasno odnose na njihove postupke. U dokumentu se spominje prijetnja i utjecaj sankcija na ruski energetski sektor. Prema doktrini, prijetnju predstavljaju i "diskriminacija" ruskih tvrtki kroz regulatorne i zakonodavne promjene - upućivanje na amandmane na plinsku direktivu EU-a, koju je Rusija oštro kritizirala. Prema doktrini, ova diskriminacija također se odvija pod izgovorom diversifikacije energetskih zaliha. Dokument stoga potvrđuje da su sankcije štetne za ruski energetski sektor i, s druge strane, potvrđuju važnost suradnje s članicama EU i NATO-a.
Doktrina je dvosmislena u vezi s monopolima, što vjerojatno proizlazi iz lobiranja tvrtki i utjecajnih osoba u ruskoj eliti da se odustane od nekih ograničenja (npr. protiv Gazpromovog monopola ili dopuštanja većem broju tvrtki da obavljaju offshore radove na ruskom području). Među rizicima je i neučinkovitost poduzeća da pravovremeno prepoznaju moguću diskriminaciju od strane drugih država i njihovih entiteta.
Ruske tvrtke to mogu tumačiti kao poticaj da budu aktivnije u izbjegavanju sankcija i učinaka propisa EU-a koji se smatraju štetnim. Očito se ovdje radi o ulozi koju ima nova ruska elita, tzv. "Kremaljska djeca". Već su dobili važne pozicije u ključnim sektorima gospodarstva (energetika, bankarstvo, investicije) i postupno će ući u upravu i politiku. Time jačaju položaj svojih roditelja u ruskom sustavu i učvršćuju korozivni politički i poslovni sustav u Rusiji: nepotizam i korupcija tako opstaju. Iako se ruski sustav dugoročno čini neodrživim, elite s interesom bit će odlučne braniti ga koliko god mogu, a ne reformirati ga.
Rusija nastavlja s pokušajima jačanja svoje pozicije kao glavne sile, ali će njezin gospodarski i politički potencijal biti ograničen korumpiranim sustavom. Kada su njegove mogućnosti ograničene, Kremlj bi mogao očajnički pokušati vratiti tradicionalnu politiku avanturizma i eskalacije napetosti sa Zapadom kako bi interno učvrstio moć i nametnuo ustupke Zapada pretpostavljenoj sferi utjecaja Rusije i privilegiranih ekonomskih odnosa s EU ili bilateralno s europskim državama.
Doktrina odražava ruski "okret prema Aziji" nakon pripajanja Krima. EU ne spominje u kontekstu suradnje, ali ističe pretpostavku produbljivanja integracije Zajednice nezavisnih država (CIS) i Euroazijske ekonomske unije (EAEU). U okviru EAEU-a u tijeku je rad na stvaranju zajedničke tržišne i energetske politike. Ako se formira, ona će pokriti 20 posto globalnog plina i 7 posto nafte. Također se poziva na bliže energetske veze s drugim zemljama BRICS-a i Šangajskom organizacijom za suradnju, iako se stvarna trgovina odnosi samo na Kinu. Osim toga, predviđa suradnju s članicama OPEC-a i Forumom zemalja izvoznica plina, što bi trebalo shvatiti kao želju Rusije za održavanjem viših cijena sirovina.
Doktrina pokazuje negativno stajalište Rusije o inicijativama važnim sa stajališta zemalja poput Poljske, uključujući zakonodavstvo EU-a i politiku diversifikacije opskrbe energijom. Dokument također potvrđuje da su sankcije na ruski energetski sektor (posebno tehnologija) štetne, što sugerira protivnicima Rusije da ih treba održati i - u slučaju da Rusija počini kršenje međunarodnog prava - proširiti. Isticanje mogućnosti krađe sredstava od strane tranzitnih zemalja moglo bi ukazati na spremnost Rusije da izazove energetsku krizu, na primjer, u Bjelorusiji ili Ukrajini, što bi moglo utjecati na isporuke nafte i plina i prekide u tranzitu preko Poljske.
Arktička regija je ruska baza resursa i njezino značenje samo će rasti. U 2017. na Arktiku su kopneni resursi činili 17 posto ruske proizvodnje nafte i 90 posto njene proizvodnje prirodnog plina. Najveće ruske tvrtke su aktivne na poluotocima Jamal i Gjdan, a arktički kontinentalni pojas i značaj Arktika za ruski sektor nafte i plina naglašen je u arktičkoj strategiji Rusije za 2008. i drugim strateškim dokumentima. Prema geološkom istraživanju u SAD-u, procjenjuje se da Arktik drži 30 posto neotkrivenog plina u svijetu i 13 posto neotkrivene nafte.
U budućnosti će važnost ruskih potraživanja na kontinentalnom pojasu rasti kako se njeni kopneni resursi smanjuju. S tako visokim izgledima za offshore rezerve, Rusija proširuje svoje teritorijalne zahtjeve na Arktiku, kao što je greben Lomonosov, za koji kaže da je dio njihovog kontinentalnog pojasa. Ako se tvrdnja održi, greben bi Rusiji omogućio pristup rezervama procijenjenim na 5 milijardi tona nafte i plina (sadašnje rezerve nafte iznose oko 14,5 milijardi tona). Greben Lomonosova proteže se kroz Sjeverni pol između arhipelaga Novih sibirskih otoka Rusije, Grenlanda i kanadskog otoka Ellesmere. Rusija već godinama pokušava dokazati svoje tvrdnje u UN-u. Međutim, Rusija ne može biti sigurna u uspjeh jer Kanada i Danska također imaju teritorijalne pretenzije prema grebenu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
