Pablo Emilio Escobar Gaviria, kolumbijski narko šef i diler te narko terorist, rođen je 1. prosinca 1949. godine, a ubijen je 2.prosinca 1993. godine. Prema procjenama, njegov kartel je na vrhuncu moći opskrbljivao američko tržište droge s 80 % kokaina koji je ušao u SAD, a što mu je donijelo zaradu od 21, 9 milijardi dolara godišnje. Često su ga zvali 'Kralj kokaina' te ga se smatra za najbogatijeg kriminalca u povijesti, s procijenjenom vrijednosti imovine u vrijednosti 30 milijardi godišnje do ranih 90-ih.
Rani počeci
Escobar je rođen u Rionegru, a odrastao je u obližnjem Medellinu. Kratko je studirao na tamošnjem sveučilištu, ali je brzo odustao te započinje svoj put u kriminalni svijet prodajom krijumčarenih cigareta i lažnih listića za loto te krađom automobila. 70- ih počinje raditi za razne krijumčare, često otimajući ljude i tražeći velike otkupnine za njihovo puštanje. Nakon toga kreće samostalno s distribucijom kokaina te ujedno uspostavlja prve rute za krijumčarenje u SAD 1975. godine.
Njegov prodor na američko tržište droge razmjerno je rastao s porastom potražnje za kokainom tako da je do 80-ih godina prošlog stoljeća procijenjeno da je 70-80 tona kokaina poslano iz Kolumbije za SAD na mjesečnoj osnovi. Njegova kriminalna i krijumčarska mreža je postala poznata kao Medellin kartel koji je često dolazio u sukobe s protivničkim kartelima kod kuće i u inozemstvu, rezultirajući brojnim masakrima i ubojstvima policajaca, sudaca te uglednih lokalnih političara. 1982. godine biva izabran u kolumbijski Parlament ( čak je prisustvovao kao službeni izaslanik na inauguraciji španjolskog premijera) - zahvaljujući ovome izgradio je mnoštvo bolnica, crkvi i škola u zapadnoj Kolumbiji, što mu je donijelo popularnost kod lokalnog stanovništva kao i kod katoličke Crkve. Za vrijeme Escobara Kolumbija je postala prijestolnica ubojstava te su američka i kolumbijska Vlada ulagale silne novce i napore da uhvate i(ili)ubiju Pabla Escobara. Naposljetku je Escobar ubijen dan nakon svog rođendana u svome rodnom gradu od strane kolumbijske federalne policije.
Escobar se u početku bavio mnogim kriminalnim aktivnostima zajedno s Oscarom Benelom Aguirreom. 70-ih, prije nego je ušao u svijet trgovine drogom, Escobar je radio kao tjelesni čuvar i lopov. Escobar počinje raditi za Alvara Prietu, krijumčara koji je operirao oko Medelina, sve kako bi ispunio dječačku ambiciju o tome da zaradi 1 milijun kolumbijskih pesosa do 22. godine. Ecobar je postao poznat i po tome što je s 26 godina deponirao u banku 100 milijuna kolumbijskih pesosa ( tadašnjih 3 milijuna dolara).
Krijumčarenje kokaina
U dokumentarcu 'Računovođina priča: Unutar nasilnog svijeta Medelin kartela' brat Pabla Escobara, Roberto, progovara o tome kako se Pablo, od običnog, jednostavnog i opskurnog pripadnika niže klase, prometnuo u jednog od najbogatijih ljudi. 1975. godine Escobar počinje razvijati svoje operacije s kokainom leteći avionom nekoliko puta između Kolumbije i Paname te potom do SAD-a. 1976. godine Escobar i nekolicina njegovih ljudi uhićeni su s 18 kilograma koke pokušavajući s teretom iz Ekvadora doći do Medellina. Ne uspjevši podmititi suce, Pablo naručuje ubojstva dvojice policajaca koja su ga privela, nakon čega slučaj biva odbačen- tu Roberto Escobar tvrdi da je nastao uzorak ponašanja Pabla Escobara, gdje je rješavanje s vlašću rješavao ili mitom ili ubojstvima.
Roberto Escobar zaključuje da je Escobar započeo s krijumčarenjem droge zato što su druge robe bile preopasne za krijumčariti. Kako tada još nisu postojali narko karteli nego tek nekoliko narko 'lordova' Pablo je odlučio iskoristiti prazan prostor i uzeti teritorij za sebe. U Peruu je Escobar kupovao kokainsku pastu koju bi potom rafinirao i obradio u svojem laboratoriju u dvokatnici u Medellinu. U početku je krijumčario kokain u starim avionskim gumama, a pilot se mogao vratiti s 500,00 dolara po letu što je ovisilo o količini robe koju je prevozio.
Uspon Pabla Escobara
Nakon uspostave koridora za krijumčarenje kokaina u SAD potražnja za istim je naglo skočila te Escobar uskoro organizira više robe za prijevoz u SAD, što avionima što brodovima u južnu Floridu, Kaliforniju i druge dijelove SAD-a. On i suosnivač kartela, ujedno i glavni za transport robe, Carlos Ledher, uskoro osmišljavaju novu točku i luku za prijevoz robe na Bahamima, točnije na otoku Normans Cay, udaljenom oko 350 km jugoistočno od Floride. Od 1978. pa do 1982. godine otok je služio kao središnja ruta za krijumčarenje koju je koristio kartel iz Medellina. Prema nekim izvorima u jednom trenutku je 70-80 tona kokaina mjesečno prevoženo u SAD iz Kolumbije od strane Medellinskog kartela. Sredinom 80- ih, na vrhuncu moći, Medelinski kartel je prevozio oko 11 tona po letu malim komercijalnim avionima u SAD. Osim brodova i aviona, Escobar je, prema riječima svoga brata Roberta Escobara, koristio i dvije male podmornice za prijevoz robe. Avion kojim je prvi puta uspješno prevezao robu u SAD stavio je na ulaz u svoj ranč Hacienda Napoles.
Uspostavljanje narko mreže
1982. godine Escobar biva izabran u kolumbijski parlament kao zastupnik. Escobar je ubrzo postao međunarodno poznat kako je njegova narko mreža rasla. Medellinski kartel je kontrolirao najveći dio droge koja je ulazila u SAD, kao i u Meksiko, Portoriko, Dominikansko Republiku, Venezuelu i Španjolsku. Proizvodnja kokaina doživljava promjene tako što je koka iz Perua i Bolivije zamijenjena s onom iz Kolumbije, premda je ona bila slabije kvalitete od one iz susjednih zemalja. Kako je potražnja za kokom rasla tako je Escobar počeo raditi s Roberto Suarezom Gomezom kako bi mogao prevesti robu do ostalih zemalja u Americi i Europi; govorilo se čak da je uspostavio rute za prijevoz droge sve do Azije.
Korupcija i zastrašivanje bili su načini Escobarova obračunavanja s kolumbijskim vlastima. Radio je na tome da uspostavi učinkovitu i neizbježnu politiku obračunavanja s predstavnicima policije i vladinih dužnosnika te je često koristio frazu 'plata o plomo', što se doslovno može prevesti kao 'srebro ili olovo', referirajući se na to da ako se ne prihvati novac slijedi metak.
Njegovi ljudi pogubili su preko stotinu ljudi, uključujući civile, policajce i državne dužnosnike; istovremeno je podmićivao na stotine vladinih dužnosnika, lokalnih sudaca i drugih političara. Navodno je odgovoran za ubojstvo kolumbijskog kandidata za predsjednika Luisa Carlosa Gálana 1989. godine, a koji je imao dobre šanse da postane predsjednik Kolumbije; ujedno je odgovoran za postavljanje bombe na let 203 Avianc zračne kompanije te postavljanje autobombe blizu predsjedničke palače u Bogoti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
