Do prije svega nekoliko tjedana, možda čak i dana, cjepiva za koronavirus iz Rusije i Kine u Europi se, poprilično bahato, predstavljalo kao kategoriju "niti pod razno". U međuvremenu situacija se drastično okrenula. Ključna cjepiva proizvedena na Zapadu gotovo sva imaju probleme. Ili je problem u procesu proizvodnje (i dostave), ili se uspostavilo da će poprilično kasniti (a Europa nema vremena za odgode), ili pak nove studije sugeriraju da bi ova cjepiva mogla biti manje učinkovita u stvaranju imuniteta prema novim varijacijama koronavirusa koje su se pojavile u sklopu ove pandemije.
Odjednom cjepiva koja se "nisu smjela ni spominjati" ne samo da su dobra već se o njima pričaju hvalospjevi, naročito što se tiče ruskog cjepiva Sputnik V (nakon objave studije u medicinskom časopisu Lancet). Teško je ipak zaboraviti da su se neki od vodećih stručnjaka prije nekoliko mjeseci očito primarno vodili politikom, a ne znanošću kad je riječ o spašavanju ljudskih života i europske ekonomije. Nema dvojbe, da su Astrazeneca i Pfizer odradili sve prema očekivanjima ruska i kineska cjepiva i sad bi bila "osuđena na tržište trećeg svijeta".
Sad pak imamo situaciju da je Moskva otvorila pregovore o proizvodnji svog cjepiva u srcu Europe. Kada je pandemija krenula, i kada je Rusija prva proizvela učinkovito cjepivo protiv koronavirusa, iz Moskve su nudili široku suradnju s europskim farmaceutskim kompanijama kako bi se potencijalno stvorilo zajedničko, učinkovitio i snažno cjepivo, ne bi li se ova situacija bez presedana u ljudskoj povijesti što prije okončala. Neki su tada otvoreno prozvali Rusiju tvrdeći kako je riječ o političkoj manipulaciji, kako su napravili "cjepivo preko reda" ne bi li, u konačnici, poremetili snagu "transatlantskog saveza". Otprilike isti komentari stizali su i kada je Rusija još prošlog proljeća u epicentar koronavirusa u Italiji poslala svoje vojne medicinske stručnjake.
Sada kada će pak zbog čiste potrebe Europa morati prihvatiti rusko cjepivo kod nekih će takvi stavovi biti još i izraženiji. No, ovog puta djelomično će biti i u pravu. Bilo bi naivno očekivati da Rusija, naročito nakon europskog pokušaja političke ekskomunikacije, ne upotrijebi ovu situaciju u svoju širu i dugoročniju korist.
Jedna stvar je konstantna zadnjih godina, već skoro desetak godina - pritisak Zapada na Rusiju. Da, točno je da je taj animozitet eskalirao nakon Ukrajinske krize i ruskog preuzimanja Krima, ali to definitivno nije početak. Štoviše, može se slobodno argumentirati da je i sama kriza u Ukrajini uvelike bila rezultat tog strmog srozavanja odnosa između Rusije i Zapada. Isto tako nije tajna da je Europa sve ovo vrijeme usvojitelj američke politike prema Rusiji, politike koje se svodi na "izolaciju i okruživanje" Rusije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.