S vremena na vrijeme skoro svi ukrajinski saveznici upozorili su na opasnost da bi se rat mogao iz Ukrajine proširiti na ostatak Europe (ili i šire). I dok su neki oprezno nedorečeni pa samo upozoravaju na to kao na potencijalnu opasnost koju bi trebalo spriječiti (Mađarska, Slovačka, Turska, Austrija, Italija...), tri bivše sovjetske baltičke republike - Estonija, Litva, Latvija - idu nekoliko koraka dalje te na daljnju rusku agresiju, ona koja prema njima stiže nakon eventualnog ukrajinskog poraza, upozoravaju gotovo svakog dana.
Najnovije upozorenje dolazi u zajedničkoj poruci sve trojice baltičkih ambasadora u Londonu. Poručili su kako NATO mora biti spreman na to da će Rusija pokrenuti, kako tvrde, "egzistencijalni rat" protiv baltičkih zemalja. Nadalje, tvrde da će Rusija u taj rat krenuti na temelju "oluje dezinformacija".
Troje ambasadora objavilo je svoje upozorenje u zajedničkom tekstu za britanski list The Sunday Telegraph. Navode kako bi se Rusija mogla "brzo prebaciti" s Ukrajine na invaziju Baltika.
No, imajući u vidu da su sve tri NATO članice, a samim time dio su NATO kolektivne obrane, nije li možda ovdje ipak prisutan jedan izraženi subjektivni element kad govore o Rusiji? Vjerojatno, što donekle i sami priznaju ističući u zajedničkom obraćanju da "Putinova brutalizacija Ukrajine podsjeća na najmračnije vrijeme okupacije u vrijeme Staljina". Dakako, troje - Viljar Lubi iz Estonije, Ivita Burmistre iz Latvije, i Lina Zigmantaite iz Litve - polaze od vlastite, odnosno trenutačno dominantne baltičke povijesne pozicije da su njihove zemlje bile pod "ruskom okupacijom" za vrijeme SSSR-a.
Stvari nisu baš tako jednostavne i iz takvog stava bi se dalo zaključiti da u baltičkim zemljama uopće nije bilo komunističke ideologije mimo utjecaja iz Moskve. Ipak, i teza o okupaciji svakako stoji. Kratki podsjetnik - ove tri zemlje bile su neovisne do notornog pakta Molotov–Ribbentrop, odnosno sovjetsko-njemačke podjele teritorija u istočnoj Europi. U lipnju 1940. sovjetska Crvena armija pokrenula je invaziju i okupirala sve tri zemlje, ali ne zadugo. Već idućeg ljeta Hitler će pregaziti sve sporazume sa SSSR-om i pokrenuti veliku invaziju, a među prvima na udaru naći će se upravo baltičke zemlje koje će doći pod nacističku okupaciju da bi kasnije pred kraja rata ponovno bile vraćene u sastav SSSR-a nakon što je sovjetska Crvena armija porazila Hitlerove snage.
Bez sovjetske pobjede nad Hitlerom možda bi Baltik bio i ostao dio Trećeg rajha. Je li, dakle, Baltik oslobođen ili ponovno okupiran od strane SSSR-a? Aktualne baltičke vlasti ne vole se previše baviti pitanjima "što bi bilo kad bi bilo" te za njih povratak sovjetske kontrole 1944. predstavlja povratak okupacije.
Zanimljivo je da je SSSR tri republike smatrao kasnije svojim sastavnim članicama, odnosno u teoriji jedna Latvijska sovjetska socijalistička republika bila je u istoj "poziciji moći" kao i jedna Ruska sovjetska socijalistička republika. Naravno da u praksi to nije bilo tako. Isto tako je zanimljivo da zapadne zemlje nikad nisu de jure priznale baltičke zemlje kao sastavni dio SSSR-a te su ih nastavili tretirati kao okupirane zemlje iako se de facto to od 1944. pa nadalje smatralo teritorijem SSSR-a.
Nije tajna da je za vrijeme SSSR-a bilo organizirano doseljavanje Rusa i drugih sovjetskih naroda na prostor Baltika, svakako i u političke svrhe, a mnogi su to doživjeli kao pokušajem eliminacije lokalne kulture. Nakon raspada SSSR-a velik broj Rusa ostao je živjeti u sve tri baltičke zemlje, a naročito u Estoniji gdje je prema popisu stanovništva iz 2008. oko 25% stanovništva bilo rusko. Godinama pak baltičke zemlje polako "uzvraćaju udarac" uskraćujući Rusima neka ranija prava po pitanju jezika i slično, a to je eskaliralo nakon izbijanja rata u Ukrajini.
S tim činjenicama valja biti upoznat kako bi se mogla objektivnije procijeniti baltička upozorenja koja nam sad govore da Rusija samo što nije pokrenula invaziju na njih. U njihovom slučaju zasigurno postoji kombinacija paranoje i straha zbog činjenice da jesu bili okupirani od strane Moskve, no pitanje je koliko se te povijesne epizode sad mogu preslikati na aktualnu situaciju. Nadalje, njihov pritisak na rusku (popriličnu) manjinu, za koju bi očito htjeli, čak i ako to ne navode tako direktno, da jednostavno ode, pridonosi njihovom strahu od Moskve jer slute da bi prije ili kasnije mogla doći odmazda. Ne čudi da na Baltiku često spominju ruski napad na Gruziju 2008. kad je u kratkom ratu Rusija omogućila odcjepljenje dvije gruzijske regije, Abhazije i Južne Osetije, jer riječ je o regijama u kojima je također živjela ruska manjina koja se našla na meti pritiska tadašnje vlasti u Tbilisiju (pro-zapadni predsjednik Mihail Sakašvili). Dakako, Rusija je time htjela spriječiti (i spriječila je) potencijalni ulazak Gruzije u NATO o čemu se počelo sve intenzivnije raspravljati.
Članak koji potpisuju troje baltičkih ambasadora dolazi povodom 20. obljetnice priključenja ove tri zemlje NATO savezu. Podsjetimo, proširenje NATO-a 29. ožujka 2004. bilo je najveće proširenje u povijesti saveza - tog dana u NATO pristupile su: Estonija, Latvija, Litva, Bugarska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
