Plan za rušenje ruske ekonomije sad se vraća Europi kao bumerang

Ako su prvih stotinjak dana rata u Ukrajini za Europu bili svojevrsni period nagađanja hoće li i koliko će se ova situacija, zajedno s europskim sankcijama prema Rusiji, odraziti na samu ekonomiju Europe, sad nagađanja polako prestaju i kreće nervozno zbrajanje štete koja se tek počinje gomilati.

Gotovo svima je postalo jasno da je plan propao, plan koji je trebao ekonomskim pritiskom zaustaviti ruski napad na Ukrajinu i/ili prouzročiti ekonomski kolaps u samoj Rusiji. Prije nekoliko mjeseci to je bila glavna najava - da će zapadne sankcije biti toliko snažne da će u Rusiji izazvati "raspad sistema".

Danas je jasno zašto se to nije dogodilo, a i tada je trebalo biti jasno da neće tako je čudno da su se takve izjave uopće davale bez ikakvog pokrića - može se jedino zaključiti da je sve rečeno u kontekstu šire ratne propagande. Zašto kažemo da je već tada bilo jasno da plan neće uspjeti? Bilo je doslovno potrebno u analizu uvrstiti dva pitanja - hoće li cijene energenata rasti i hoće li Rusija imati kome ih prodavati?

Apsolutno se moglo predvidjeti da će cijene rasti, kako i ne bi - svaka veća kriza, naročito ako je rat u pitanju, gurala je cijenu nafte prema gore tako da je nemoguće bilo za očekivati da će ovo biti iznimka.

Drugo pitanje - hoće li Rusija imati gdje prodavati svoje energente? To je isto pitanje na koje se moglo jako lako dobiti odgovor. Bilo je za očekivati da će se Rusija jednostavno okrenuti novim klijentima kao što su Kina, Indija, Južna Koreja, Japan... i sve to su zemlje, a ima ih još, koje nisu uvučene u "kupolu" pod kojom se vanjska politika kroji prema zahtjevima Washingtona, što se ne može reći za Europu koja je u ovoj situaciji odigrala sve poteze na vlastitu štetu, a na traženje Amerike.

Sve u svemu, odgovorom na ta dva važna i jednostavna pitanja jasno je da se plan za ekonomsko uništenje Rusije izjalovio, štoviše, Rusija sad ostvaruje još i veće profite nego ranije pa će moći i lakše podnijeti trošak trenutačnih vojnih operacija dok s druge strane imamo Ukrajinu koja u ovom trenutku gotovo u potpunosti ovisi o zapadnjačkoj vojnoj, ali i financijskoj pomoći.

Šteta po Europu se gomila, no unatoč tome Europa i dalje provodi politiku Washingtona te umjesto da nastoji što je brže moguće okončati sukob u Ukrajini i dalje se drže stava da je potrebno "poraziti Rusiju". Jasno, nešto snažnije to traže iz Londona nego možda iz Pariza, ali ne tako davno tu je bio i Berlin koji je mogao donekle zaokrenuti situaciju prema europskim interesima. Očito više ne jer Olaf Scholz kao da se želi dokazati nekome da je spreman ići stalno korak dalje u obnovi Hladnog rata s Rusijom. Ironično, još za vrijeme Hladnog rata, dok je SSSR predstavljao i totalnu ideološku prijetnju (zapadnoj) Njemačkoj, gradili su se veliki energetski "mostovi" koji su spajali Rusiju i Europu (vidi: Povijest velike energetske borbe i kako je Europa postala ovisna o Moskvi za vrijeme Hladnog rata).

Ovih dana ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je kako Rusija nema ništa protiv toga da Ukrajina postane članica Europske unije jer EU nije vojni savez, za razliku od NATO-a. Ovo bi se moglo interpretirati kao vrlo jasna poruka za obnovom odnosa u nekoj bliskoj budućnosti, no Europa ne pristaje na to, barem se tako čini, jer nema povratnih izjava koje bi na bilo koji način pridonijele nekakvoj de-eskalaciji.

Očito u Europi i dalje vrijedi stav da je bilo kakav govor takve vrste potrebno sasjeći i cenzurirati u samom startu jer se može interpretirati kao nešto što potkopava Ukrajinu. Vidjeli smo kako je Macron prošao sa svojom nedavnom izjavom da se "Rusiju ne smije poniziti" kako bi se mogao ostvariti prostor za diplomatsko rješenje.

I sve je to, recimo, legitiman stav, a maksimalno podupiranje Ukrajine postalo je od kraja veljače ove godine neka vrsta nove EU ideologije oko koje se nastoji graditi jedinstvo. I bilo je to jedinstvo u trenutku vrlo kompaktno, dovoljno da se zaborave i svi interni prijepori unutar EU-a (glede Poljske, Mađarske...). Ali bio je to trenutak dok su ruski tenkovi - svojevoljno ili silom - napuštali okolicu Kijeva te je trajao trenutak kad je izgledalo da bi se unutar Rusije zaista moglo nešto "polomiti".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.