Početak zapaljive ere: Što kad se spoje rat u Ukrajini i rat u Gazi?
Održava se Xiangshan forum, najveći kineski vojno diplomatski forum, a ove godine u Pekingu tema ne nedostaje jer svijet, kako se čini, gomila ratove te traju nagađanja gdje bi mogli izbiti idući. Dakako, dva najveća su onaj u Ukrajini i onaj između Izraela i Gaze koji prijete razbuktavanjem ne samo Bliskog istoka već možda i šireg svijeta.
Zapravo ukrajinski rat, iako na znatno većem prostoru, i po mnogočemu veći i intenzivniji, do sad je pokazao svoju "suzdržanost" u smislu kapaciteta za potencijalno širenje. Nije baš lako proširiti rat iz Ukrajine jer u kojem god pravcu da bi se on počeo prelijevati mogao bi nabasati na kataklizmičke zone nuklearnog sukoba. To "uzajamno osigurano uništenje" uvelike čuva od katastrofe.
Rat u Gazi je pak vrlo drugačiji sukob, ali i opasniji. Koliko god to okrutno zvučalo, svijet se u neku ruku "prilagodio" na rat u Ukrajini. Šok od novog velikog rata u Europi je prošao. Europljani su nastavili živjeti po uobičajenom dok rat neumoljivo broji dane i juriša već preko 600, a uskoro bi se moglo dogoditi da pričamo i o tisuću dana rata.
Nije teško zamisliti dugačak rat iscrpljivanja, a vojno-industrijski kompleksi će se u međuvremenu prilagoditi. Ukrajina, Rusija i ukrajinski saveznici re-orijentirati će svoje ekonomije na vojne ekonomije i sistem će "funkcionirati" kroz zastrašujuću crnu rupu ljudskih života. Rat između Izraela i Gaze s druge strane... to je nešto što "neće čekati", neće biti navikavanja jer već sada, manje od mjesec dana od izbijanja sukoba, osjeća se kako cijeli Bliski istok titra na rubu vatre koja će biti neobuzdana.
Jer u slučaju rata u Ukrajini teško je vidjeti gdje ide širenje, osim u totalni svjetski rat, ali rat Izraela protiv Gaze je sukob koji može izazvati lančanu reakciju gdje svaki potez postaje jedan novi sukob koji pak otvara još jedan novi ili možda više njih.
Bliski istok je zapaljiv dio svijeta, kao takav je kondicioniran već kroz mnoga desetljeća. Priča oko samog stvaranja države Izrael nakon Drugog svjetskog rata nikad nije u potpunosti postala "povijest", eventualno živa povijest ili jako dugačka sadašnjost.
Svima nam je jasno da državne vlasti i narodi gotovo nigdje u ovom svijetu nisu dio istog interesa. Država, kao vlast, ali uvelike i kao koncept, otišla je u suprotnom pravcu prema egzistenciji koja je sama sebi dovoljna, koja svoje ljude koristi kao i svoje prirodne resurse, kao nešto što je potrošno. Ljudi su pak uvelike paralizirani jer država je sve što znaju, sve što ih okružuje, a razmišljati "izvan države" ne samo da je "izvan kutije" nego i izvan zakona. Država će kazniti svoj pobunjeni resurs ako počne zagovarati bilo kakvo post-državno stanje. Malo koji zločin kažnjava se tako okrutno kao veleizdaja.
Ali ipak, mnoge te države su sad već otišle toliko daleko od svojih naroda da čak i uz sve mjere prisile, kontrole i okrutnosti, narodi su još uvijek potencijalne rušilačke sile koje, ako već neće rušiti države, rušit će njena trenutačna lica kroz revolucije i preokrete.
Muslimanski svijet neće se moći miriti sa situacijom u Pojasu Gaze iz puno razloga. Na prvom mjestu tu je ljudska tragedija koja iz dana u dan postaje neizdrživa. Lako je naviknuti se na mrcvarenje ruske i ukrajinske vojske koje se do iznemoglosti uništavaju na praznim razrušenim ulicama Bahmuta, Avdivke, ali Gaza to nikad neće biti. Tamo je preko 2 milijuna ljudi, od toga milijun su djeca - koji nemaju kamo i skoro svaka izraelska bomba odnosi civilne život. Mogućnost eskalacije je iznimno velika, uključujući i u državama koje bi htjele šutke promatrati masakr civila.
Stara bojišta mogla bi ponovno buknuti - Sirija, Irak, Libanon, Jemen... a mogla bi se uključiti nova poput Irana, Jordana, Egipta...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
