Strašan potres koji je pogodio Tursku i Siriju šokirao je svijet. Broj mrtvih nezaustavljivo raste. Prema zadnjim informacijama poginulo je preko 5000 osoba, a brojka bi mogla još i rasti, ne samo zbog činjenice da se tijela i dalje izvlače iz ruševina već i zbog toga što su se mnogi preživjeli našli na zimskoj hladnoći bez krova nad glavom. U ovom trenutku traje borba za preživjele jer u najgorem scenariju među njima će početi rasti broj mrtvih što bi na ovu strašnu tragediju dodalo još jednu.
U isto vrijeme već sad je jasno da će ovaj potres, najveći u zadnjih nekoliko generacija - iako govorimo o poprilično trusnom području - imati i političkih pa i geopolitičkih posljedica.
Potres dolazi u jeku turske predsjedničke kampanje. Izbori su zakazani za svibanj, a već neko vrijeme isti se tretiraju kao najveći politički izazov po turskog predsjednika Erdogana koji je već dugi niz godina na vlasti. Je li ova tragedija nešto što će mu pomoći u ponovnom osvajanju vlasti ili pak nešto što bi ga moglo koštati vodstva u zemlji koju oblikuje toliko dugo?
Sve će ovisiti o tome kako će država reagirati, koliko će biti u stanju brzo pomoći unesrećenima. U ovom trenutku narod očekuje vodstvo, no znamo da ovakve dramatične situacije mogu učvrstiti ili pak srušiti povjerenje u vlast.
Jer neka pitanja će odmah doći na red, doslovno čim se "prašina slegne". Naime, u potresu je, prema trenutačno dostupnim informacijama (u Turskoj i Siriji) srušeno oko 6.000 zgrada. To su ogromne brojke. Stručnjaci ukazuju da je ovo rezultat vrlo loše građevinske regulacije te nedostatka brige za protupotresnu izgradnju iako se zna da je ovo trusno područje te da se ovakav potres, mada je ovaj bio iznimno velike snage, svakako mogao očekivati.
Prema podacima seizmičkih službi ovo je bio najveći potres u Turskoj u skoro cijelom stoljeću, odnosno do 1939. godine. Tada je u ogromnom potresu poginulo oko 30.000 ljudi. U zadnjih četvrt stoljeća Tursku je pogodilo čak sedam potresa magnitude preko 7.0, no ovotjedni je bio najsnažniji.
Brojne zemlje poslale su i obećale pomoć - naročito Turskoj. Frapantni anti-humanizam na snazi je u izjavama pojedinih zapadnih zemalja koje očito namjerno ne žele adresirati tragediju na sirijskoj strani iz političkih razloga i to unatoč činjenici da je stradalih možda i najviše upravo u provinciji Idlib gdje se nalaze ostaci poražene militantne vojske koju su Zapad i saveznici godinama podupirali u borbi protiv sirijskih vlasti i predsjednika Assada.
Ovo je bio idealan primjer da se ljudski život stavi iznad politike, odnosno da zemlje koje su godinama bile agresori preko posrednika - što je u Siriji rezultiralo smrću više stotina tisuća ljudi - barem malo operu vlastito lice i krvave ruke, no očito smatraju da im to jednostavno ne treba.
Ruski vojnici na ulicama Aleppa nakon potresa, 7. veljače 2023. (izvor: AP Photo/Omar Sanadiki)
No, čak i zemlje koje šalju pomoć u regiju i nemaju nužno političkih barijera tamo će se suočiti sa situacijom koja će spašavanje unesrećenih učiniti težom. Vrijeme je hladno i mokro, više od prosjeka za ovo doba godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.