Nekadašnji diktator Haitija, Jean-Claude "Baby Doc" Duvalier, preminuo je 4.listopada 2014., u 63. godini od infarkta u glavnom gradu Haitija, Port-au-Prince. Duvalier je imao svega 19 godina kada je došao na vlast pod titulom "doživotni predsjednik", a vlast je naslijedio od svog oca, notornog Francoisa "Papa Doc" Duvaliera.
Vladao je od 1971. do 1986. kada je protiv njega buknula pobuna u kojoj je svrgnut. Bio je okrutan diktator - tisuće stanovnika Haitija su za njegove vladavine ubijeni ili su mučeni po zatvorima, a stotine tisuća su pobjegli iz zemlje.
On je pak vodio notorno luksuzni život u zemlji ekstremnog siromaštva. Primjerice, za njegovo ekstravagantno vjenčanje 1980. potrošeni su milijuni američkih dolara - iz državna blagajne. Baby Doc je svoje bogatstvo povećavao raznim kriminalnim aktivnostima uključujući trgovinu drogom kao i prodaju dijelova tijela mrtvih Haićana. Za njegove vladavine Haiti su postali najsiromašnija država zapadne hemisfere.
Unatoč činjenici da se radilo o jednom od najokrutnijih, ali i najbahatijih, diktatora Latinske Amerike, odnos sa SAD-om bio je poprilično dobar. Malo manje za vrijeme administracije Jimmya Cartera, no posve prijateljski za vrijeme Ronalda Reagana koji je jako cijenio Duvalierov čvrsti anti-komunistički stav.
1984., nekoliko mjeseci prije izbijanja narodne pobune protiv režima u kojem je Baby Doc imao apsolutnu vlast, zagarantiranu promjenama Ustava, tadašnji američki ambasador na Haitiju, Ernest Preeg, hvalio je Baby Doca ističući "stabilnost" Haitija pod njegovom vlašću.
Sve što se tipično može zamisliti u kontekstu jednog brutalnog latinskoameričkog režima bilo je prisutno za vrijeme vladavine Baby Doca. Zemljom su kružile paramilitarne jedinice pod nazivom "Tontons Macoutes" (u slobodnom prijevodu: "babaroge") eliminirajući neistomišljenike, nepodobne novinare i sve druge oblike disidentizma. Pojedini izvori navode kako je za vrijeme diktature ubijeno više desetaka tisuća ljudi. Mnogi su skončali u mukama unutar zatvorskog kompleksa pod nazivom "trokut smrti". Jean-Claude "Baby Doc" vlada nemilosrdno sve do pobune sredinom 80-ih godina. Sve do samoga kraja imao je podršku SAD-a.
Ponosna zemlja Haiti, jedina zemlja na svijetu gdje su robovi iz Afrike izveli uspješnu pobunu, zbacili svoje okove i stvorili državu
Haiti pamtimo po strašnom potresu koji je pogodio grad Port-au-Prince 12. siječnja 2010. Ova napaćena i siromašna država u toj kataklizmi izgubila je preko 230,000 stanovnika.
Republika Haiti zauzima zapadni dio otoka Hispaniole u Karibima. Otok dijeli s Dominikanskom republikom. Država ima oko 9,7 milijuna stanovnika. Ponos nacije je činjenica da su Haiti prva crnačka država koja je pokrenula revoluciju i oslobođenje od svojih robovlasnika. Još 1791. robovi su ustali protiv Francuza i u žestokim borbama koje su trajale godinama izvojevali potpunu pobjedu 1804.
Na čelu francuskog carstva tada je bio poznati Napoleon Bonaparte, a Haiti je postao njegov Waterloo zapadnog svijeta. Napoleon je izgubio preko 50,000 najboljih vojnika i čak 18 generala.
1804. proglašena je republika – prva republika kojom su vladali crnci afričkog podrijetla. Ipak – unatoč činjenici da su Napoleon Bonaparte i njegova vojska protjerani s Haitija – bolji dani dolazili su sporo. Vođa revolucije, Jean-Jacques Dessalines, 1804. proglasio se doživotnim carem i vladao izrazito despotski. To je uskoro rezultiralo novim frakcijama na tek oslobođenom Haitiju. Već dvije godine kasnije, 1806., "doživotni" car je ubijen od strane pobunjenika.
Država je podijeljena – na sjeveru je vladao Henri I (Henri Christophe), jedan od vođa revolucije, proglasivši se kraljem. Na jugu je pak stvorena republika pod vodstvom predsjednika Alexandra Pétiona.
Unatoč rivalstvu između novog kralja i predsjednika, sukobi između dvojice ostali su na relativno ideološkoj razini. Možemo čak tvrditi kako su obojica doprinijeli razvoju Haitija. Kralj Henri I zalagao se za oblik feudalnog sustava, no također je znatno promovirao obrazovanje za sve stanovnike. Predsjednik Alexandre Pétion je pak postao "izvoznik" revolucije u regiji – novcem i trupama pomagao je poznatog južnoameričkog vođu Simón Bolívara koji će kasnije osloboditi čitav prostor Nove Granade (to je prostor današnjih država Kolumbija, Ekvador, Panama i Venezuela).
Haiti kao država će se donekle ujediniti za vrijeme predsjednika Jeana Pierrea Boyera (1821.) no upravo tada dolaze možda i najteži dani za tek oslobođeni Haiti. Francuski kralj Charles Philippe ili Charles X poslao je tisuće trupa kako bi ponovno preuzeo otok. To se ipak nije dogodilo, ali pod velikim pritiskom predsjednik Boyer morao je pristati na sramotni ugovor kojim se Haiti obvezuje da Francuskoj mora isplatiti 150 milijuna franaka – zbog navodnog "ekonomskog gubitka" u robovlasničkoj industriji.
Francuski abolicionist Victor Schoelcher tim povodom je zapisao "Od robova-pobjednika sada se tražilo da plate u novcu ono što su već platili u krvi".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
