Priča o najvažnijoj kompaniji našeg vremena za koju mnogi nisu ni čuli: Proizvodi najkompleksnije uređaje koje je ljudska vrsta ikad stvorila, 7 modula sjedinjuje se u litografski stroj na jugu Nizozemske iz kojeg izlazi sva moderna civilizacija

Iako je rat u Ukrajini svakako najveća i najdominantnija tema godine, svakako nije jedina koja će odrediti blisku budućnost svijeta. Jedna od tema koja u pozadini postaje sve važnija, svakako s razlogom, su poluvodiči i njihova dostupnost. Kako smo već i spomenuli u više tekstova na ovu temu, poluvodiči su apsolutno esencijalna komponentna moderne civilizacije. Toliko toga što nas okružje izgrađeno je na temelju poluvodiča - računala, pametni telefoni, moderni automobili, zrakoplovi...

No, poluvodiči kao "resurs" vrlo su koncentrirani. Najvažniji proizvođač naprednih mikročipova i dalje je Tajvan, a stabilnost Tajvana je pod popriličnim upitnikom. Svakih nekoliko tjedana imamo sve veća i veća "okupljanja" kineskih vojnih zrakoplova u tajvanskoj blizini. I bez obzira što kineska invazija na Tajvan nije danas tako blizu kao što je primjerice bila ruska na Ukrajinu u ovo doba prošle godine, činjenica da je Tajvan sve izraženije "na nišanu" Pekingu svakako postavlja pitanje - što bi se dogodilo da odjednom Tajvan više nije u stanju opskrbljivati svijet mikročipova?

U neku ruku vidjeli smo u ovom scenariju s Ukrajinom što se događa kada važna zemlja postane ratište. Jasno, u slučaju Ukrajine tu je njena važnost po pitanju opskrbe svijeta hranom. Zatvaranje logističkih pravaca već je dovelo do porasta cijene hrane na globalnoj razini, a samim time i porasta gladi, naročito u siromašnim zemljama gdje je situacija već ionako bila teška (a problemi su se nagomilali na prethodnu krizu, odnosno pandemiju).

Ali nije Tajvan jedina ključna točka kad govorimo o poluvodičima. Proizvodnih pogona imamo i drugdje iako ih nema puno. Zapravo imamo "5 velikih" kad je riječ o poluvodičima, a to su: Tajvan, Kina, Južna Koreja, Japan i SAD.

Priča nije baš tako jednostavna, kao što nikad ni nije kad govorimo o resursima, odnosno komponentama u ovom slučaju. I kad recimo govorimo o nafti možemo diferencirati naftu ovisno o tome iz koje zemlje dolazi - razlika postoji u kvaliteti, cijeni, proizvodnim procesima... (vidi: Slatko-gorki svijet: SAD je jedan od najvećih izvoznika nafte, zašto je onda toliko uvozi?). Kod poluvodiča, ako bismo baš htjeli potpuno pojednostavniti priču, možemo reći da imamo kompleksne i jednostavne poluvodiče.

Zbog te činjenice svih 5 velikih proizvođača poluvodiča ujedno su i veliki uvoznici poluvodiča! Da pojasnimo - imamo Japan i Kinu, dvije azijske ekonomske velesile koje su specijalizirane za proizvodnju jednostavnijih čipova kakvi se koriste u automobilima, kućanskim aparatima i sl. S druge strane imamo SAD, Južnu Koreju i Tajvan koji su pak daleko fokusiraniji na kompleksnije mikročipove, recimo one koji se koriste u stolnim računalima, laptopima, pametnim telefonima...

Pritom ne treba podcijeniti fokus na "jednostavne čipove", jer ovdje govorimo o jednostavnosti nijhove konfiguracije, ne nužno i konstrukcije. Ili da još i dodatno pojednostavnimo - nije da, primjerice, SAD i Južna Koreja mogu tek tako odbaciti uvoz iz Kine i Japana. Zapravo svaka članica ove velike petorke ovisi jedna o drugoj i to po pitanju uvoza i izvoza! Kako? Recimo to ovako - kad bi SAD i uspio izgraditi dovoljno vlastitih proizvodnih pogona za "jednostavnije" mikročipove da više ne mora nikad koristiti kineske, opet im je Kina od esencijalne važnosti - zato jer moraju prema njoj izvoziti!

Kina je ogromno tržište. Bez Kine bi mnoge kompanije propale. Zapravo svi proizvođači poluvodiča izvan Kine imaju Kinu kao svoju ključnu destinaciju za izvoz.

Priča je vrlo isprepletena. I najveći izvoznici ovise o uvozu!

Ali u tu priču se nadovezuje još jedan gigant koji ne proizvodi nužno poluvodiče već strojeve za njihovu proizvodnju. Svaki košta po oko 200 milijuna USD, teži po 180 tona. Da bi se dostavili potrebno je angažirati tri jumbo-jeta koji će dijelove prevoziti do odredišta. Kad se jednom ti strojevi sastave veliki su poput autobusa, a u sebi imaju snažan laser, preciznu optiku, električne robote... To su strojevi za litografiju, a s njima se proizvode mikročipovi za telefone, automobile, pa čak i ove jumbo-jetove koji ih prevoze.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.