Odnosi između Rusije i SAD-a možda su i na najnižim razinama otkako postoje, uključujući i vrijeme kad su obje zemlje bile rivalske super-sile (Rusija kao SSSR). Za tjedan dana u Ženevi će se sastati Vladimir Putin i Joe Biden, no već sada očekivanja nisu velika. Možda iznenade, ali ako je suditi prema izjavama koje se daju neposredno pred održavanje ovog summita bit će to susret na kojem će se potvrditi tek to da su u stanju sastati se, ali teško da će odnosi između Moskve i Washingtona krenuti ulaznom putanjom. Sada je situacija takva da ih se treba spriječavati da potonu još i dublje...
Kad se spominje količina negativnosti na relaciji Moskva-Washington moglo bi se pomisliti da su se ove dvije sile posve izolirale jedna od druge, no, ako pogledamo pobliže i fokusiramo se na neke specifične sektore, recimo energetiku, vidjet ćemo kako stvari stoje posve drugačije, obrnuto čak. Nije da se o tome priča previše, pošto se niti jednoj niti drugoj strani to ne uklapa u postojeći "imidž", ali SAD je zapravo veliki uvoznik ruskih energenata. Štoviše, a to bi neke moglo iznenaditi, američke rafinerije ove godine kupuju više ruske nafte no ikad ranije!
Pomalo je ironično, ali svakako ne i iznenađujuće, da SAD već neko vrijeme vrlo glasno ističe svoju energetsku neovisnost - navodnu energetsku neovisnost - dok u isto vrijeme vrši pritisak na svoje europske saveznike da smanje svoju ovisnost o ruskoj energetici ističući kako je to opasno po njihovu sigurnost itd. Sve je to poprilična predstava za javnost jer oni koji se u Europi energetikom bave konkretno zasigurno znaju da SAD zagovara nešto čega se sami uopće ne drže. Svi drugi su pak ili naivni ili glume da jesu propagirajući priče napisane u State Departmentu o tome kako se Europa mora "osloboditi ruskog energetskog utjecaja".
Diljem Amerike, od velikog kompleksa u Baytownu (savezna država Texas) kojime upravlja Exxon Mobil pa do rafinerije u Mobileu (savezna država Alabama) čiji je vlasnik Chevron Corp, tankeri s ruskom naftom neprestano stižu, više no ikad.
Zapravo SAD danas naručuje više nafte iz Rusije nego iz Saudijske Arabije (!). Pogledajmo situaciju na grafikonu: 
Otkud znatno povećanje? Na gornjem grafikonu možemo jasno vidjeti kako uvoz sirove nafte i derivata iz Rusije naglo raste u trenutku kada američki uvoz iz Venezuele naglo pada. Naime, SAD je sam sebe odsjekao od venezuelanske nafte uvevši sankcije Venezueli nastojeći srušiti predsjednika Nicolasa Madura s vlasti. Jasno, taj višak morali su od negdje nadomjestiti, a opcija na ovom svijetu i nema baš previše. Rusija se tu nameće kao "pouzdani partner" (pitanje je što o svemu ovome misli Maduro?).
I tako se Rusija probila na visoko 3. mjesto kad je riječ o zemljama iz kojih SAD nabavlja naftu za preradu u gorivo i druge proizvode - ispred Rusije su samo Meksiko i, dakako, daleko najveći američki energetski saveznik, Kanada:
Zanimljivo je da se američki zastupnici, u obje stranke, jako uznemiruju kad je riječ o rivalima i "neprijateljima" ako isti negdje previše ulaze na tržište. No, kad je riječ o ruskom usponu na 3. mjesto na listi dobavljača nafte nitko previše ne priča o tome.
Dakako, ne priča se o tome zato što sve veće američko oslanjanje na Rusiju ide direktno u kontru s američkom javnom energetskom diplomacijom. Godinama se lobira protiv izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2. Vrši se ogroman pritisak na Europu. Kongres je prošle godine čak bio na korak do uvođenja sankcija europskim saveznicima zbog suradnje na plinovoda iz Rusije prema Njemačkoj (Biden je donekle smirio situaciju ističući kako se sankcije neće uvoditi te kako će teško biti zaustaviti Sjeverni tok 2 pošto je "već skoro gotov").
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
