Prilika kakva se pruža samo jednom u životu: Biden i dalje ima šansu biti pobjednik

Teško je povjerovati da se liberalna Amerika preko noći pomirila s činjenicom da su predstojeći predsjednički izbori već odlučeni, a čini se da jesu. Na raspolaganju imaju još nešto više od 100 dana pokušati stvar preokrenuti u svoju korist, iako su im se šanse gotovo nikakve. Suludo bi bilo kada bi Demokratska stranka nastavila svoju staru priču o Putinovom kandidatu Trumpu, jer je percepcija javnosti potpuno promijenjena. Trump je sada američki mit. Sve je na njegovoj strani. Bog, proviđenje, krv, prkos i bijela košulja. Sve to je stalo na jednu fotografiju.

Fotografija na kojoj Trump krvavog lica i stisnute pesnice prkosi smrti dok mu se nad glavom vijori američka zastava već je postala simbolom. U Kini se od jučer prodaju majice s ovim printom. Trump je ušao u povijest kao ikona američke hrabrosti. Kao i marinci koji 1945. pobadaju američku zastavu nakon krvavog juriša na vrh pacifičkog otoka Iwo Jima. To je ta razina, a Amerikanci sada znaju da bi on doista jurišao na to brdo da pobode zastavu. Da je Trump neustrašiv sada znaju i Putin, Xi, Zelenski i svi ostali.

Nakon svega bilo bi jako glupo ukoliko bi demokrati nastavili širiti mržnju prema Trumpu, jer to jednostavno više ne može upaliti, a bilo bi i iznimno opasno. Shvatili su to. Prema prvim izjavama umjesto mržnje oni najavljuju deeskalaciju retorike čemu bismo se svakako i mi s ostatkom svijeta trebali iskreno radovati.

A ukoliko nas Biden doista želi podsjetiti da je on lider slobodnog svijeta, onda mu je pomirenje ogromna šansa da to napravi. Ne samo da bi on mogao puno učiniti da pomiri ljude u SAD-u, nego i u čitavom svijetu. Biden bi se najzad mogao pokazati kao lider svoga velikog naroda. Kakav takav, ali lider koji nije izgubio svaku vezu sa narodom. On to sada može i bilo bi politički mudro da to napravi.

Na Trumpa više ne može ići đonom. Zapravo može, ali onda bi to imalo potpuno suprotan efekt. Onaj koji bi takvo što izgovorio pokazao bi da ne razumije Ameriku i njene mitove. I da zapravo ne razumije život kao takav. Ako bi se Trumpa i dalje vrijeđalo na toj razini, onda bi mu to donijelo još više simpatija i glasova kod onih koji ne glasaju striktno stranački, a to je rezervoar od oko 25 posto ili ne manje od 40 milijuna ljudi.

Dakle, predizborna taktika demokrata da se demonizira Trumpa, koja je bila u osnovi kampanje Hillary Clinton 2016. i Joe Bidena 2020. godine i trajala čitavo ovo vrijeme, više nije upotrebljiva. Demokratska stranka nešto hitno mora mijenjati, kako sama sebe ne bi diskvalificirala i učinila irelevantnom i degutantnom. Sudeći po prvim izjavama iz liberalnog svijeta u Americi i izvan nje, mnogi su to već shvatili. No vremena do izbora nema još puno. Što bi na brzinu mogli smisliti?

Najprije, morali bi odmah znati je li Biden njihov kandidat. Logično bi bilo da jest, no to i dalje nije sasvim izvjesno. Ako nije Biden, tko bi onda trebao biti? Konvencija demokrata zakazana je za 19. kolovoz, ali to bi se pitanje trebalo riješiti mnogo ranije. Kada se ta stvar realno sagleda, demokrati nemaju boljeg kandidata od Bidena. Ne samo zbog toga što su ostali eventualni kandidati koji su se spominjali gori od njega, nego i zato što je Biden bolji od njih. Ako je točna procjena da su demokrati već sasvim digli ruke od izbora, onda bi to značilo da Biden ima i neočekivanu slobodu djelovanja.

Bidenovo obraćanje nakon pokušaja ubojstva Trumpa doimalo se puno boljim od njegovih zadnjih nastupa u kojima su mediji pomno izvještavali o njegovim nelogičnim gestama i lapsusima. Što je najvažnije, Biden je djelovao prilično iskreno kada je izrazio žaljenje zbog onoga što se dogodilo u subotu na skupu republikanskog kandidata Trumpa u saveznoj državi Pennsylvania. Biden je pozvao Trumpa telefonom i s njim razgovarao kratko, ali ljudski. Upravo bi ljudskost mogla biti najjači Bidenov adut u kampanji za častan oproštaj od velike politike. Ne i za pobjedu na izborima, naravno.

Iako Bidenove šanse da porazi Trumpa nisu bile velike ni prije subote, a sada praktički ne postoje, njemu se otvorila velika šansa da dostojanstveno ode u političku mirovinu, a ne da bude najuren poput pripravnika koji nije zadovoljio na poslu. Trump bi mogao biti inspiracija i Bidenu, ma koliko apsurdno to izgledalo.

Njih dvojica zapravo u biti imaju istog neprijatelja ili protivnika, koji se kolokvijalno naziva duboka država. Iz onoga što smo mogli vidjeti ona jednome ne dozvoljava biti predsjednik, a drugome praktički striktno određuje kako će i što će reći i ne daje mu slobodu osobnosti. A Bidenova osobnost vjerojatno nisu samo lapsusi, nepredvidivo kretanje i padanje. Mora u njemu biti još nečega.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.