Tijekom jučerašnjeg dana Njemačka je počela sa slanjem svojih trupa u Litvu, jednu od tri baltičke NATO članice. Litvanski lideri poručili su kako je riječ o "povijesnom događaju". Zaista i jest. Ovo je prvi put da Njemačka od Drugog svjetskog rata šalje svoje trupe izvan zemlje s namjerom da tamo budu trajno stacionirane.
Jučer je stiglo dvadesetak njemačkih vojnika u Litvu, a posao im je pripremiti teren za još 150 koji će stići kasnije ove godine. Plan je da brojka dosegne 5000 vojnika do kraja 2027. godine.
"Ovo je prvi put da smo trajno stacionirali vojnu jedinicu izvan Njemačke", rekao je njemački ministar obrane Boris Pistorius u Berlinu na ceremoniji oproštaja od preliminarnog zapovjedništva njemačke litavske brigade, prenosi njemačka novinska agencija DPA. Pistorius je to nazvao "važnim danom za njemačku vojsku".
U glavnom gradu Litve, Vilniusu, ministar obrane Laurynas Kasciunas rekao je da je ovaj potez "odličan primjer" za sve zemlje na istočnom krilu NATO-a, na granici s Rusijom i njezinim saveznikom Bjelorusijom. "Stvorit ćemo takvu arhitekturu obrane i odvraćanja da niti jedan protivnik s istoka neće ni pomisliti na testiranje Članka 5 NATO-a", rekao je novinarima.
Dakako, pritom se referirao na kolektivnu obranu NATO saveza koji je sastavljen od 32 zemlje članice. Prema Članku 5 povelje NATO saveza oružani napad na jednu članicu tretirat će se kao kolektivni napad na cijeli NATO savez. Drugim riječima, sve NATO članice imaju obavezu braniti napadnutu članicu.
Litva, kao i druge dvije baltičke NATO članice, Estonija i Latvija, vrlo je zabrinuta zbog situacije u regiji nakon ruske invazije na Ukrajinu te sluti kako bi se rat mogao proširiti. Glavni pak zagovornik te teorije je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji tvrdi da će Rusija krenuti u napad na druge zemlje ako Ukrajina bude poražena. Zelenski pritom nije naveo o kojim bi se to specifično zemljama radilo, no ako bi Rusija napala neku od NATO članica, bez obzira nalazilo se u njoj par stotina ili 5000 njemačkih vojnika, to bi i danas automatski aktiviralo Članak 5 NATO-a te pokrenulo kolektivnu obranu napadnute zemlje. U širem kontekstu to bi bilo nešto nalik novom Svjetskom ratu, ali vjerojatno još i strašnijem sukobu od prethodna dva jer u ovoj "rundi" govorimo o nuklearno naoružanim suparnicima.
Teško da nekoliko tisuća njemačkih vojnika u Litvi može "odvratiti" Rusiju od takvog napada, ako bi Moskva zaista htjela krenuti u pohod te vrste. Njemačku vojsku u Litvi se stoga prije svega može promatrati kao vrlo konkretnu poruku Berlina, ali pitanje je kako će je tko primiti. Njemačka možda to interpretira kao potvrdu svoje predanosti kolektivnoj obrani i zaštiti istočnog krila NATO saveza. Litva je svakako sretna da kod njih dođe bilo kakva zapadna vojska jer njihovi strahovi od ruskog napada su itekako akutni (opširnije o tome: Paranoja ili nova fronta: Baltičke zemlje uvjeravaju i sebe i ostatak svijeta da Rusija uskoro kreće na njih). Ali kako će ovaj potez interpretirati Rusija?
Naime, Rusija, bez obzira što je ona očiti agresor u slučaju rata u Ukrajini, u ovom širem srazu osjeća da je sama jer jest sama. Ona nema kolektivnu obranu na koju se može pozvati ako bude napadnuta. Dobro, tehnički ima, CSTO (Organizacija Ugovora o zajedničkoj sigurnosti) u kojem su članovi Rusija, Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan, Bjelorusija i Armenija - ali jako je teško zamisliti da bi ijedna od ovih zemalja (izuzev možda Bjelorusije) bila voljna aktivno ratovati na ruskoj strani u slučaju kad bi Rusija bila napadnuta.
Stvar je u tome da Moskva dolazak njemačkih trupa nadomak njihove granice ne vidi kao potez Berlina da se ojača sigurnost Litve i Baltika. Moskva ima drugačije interpretacije i svako "gomilanje" NATO vojske, naročito iz većih vojnih sila kao što je Njemačka, u blizini svojih granica vidi kao nešto puno zlokobnije, kao dugoročnu pripremu za napad na Rusiju.
Kao što smo ranije govorili o paranojama baltičkih zemalja da će se Rusija ponovno odlučiti za napad na njih, kao što su i ranije u 20. stoljeću izgubili svoj suverenitet i bili prisiljeni postati dio SSSR-a, tako se isto može reći i da Rusija ima svoje paranoje i strahove da će biti napadnuta od strane - kako to često zovu u Moskvi - "kolektivnog Zapada". U ruskom slučaju to su sjećanja na Napoleonovu i Hitlerovu invaziju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
