Što nam to donose dvadesete? Pojma nemamo, ali u prvih dva mjeseca došlo je do promjene načina života. Najprije u Kini, a zatim i drugdje u svijetu. U Kini se već tjednima živi po kućama. Izlazi se tek kad je neophodno. Radi se online od kuće. Možda epidemija korona virusa neće izazvati totalnu promjenu načina života, ali nagovještava kako bi to moglo izgledati ako se dogodi, prije ili kasnije. Kina je u tome najdalje otišla.
Javni prijevoz u Pekingu radi, ali su kompozicije metroa prazne. Isto kao i autobusi. Uobičajena gužva u metrou u Pekingu najveća je gužva koju biste mogli zamisliti, a sada su stajališta i vagoni prazni. Redovni putnici su, kao što smo spomenuli po kućama, ili se voze automobilima. Vlastiti automobil pruža sigurnost karantene, isto kao i stan. Iz auta se izlazi s maskom na licu i zaštitnim naočalama.
U samoposlugu ili tvornicu ulazi se nakon mjerenja tjelesne temperature. To se radi uz pomoć termo kamera. U pojedinim restoranima koji su dobili dozvolu nastaviti raditi u uvjetima epidemije, temperatura se gostima mjeri običnim termometrom. Tek nakon toga gost može sjesti za stol i naručiti večeru. Dok jede, mora imati masku na vidnom mjestu, ispod brade ili na čelu. Tako nekako.
Ne samo da će usprkos epidemiji gost dobiti pun tanjur, nego će mu s njim stići i zdravstveni bilten kuhara koji mu je spremio hranu. Pored imena šefa stajat će i rezultat mjerenja njegove temperature od prije nekoliko minuta. Svi konobari i osoblje kuhinje sve vrijeme rade pod maskama. Više puta tijekom smjene mjere temperature. Prošlog vikenda u najpopularnijem irskom pubu u Pekingu bilo je sedmero ljudi u doba večeri kada se taj broj inače mjerio stotinama. Noćni klubovi su zatvoreni.
Sve vrste ugostiteljstva u Kini, cvjetale su u posljednjih dva desetljeća, a stotine tisuća stranaca doprinijeli su kulturi noćnih izlazaka, te je promet u Pekingu vikendom u tri ujutro ličio na jutarnju špicu ponedjeljkom. Sada toga nema. Teško je procijeniti koliko ljudi sada nema što raditi, ali među njima su naprimjer, tisuće taksista.
Oni koji se imaju s kim družiti sada se posjećuju po kućama, a jedno zanimanje postalo je još više traženo – dostavljač hrane. Taj je posao i prije odlično išao, ali sada se bez dostave ne može. Idealni kandidati su oni besposleni taksisti. Država je obećala pomoć ugostiteljima.
Ne rade niti tržni centri, zapravo većina njih je zatvorena. Zatvoreni su i muzeji, kina, kazališta, bazeni, koncertne dvorane, nema sportskih utakmica, a niti posjeta Zabranjenom gradu i Kineskom zidu. Turizam je posve stao. Zrakoplovi uglavnom ne lete, putovanja su otkazana, ali nema panike. Samo se drukčije živi. Kinesko društvo vrlo je disciplinirano, te dobro organizirano.
Od prije popularno druženje na internet aplikacijama, sada je dostiglo novu razinu. Socijalne mreže pune su novih emotikona i mema inspiriranih maskama, virusom i karantenom. Istaknula se i država pokretanjem službene online burze poslova, koja je aktivna 24 sata dnevno.
Kinezi se bodre međusobno i promoviraju profilaktiku. Pranje ruku alkoholom i sjedenje u kući nove su kineske vrijednosti ove dvadesete godine trećeg milenija. Imperativno i opsesivno zarađivanje novaca trenutačno su u drugom planu. Naročito u Wuhanu i pokrajini Hubei, gdje je izolacija apsolutna. U nekim pokrajinama na istoku zemlje, u kojima nisu zabilježeni slučajevi zaraze živi se normalno. Uostalom, Kina je puno veća od Europe.
Tomohiro Ohsumi/Getty Images
Za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) Kina je manja briga od Bliskog istoka, ili Europe, gdje se korona virus širi. Upravo to je rekao generalni ravnatelj WHO Tedros Adanom, koji ima puno riječi hvale za djelovanje kineskih vlasti u uvjetima epidemije. Istodobno, Rusija je sasvim zatvorila 4,2 tisuće kilometara dugu granicu s Kinom, te prekinula zračni i željeznički promet, a onda i potpuno zabranila ulazak kineskih državljana u Rusiju. Kina je službeno protestirala, navodeći da su mjere diskriminatorne. No, Rusi rade ono što moraju kako bi izbjegli epidemiju, za koju nova Vlada vjerojatno nije spremna.
Saudijska Arabija otkazala je tradicionalno hodočašće vjernika u Meku i Medinu. Drastična, ali svakako racionalna mjera. S hadžiluka u Meki u bivšu Jugoslaviju u ožujku 1972. stigla je epidemija velikih boginja, poznata kao - variola vera. Goran Marković je na temelju ovog događaja snimio legendarni igrani film. Variola je odnijela 35 života od 175 oboljelih, a 18 milijuna ljudi u Jugoslaviji je cijepljeno. Korona virus je manje smrtonosan, ali za njega još ne postoji cjepivo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
