Prvo plinovod onda svijet: Jedan od najvećih istraživačkih novinara Seymour Hersh otkriva tko je raznio Sjeverni tok

Ne čudi da u vrijeme intenzivne ratne propagande nema mjesta ni za najveće kad je riječ o istraživačkom novinarskom kalibru. Tako je i Seymour Hersh postao meta propitkivanja i sumnje, kao što bi postao i svatko tko se ne drži striktno zadane linije izvještavanja.

A riječ je o novinarskoj ikoni, čovjeku koji je dobio nagradu Pulitzer za svoj istraživački rad 1969. kada je razotkrio My Lai u Vijetnamu i pokušaje američke vojske da sakrije to.

Bio je to jedan od najstrašnijih masakra u tom ratu. Američki vojnici 16. svibnja 1968. pobili su oko 500 civila, većinom žena i djece. Ne samo da su civili ubijeni već su i na najstrašnije načine brutalizirani. Žene su masovno silovane, zatim su im tijela komadana, a među žrtvama najstrašnije smrti bila su i djeca, djevojčice od svega 12 godina.

Bez Seymoura Hersha vjerojatno nikad ne bismo znali za masakr u naselju My Lai, a možemo samo nagađati o drugima koji nisu razotkriveni od strane novinarskih heroja kakav je on bio - i još uvijek jest.

Seymour Hersh Hersh nije diletant i definitivno nije pristrani propagandist. Postojao je, barem nekad, kodeks istraživačkog novinarstva koji se svodio na potragu za istinom, kakva god ona bila. I to je potraga kojoj je Hersh lojalan i dan danas kad je uzeo na sebe veliku istragu po pitanju tko je izveo napad na ruski plinovod Sjeverni tok 2 te tako trajno spriječio da isti vjerojatno nikad ne zaživi, razdvajajući Europu od Rusije i na praktičan i simboličan način, otvarajući pritom i širom vrata potencijalno zastrašujućoj konfrontaciji na teritoriju Starog kontinenta.

Nema tu previše iznenađenja. Zaključci do kojih je Hersh došao otprilike su upravo oni koji su se i slutili. Jednostavno svima je i bez istrage bilo vrlo jasno da je iza sabotaže Sjevernog toka morao stajati SAD, jer nitko drugi ni ne bi na sebe preuzeo takav korak, a i ne postoji aktera koji bi uopće mogao u Europi djelovati do te mjere autonomno bez odobrenja SAD-a.

Izigravati nekakvo čuđenje rezultatima Hershove istrage je vrijeđanje čitateljstva, kojem god takve konstrukcije bile namijenjene. Isto tako je ponižavajuće, opet za publiku, kretati u negiranje njegovih zaključaka na temelju argumenta da isti u zadnjih nekoliko navrata nije plasirao istrage koje bi zapadnoj strani išle u korist!

Hipokrizija je očita kad se uzme da se s "druge strane", recimo u Rusiji, u isto vrijeme najviše slave novinari i osobe koji su voljni ići kontra državnog narativa i politike, što svakako iziskuje veliku hrabrost.

Ali nije uvijek bilo tako, očito. Jer Hersh je postao "novinarska sila" zahvaljujući njegovom razotkrivanju zvjerskog pokolja vijetnamskih civila - i za to je dobio Pulitzera! Zbog potrage za istinom i objelodanjivanja iste i znamo za njega, za njegov status, bio je slavljen zbog toga.

Danas više očito nema mjesta za tzv. "neugodnu istinu", čak ni s odmakom vremena. Dobro, možda su neki bili gnjevni te 1969. kad se otkrilo što američka vojska radi dok "donosi demokraciju", možda su bili ljuti što je ugled američke vojske trajno poljuljan pa su se stoga okomili na glasnika, na samog Hersha. Ali nema veze, istina je prevladala i njegov status je bio ustoličen.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.