Pukotine su vidljive: Kolebanje Zapada oko Ukrajine sad će po Zelenskog postati možda još i veći izazov od same ruske invazije

Iako se generalno predstavljaju i sukobljavaju samo dva narativa oko rata u Ukrajini uz to ih svakako više i ovaj konflikt se može, odnosno trebalo bi, gledati iz različitih perspektiva. Jedna je ona u kojoj Ukrajina vodi obrambeni rat ovisno o tome koliko će je se u tome podržavati. Jasno, to nije stajalište koje će Zelenski javno deklarirati, odnosno on mora zauzeti "sam protiv svih" stav ako ne želi da demoralizacija uništi obrambene šanse i prije usporene potpore.

Svakako se valja dodatno osvrnuti i na sam početak rata. Zelenski je tvrdio da ga neće biti. To je sad i Biden spomenuo govoreći kako Zelenski "nije htio slušati" kad su mu američke obavještajne službe poručivale da će Rusija "gotovo sigurno napasti". Je li Zelenski zaista mislio da se Rusija neće odvažiti na takav potez ili je na taj način jednostavno branio ukrajinsku ekonomiju znajući da će (pred)ratna panika uzrokovati kaos? Teško je reći, ali jedno je sigurno znao - da može očekivati popriličnu potporu Zapada.

Ako se vratimo još dalje, na pitanje mirovnog sporazuma Minsk II, očito je da je Zelenski odbijao pristati na uvjete istog jer je znao da postoji neka druga alternativa. Podsjetimo, Minsk II bio je dogovor kojeg su postigle dvije europske sile, Francuska i Njemačka, s Rusijom i Ukrajinom (gdje je na čelu tada bio prethodnik Zelenskog, Petro Porošenko) oko okončanja tadašnjeg sukoba u Donbasu. Dogovoreno je, između ostalog, da će Kijev popustiti oko davanja šire autonomije separatističkim regijama Donjeck i Lugansk. Takvo rješenje bi, u idealnom scenariju, stvorilo dovoljnu udaljenost između Kijeva i separatista, a opet ne bi (valjda) potaklo rusku invaziju.

Naravno da Minsk II nije bio idealan po Ukrajinu. Možda ne bi de jure izgubili Donbas, ali svakako bi de facto. Ali ovo je opet stvar gledišta jer de facto su izgubili Donbas još 2014. - bila je to "cijena" Majdana.

Zelenski nije formalno odbacio Minsk II, ali je dolaskom na vlast jasno pokazao da se od tog dogovora odmiče. Moskva tvrdi da je mislio ići i dalje, organizirati vojnu ofenzivu s ciljem vraćanja kontrole nad Donjeckom i Luganskom. To zvuči poprilično nerealno, pošto je morao znati da bi takav potez izazvao rusku reakciju, ali ne može se potpuno odbaciti.

Činjenica stoji da je ukrajinska vojska gomilala snage ispred Donjecka i Luganska, a ruska vojska pak pred granicama Ukrajine - tko je "prvi počeo" sad je veliko pitanje, ali već tada bilo je vrlo jasno da ovo neće završiti dobro pa niti nije.

Isto tako stoji i činjenica da je Moskva nazivala Zapadne sile tražeći od njih da učine nešto, da natjeraju Zelenskog da odustane, a kasnije da i javno kaže da neće tražiti NATO članstvo. Nije bilo baš sluha za ruske zahtjeve - a tada je postalo još i puno jasnije da ovo definitivno neće završiti dobro.

Rusija je započela veliku invaziju na Ukrajinu 24. veljače. Je li se to moglo izbjeći još 23. veljače da je Zelenski, recimo, javno poručio Rusiji: "Nećemo u NATO, ne napadajte" - bi li to bilo dovoljno?

A ako bi to zaustavilo rat, zašto Zelenski to nije učinio? U najmanju ruku mogao je taktički odugovlačiti rusku invaziju, čekati da se i ovi izmore od gomilanja snaga pa da možda odgode napad za neki drugi put (jer takvu situaciju smo već i imali prošlog proljeća...).

Sve to upućuje na to da je Zelenski bio jako siguran u potporu Zapada, ali i u vlastite snage. Djelomično je bio u pravu u oba slučaja. Zapadne zemlje odmah po početku ruskog napada nastupile su s jednim glasom, uskoro su krenule i sankcije, a zatim i naoružanje Ukrajine. U isto vrijeme i ukrajinska vojska pokazala se iznimno otpornom snagom koju znatno veća Rusija nije uspjela poljuljati. Da, nakon više od 100 dana rata Rusi imaju konkretne uspjehe na terenu, ali svima je jasno da je to manje od očekivanog. Ukrajinska vojska poremetila im je planove na mnogo mjesta iako sad izgleda da se tome polako primiče kraj.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.