Raspad "koliko god bude potrebno" politike možda vodi u još veći rat: Ukrajini se na Zapadu sprema teška veleizdaja koju Putin čeka sa šampanjcem - Zelenski će morati poderati odvažni dekret, ali što ako Rusija više ne bude voljna pregovarati?

Predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, stigao je danas u Washington. Više puta od početka rata bio je u glavnom gradu SAD-a, no ovo bi mogao biti njegov najvažniji posjet do sada. Ovo je njegovo biti-ili-ne-biti. Sad mora odraditi najveći posao u kontekstu onog što radi od početka ovog rata - mora, nekako, uvjeriti američke zastupnike da se isplati nastaviti podupirati Ukrajinu jer u Kongresu se stvorila vrlo snažna opozicija koja sad blokira novi paket vojne potpore Ukrajini. Jasno, pomalo je teško očekivati da će samo retorika ukrajinskog predsjednika biti ta koja će odblokirati trenutačno stanje, ali svakako neće odmoći, pod uvjetom da Zelenski kaže baš sve što sve skeptičniji američki zastupnici žele čuti.

Ono čime se ne treba previše zamarati je ponavljanje toga da je Ukrajina svjetionik demokracije koji će braniti Europu, odnosno Zapadni svijet, od velikih prijetnji s istoka. Te slike mogle su biti dobra motivacija na samom početku rata, kad se nije znalo što se može očekivati, no sad se od Zelenskog traži da bude konkretniji, stvarniji sa svojim procjenama. Možda da traži pomoć kako bi se spasilo što se spasiti da, odnosno da se spriječi ponovni ruski ulaz u Harkov, preokret u Hersonu, ili pak najveći geopolitički udar - eventualno rusko spajanje s Pridnjestrovljem na istoku Moldavije. Možda da govori o takvim stvarima bi imao više uspjeha u mijenjanju mišljenja republikanske frakcije koja sad drži vojni paket kao taoca unutarnje američke politike. Jer priče o probijanju ruskih linija sve do Azovskog mora, ili pak one o vraćanju kontrole nad Krimom, djeluju nerealno i taj neopravdani optimizam je sad nešto što se Zelenskom sve više zamjera, kako od strane saveznika tako i od strane samih Ukrajinaca.

Dok je Zelenski pak napuštao Kijev na grad je ispaljeno nekoliko balističkih raketa. Vojni izvori navode da su sve rakete srušene. No, ovo je napad kakav se nije viđao već neko vrijeme te sugerira da Rusija možda počinje ponovno sustavno ciljati glavni grad Ukrajine jer napad dolazi svega dva tjedna nakon što je Kijev napadnut s čak 75 dronova, što je bio najveći napad te vrste do sad. Nadalje, prije četiri dana ruske zračne snage izvele su prvi napad na Kijev teškim bombarderima nakon gotovo tri mjeseca. U tim napadima ukrajinska protuzračna obrana bila je navodno vrlo učinkovita, no to je još jedan podsjetnik na iznimno važnu zapadnu vojnu pomoć koju Ukrajina dobiva jer gotovo svi PZO sustavi koji obaraju leteće prijetnje iznad glavnog grada Ukrajine su zapadni i dobiveni tijekom ovog rata. No, da bi Ukrajina opstala dugoročno trebaju joj stalno stizati dodatna pojačanja. U protivnom će Rusija relativno brzo nadjačati postojeće snage, prorijediti ukrajinsku obranu, a Kijev će postati ranjiviji.

Zelenski sad mora uvjeriti američke zastupnike u Kongresu da ipak daju pomoć Ukrajini jer bez te pomoći Ukrajina će se jako brzo naći u velikoj opasnosti. No, u isto vrijeme na Starom kontinentu gomilaju se novi problemi po njega. Ovog tjedna održat će se EU summit na kojem bi se trebalo glasati o davanju čak 50 milijardi eura za Ukrajinu. Ali tu mađarski premijer Viktor Orban prijeti da će njegova zemlja uložiti veto dok u isto vrijeme on aktivno "obrađuje" američke zastupnike nagovarajući ih da odustanu od potpore za Ukrajinu, kao što smo već i izvijestili ranije danas (vidi: Viktor Orban je spreman, može li već ovog tjedna zaustaviti rat u Ukrajini?).

U isto vrijeme tu je i ruski predsjednik Vladimir Putin koji zasigurno na ovakav razvoj situacije gleda vrlo pozitivno. Putin osjeća, kao i svi drugi, da rat ide Rusiji na ruku iako u nekim trenucima nije izgledalo tako, naročito na samom početku koji po Ruse nije bio dobar. Ono gdje je Rusija pak ostala iznimno čvrsta, čemu se mnogi nisu nadali, je njena ekonomija. Otprilike u isto vrijeme dok se počinje prihvaćati spoznaja o ukrajinskom vojnom neuspjehu, odnosno neuspjehu njihove protuofenzive, počinje se prihvaćati i činjenica da je ruska ekonomija daleko izdržljivija nego se mislilo. Zapad to ponajviše može zahvaliti azijskim tržištima koja su odbila slijediti režim sankcija prema Rusiji, možda najviše Indiji - za koju su neki pogrešno mislili da će se prikloniti anti-ruskoj politici - jer Indija je na kraju pokupovala veliku zalihu energenata koja bi inače završila na europskom tržištu. Tu je pak i ruska ratna ekonomija, odnosno Rusija koja se sad znatno intenzivnije fokusirala na proizvodnju oružja te će tako i ostati - što pak znači da je ovo još jedna neželjena posljedica po Europu pošto će podržavanjem Ukrajine dobiti znatno vojno snažniju Rusiju.

Najveća pogreška je bila u podršci koja je data Kijevu prije samog izbijanja rata, odnosno podršci zbog koje rat uvelike i jest izbio. Cijeli Zapad, pod vodstvom SAD-a, odbacio je ruski poziv u jesen 2021. da se svi javno distanciraju od potencijalnog ukrajinskog članstva u NATO-u. Nakon što to nije učinjeno to je kao da je Rusiji dato do znanja da joj je rat preostao kao jedina opcija protiv širenja NATO-a, a to je nešto što je Rusija slutila da će se dogoditi te se na to pripremala zapravo već nekoliko desetljeća.

Sad, skoro dvije godine kasnije, izgleda kao da je Rusija jednostavno upornija. Ona se više oslanja na mantru "koliko god bude potrebno" dok Zapad polako odustaje. Putin je to tijekom vikenda odlučio prokomentirati rekavši da će od sad Ukrajina biti sve slabija, a Rusija sve snažnija.

"Kada nemate vlastite temelje, nemate vlastitu ideologiju, nemate vlastitu industriju, nemate vlastiti novac", rekao je na svečanosti dodjele nagrada u petak u Kremlju, držeći čašu šampanjca u ruci. "Nemaš ništa što je vaše. Onda nemate ni budućnost, ali mi, mi imamo budućnost", poručio je.

Izjava je značajna. Između redaka može se pročitati nešto o čemu svi ovi koji najavljuju poraz Ukrajine još nisu počeli uzimati u obzir - što ako Rusija sad postane ta koja više nije zainteresirana za mirovne pregovore? Što ako Kijev ovih dana shvati da nema novca ni iz Europe ni iz Amerike, Zelenski pokida onaj dekret kojime sam sebi brani pregovaranje s Putinom, i shvati da je Moskva promijenila ton? Jer Rusija je do sad konzistentno tvrdila da je zainteresirana za pregovore, ali da je Kijev taj koji odbija bilo kakav korak po tom pitanju.

Tako je i bilo, dekret Zelenskog živi je primjer tog stava. No, vrijeme kad je Rusija otvoreno isticala svoju spremnost za pregovaranje bilo je dok su dvije strane na fronti bile nekako u sličnoj situaciji. Ukrajina se spremala na veliku ofenzivu, Rusija je kopala rovove i postavljala obranu. Da je tada Ukrajina nekim čudom rekla da želi pregovarati, možda bi se dvije strane našle na sličnim pozicijama i krenulo bi se eventualno prema kompromisnim rješenjima.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.