Rio Tinto - trenutak istine u Srbiji: Omražena kompanija na putu otvaranja rudnika litija u susjedstvu

U sjenci sraza između najvećih sila i "povijesnih" izbora diljem svijeta, u susjednoj Srbiji diskretno promiče jedna potencijalno prijelomna situacija koja se već jako dugo zakuhava. Riječ je o rudniku litija Rio Tinto. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je nedavno u razgovoru za "Financial Times" da bi rudnik trebao početi raditi 2028. godine.

Za potrebe projekta već su izgrađeni kilometri asfalta u selima nadomak Loznice u zapadnoj Srbiji, pokraj rijeke Jadar. Rio Tinto je otkupio veliku većinu imanja na tamošnjoj valovitoj zemlji koja dobro rađa. Vučić zna da su građani i seljaci Srbije u većini protiv ideje da se Rio Tinto pusti u tu prelijepu prirodu od koje poslije njega neće biti znakova života.

Vučić to jako dobro zna, pa vjerojatno najradije ne bi da se otvara taj rudnik zloglasne kompanije u Srbiji, ali iz nekog razloga ne može reći ne. Možda bi on odbio Rio Tinto, ali ovdje je očigledno riječ o većoj igri od eventualne korupcionaške provizije za njega i ministre, jer skoro da nema niti dana da netko od zapadnih diplomata ne podsjeti Beograd na važnost tog rudnika.

Njemačka veleposlanica u Srbiji Anke Konrad izjavila je prošlog tjedna da je litij jako potreban i važan, kao i da treba biti raspoloživ. Nije Konrad mislila na litij kao takav kada je spomenula raspoloživost, nego baš na taj litij kraj rijeke Jadar. Ona je pozvala sve aktere u Srbiji da se udruže kako bi proveli ekološke standarde.

Britanski veleposlanik u Beogradu Edward Ferguson rekao je također prošlog tjedna da Srbija ima litij odlične kvalitete i da je to izvanredna prilika za tu zemlju. On je istaknuo da je London zainteresiran za realizaciju projekta Rio Tinto u Srbiji, kao i da je pred vladom u Beogradu važna odluka. Prema njegovim riječima, a to je spominjala i Konrad, Srbija bi se pozicionirala u središte zelene tranzicije ukoliko bi prihvatila Rio Tinto.

Vučić zna da će biti iznimno teško, možda čak i nemoguće napraviti dogovor s narodom oko prihvaćanja posla sa Rio Tintom. U nekoliko navrata govorio je o projektu kao velikoj ekonomskoj šansi za građane i državu, kao i da je se nikako ne smije propustiti. Naravno uz najvišu ekološku zaštitu. U isto vrijeme slao je i signale da je pod ogromnim pritiskom da prihvati i da jednostavno ne smije odbiti Rio Tinto.

Iako Vučić gotovo svakodnevno ponavlja da je iskopavanje litija ogromna razvojna šansa za Srbiju, većina ne vjeruje da je litij ta šansa koju je Srbija čekala više od 30 godina, od kada je krenuo povijesni brodolom ove države. Drugi razlog je što Vučić nije baš uvjerljiv dok promovira Rio Tinto i ljudi su to osjetili.

A doista mu je teško promovirati Rio Tinto. To je kao kada bi morao ići promovirati Auschwitz. Ili prodavati turističke aranžmane za ljetovanje u Gazi. Doista tako, jer tih je proporcija ovaj oksimoron "ekološki Rio Tinto" koji on pokušava nekako prodati građanima, ali to se vjerojatno ne može prodati. Pored njega isto su govorili mnogi funkcioneri koji su ponavljali ekologija i Rio Tinto, dva pojma koji se isključuju.

U prosincu 2021. godine projekt Rio Tinto je službeno zaustavljen nakon masovnog prosvjeda u Beogradu, koji je u prvom trenutku podržao i Novak Đoković. Vlada se odmah povukla proglašavajući sve dozvole za istraživanja i eksploataciju ništavnim, a tadašnja premijerka Ana Brnabić rekla je da je na projekt rudnika stavljena "točka". Bilo je prilično jasno da to nije kraj priče i da se čekaju neki novi izbori, pa da se krene dalje. Tako je i bilo. Izbori za Beograd održani su u lipnju, a Rio Tinto je ponovo došao na dnevni red. Malo tko je bio iznenađen.

Ne samo da je Rio Tinto vjerojatno prepoznat kao kompanija s najgorim mogućim imageom, ne bez razloga (slike uništenih aboridžinskih špilja starih desecima tisuća godina zauvijek su nam se urezale u sjećanje), nego je sam proces vađenja litija užasan. Da bi se iz lokalne rude jadarita izdvojio litij, prema priznanju same kompanije Rio Tinto potrebno je u prosjeku 1.100 tona koncentrirane sumporne kiseline dnevno, kao i nekoliko tona eksploziva za podzemnu eksploataciju. Znamo li koliko je 1.100 tona? To je oko 1.100.000 litara.

To tvrdi ugledni sveučilišni profesor ekolog Ratko Ristić koji je bio jedan od govornika na prosvjedu protiv rudnika prije nekoliko dana u Loznici. On je istaknuo da je prema studiji Rio Tinta predviđeno da će doći do slijeganja 850 hektara terena. Ristić je podsjetio i da su autori neovisne studije utjecaja na biodiverzitet s Biološkog fakulteta Sveučilišta u Beogradu preporučili da se projekt ne realizira i obrazložili da bi došlo do pomora živog svijeta.

Profesor Nenad Kostić, srpski kemičar koji je svoju karijeru proveo radeći na američkim sveučilištima i član je Srpske akademije znanosti i umjetnosti kazao je da količina sumporne kiseline koja je potrebna kompaniji za rudnik ne postoji u Srbiji. To bi moglo značiti ili uvoz ili izgradnju tvornice sumporne kiseline. Pored sumporne, u procesu odvajanja litija potrebna je i klorovodična kiselina.

Dakle, ovdje nije riječ o nekakvom prljanju okoliša, ovdje je riječ o totalnom uništenju svega živog. Jedini način da se barem malo ublaži razorna moć koncentrirane sumporne kiseline je da se ona razblažuje s vodom prije nego što se pusti u rijeku Jadar ili u polja, gdje se planira izgradnja ogromnih akumulacija sumporne kiseline. Ali vode i vremena nikad neće biti dovoljno za bavljenje takvim detaljima kao što je ekologija u rudniku litija u kojem se zarađuje novac. Jadar se zatim ulijeva u Drinu.

Koliko bi bila duga ruka smrti rudnika Rio Tinta ne ovisi samo o tom razblaživanju, nego i o vjetru. Bosna je odmah preko Drine. Vjetar bi mogao odnijeti sumpornu kišu i izvan Srbije. Opasnost je regionalna. Vjetrovi ne poznaju granice. Na sumporne kiše upozorila je profesorica Sveučilišta u Beogradu Danica Popović, ali nju je Rio Tinto proglasio luđakinjom koja širi paniku.

Indikativno je da Vlada Srbije nije zatražila izradu studije ekološke štete koju bi izazvao ovaj projekt, nego su studiju naručili i platili iz kompanije Rio Tinto. U toj njihovoj studiji se nalazi i podatak o 1.100 tona sumporne kiseline dnevno. I vrlo često se spominju riječi kao što su ekologija, najviši standardi zaštite, zeleno i slični pozitivni pojmovi. Ni riječi o ribama i žabama u Jadru, o djeci koja se kupaju u Drini, o djeci koja udišu sulfatna isparenja, o majkama i očevima koji to isto udišu, ni riječi o teškim ranama na koži i sluzokoži, o riziku od opakih bolesti. Ništa o tome.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.