"Ručak na brodskoj zabavi" - slika kojom je Renoir uhvatio impresiju uživanja u životu, dokolice s prijateljima, u omiljenom restoranu na prekrasan ljetni dan

Godine 1880. Pierre-Auguste Renoir započeo je sa stvaranjem buduće ikone impresionističkog slikarstva, velikog ulja na platnu, slike koja je dobila naziv „Ručak na brodskoj zabavi“. Renoir je tada bio na vrhuncu svoje slikarske zrelosti, vodeći umjetnik u razvoju impresionističkog stila.

Bio je spreman postaviti si novi izazov, napraviti ambicioznu sliku kojom bi prikazao svu svoju stečenu tehničku vještinu, stvoriti djelo koje odražava svijet u kojem živi, trenutak u vremenu, impresiju, ali i osobnu priču.

"S vremena na vrijeme morate pokušati stvari koje se čine preteškima". – rekao je kasnije o svojoj slici.

Živio je u Parizu i svoje dane dokolice volio je provoditi u ugodnom društvu prijatelja, uz dobru hranu i francusku kapljicu, ples i puno smijeha! Jedna od njegovih omiljenih lokacija bio je restoran Maison Fournaise na otoku Chatou, na rijeci Seini, nedaleko od Pariza. Nove željezničke linije omogućile su mnogim bolje stojećim Parižanima ovakvo ležerno ispunjavanje slobodnog vremena. Terasa tog restorana biti ambijent kojeg će prikazati na svojoj slici. Likovi će također biti stvarni!

U svojoj 41. godini, Renoir je tako odlučio kroz svoj veliki slikarski projekt ovjekovječiti mladost i ljepotu dragih prijatelja, uhvatiti esenciju svih sjajnih trenutaka koje su proveli u druženju!

Slika koja priča priče i budi ugodne osjećaje

Renoir je tako okupio je 14 prijatelja s raznih strana - lijepe glumice i modeli, bogati slikar, vlasnici restorana i ostali. Bili su to ljudi koji se nisu nužno inače družili svi skupa, i teško da su ikad svi odjednom pozirali slikaru. Kao što možemo i zamisliti, bio je to složeni organizacijski zadatak, i potrajalo je 14 mjeseci do završetka rada. Renoir je morao koristiti razne trikove zanata kako bi ostvario svoju viziju.

Godine 1912. njemački kritičar umjetnosti Julius Meier-Grafe identificirao je likove sa slike. Puno kasnije, slika je analiza slike rengenskim zrakama i infracrveni testovi potvrdili su priču kako je jedna od njegovih prijateljica bila nemoguća kao model, pa je Renoir izgrebao postojeći lik na platnu i našao nekog drugog kao njenu zamjenu. Novi model bila je mlada djevojka u plavoj haljini koja tepa čupavom psiću. Bio je to vjerojatno sudbinski događaj, jer dotična skomna gospođica Aline Charigot kasnije je postala Renoirova ljubavnica, pa supruga i majka njegove djece. Renoir se ne ustručava prikazati romantiku na svojim slikama, a gospođica Charigot očigledno ima takvu ulogu ovdje. Bila je dvadesetak godina mlađa od slikara, i kasnije je bila čest model na njenim slikama, kao i sinovi.

Na slici za istim stolom, preko puta mademoiselle Charigot, sjedi još jedna lijepa žena. Oko nje su mladići koji se vjerojatno nadmeću u iskazivanju naklonosti prema njoj. To su inače Eugène-Pierre Lestringuez, službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova, i umjetnik Paul Lhote. Osjeća se intriga, flert, dokolica, i kao da čujemo zanimljive male razgovore! Stol je pun zrelog voća i vina, život je dobar i darežljiv, lijepo je vrijeme, lijepe su i žene, lijepi su i mladići. Terasa je puna malih priča koje bismo mogli ispričati. Slika je živa i dinamična, kako po tematici, tako i po kompoziciji, bojama, titravim impresionističkim potezima kista koji su kao baš savršeni za prikaz titravog svjetla bistroa na vodi u jedno divno ljetno poslijepodne!

Dama u društvu otmjene gospode prekriva uši rukama. Smatra se da je to poznata glumica Jeanne Samary. Trač rubrike svih pariških novina bile tada pune riječi o njenim zarukama za sina bankara, radi neodobravanja njegovih roditelja. Možda gesta gospođice Samary priča baš tu sočnu priču, tako vječnu, a tako prolaznu i ljudsku.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.