Libija je sve važnija u ruskoj vanjskoj politici. Podrška koja se daje glavnim političkim snagama, uključujući i generala Halifu Haftara, koji ima najveći vojni potencijal, trebala bi osigurati ruski utjecaj u zemlji. Iz perspektive Rusije, važno je da nove libijske vlasti jamče razvoj gospodarske i energetske suradnje i provedbu ugovora sklopljenih prije izbijanja građanskog rata 2011. Rusija također računa na mogućnost raspoređivanja vojnih baza na libijskom teritoriju. Sudjelovanje u Libiji dio je nove ruske strategije prema Africi i manifestacija ruskih težnji za povratom statusa supersile.
Rusija okrivljuje djelovanje koalicije zapadnih država (posebice Sjedinjenih Država i Francuske, kao glavnih sudionika) za propast libijske države i ukazuje na to da su tijekom intervencije 2011. godine premašili mandat UN-a. Istovremeno, Libija je jedna od najvažnijih ruskih zemalja partnera u Sjevernoj Africi, pa aktivno podržava tamo mirovni proces. Rusko opredjeljenje vidljivo je i u Vijeću sigurnosti UN-a. U rujnu i studenom 2018. Rusija nije stavila veto na dvije britanske rezolucije (br. 2434 i 2441) u vezi s Libijom. Rusija također sudjeluje u drugim međunarodnim inicijativama posvećenim budućnosti Libije i pomoći toj zemlji, uključujući i onu koju je talijanski premijer Giuseppe Conte sazvao u studenom 2018. u Palermu, kao dvodnevnu konferenciju na kojoj je rusku delegaciju predvodio premijer Dmitrij Medvedev.
Rusija će se i dalje uključivati u političke procese u Libiji, posebno na predsjedničkim i parlamentarnim izborima koji se očekuju u proljeće 2019. godine, kao i u Akcijskom planu Ujedinjenih naroda za Libiju, koji podrazumijeva političke reforme (uključujući stvaranje novog ustava) i gospodarske reforme. Međutim, službeno ne podržava nijednu stranku u libijskom sukobu, pogotovo zato što nitko, ni general Haftar, koji kontrolira zapadni dio zemlje s bogatim prirodnim resursima, niti premijer Vlade Nacionalnog saveza Fajez al -Sara, ne može preuzeti punu kontrolu nad Libijom.
Ruska strana održava odnose sa svim najvažnijim političkim igračima, koji imaju za cilj osigurati svoj utjecaj nakon izbora, bez obzira tko će pobijediti. Međutim, ona ima najviše kontakata s generalom Haftarom, čija Libijska nacionalna vojska (LAN) podržava parlament koji djeluje u Tobruku. Štoviše, samo na zahtjev Rusije, general Haftar sudjelovao je na konferenciji u Palermu. Haftara također podupiru Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Francuska. Istodobno, u prosincu 2018., Rusija je, koristeći svoj položaj jednog od neformalnih jamaca mirovnog procesa u Libiji, podržala mogućnost da se Saif al-Islam Gaddafi, sin svrgnutog diktatora, kandidira za predsjedničke izbore. Cilj ruskih akcija, kao i drugdje, je stvoriti situaciju u kojoj je nemoguće donositi odluke o budućnosti Libije bez njenog sudjelovanja. Rusi iskorištavaju iskustvo koje su stekli u pregovorima o Siriji i nedostatak strategija EU-a i SAD-a u odnosu na Libiju.
U posljednjim godinama vlade Muamara Gaddafija, Rusija je intenzivirala gospodarsku suradnju s Libijom. Godine 2008. obje su zemlje potpisale ugovor vrijedan više od 2 milijarde eura za izgradnju željezničke pruge između Bengazija i Sirtea. Štoviše, libijske su vlasti planirale zajednička ulaganja s Rusijom za vađenje energetskih resursa i kupnju ruskog oružja. Trenutni cilj Rusije je dobivanje ugovora za obnovu Libije, uključujući prometnu i energetsku infrastrukturu. Ugovori u tom području mogu biti osobito unosni s obzirom na to da Libija ima desete najveće rezerve nafte na svijetu, a libijska nacionalna naftna tvrtka (NOC) objavila je da želi povećati proizvodnju pet puta. Gazprom Libija BV, podružnica Gazproma registrirana u Nizozemskoj, kupovala je naftu iz četiri polja - dva sama i dva zajedno s njemačkim Wintershall AG - do izbijanja građanskog rata 2011. Ruska tvrtka neće samo htjeti da se vrate na izvlačenje, nego žele proširiti svoju dosadašnju suradnju, budući da su razgovori s NOC-om poduzeti tijekom 2018. godine. Što se tiče nastavka proizvodnje nafte, NOC također razgovara s Tatnjeftom, koji je u razdoblju 2005. - 2006. proveo geološko i probno bušenje na dva polja. Štoviše, u veljači 2017. Rosnjeft i NOC potpisali su sporazum o suradnji na području vađenja nafte i istraživanja novih ležišta ove sirovine.
Ruski energetski interes također će se natjecati s europskim tvrtkama, uglavnom iz Italije i Francuske, koje su godinama prisutne na libijskom tržištu. Francuski Total je zainteresiran za ponovno uspostavljanje suradnje s Libijom, dok bi sporazum između talijanske kompanije ENI i britanske BP s libijskom vladom nacionalnog jedinstva mogao osporiti interese Gazproma. U studenom 2018. ENI je kupio 43,5 posto udjela BP-a u ugovoru o istraživanju nafte i plina (trenutno se u Italiju godišnje isporučuje 8–11 milijardi kubičnih metara plina dobivenog u Libiji). Stoga je iz ruske perspektive važno da na izborima pobijedi osoba koja će jamčiti nastavak vojno-gospodarske suradnje s Rusijom i provedbu ugovora potpisanih u razdoblju od 2008. do 2011. godine.
Rusija i Libija imaju dugu tradiciju vojne suradnje. Tijekom Hladnog rata, SSSR je poslao vojne savjetnike u Libiju, a Libija je kupila sovjetsku opremu. Održavanje dobrih odnosa s Libijom bio je za SSSR, a kasnije i za Rusiju, protuteža savezima koje su druge zemlje u Sjevernoj Africi sklopile s američkim i zapadnoeuropskim zemljama, što je pridonijelo logici Hladnog rata rivalstva. U razdoblju od 2016. do 2018., tijekom nekoliko posjeta Moskvi, general Haftar zatražio je od Rusije vojnu potporu, uključujući zaštitu libijskih granica. Rusi su to odbili, ukazujući kako će se takva pomoć pružiti nakon što se riješi situacija u Libiji. Međutim, postojale su informacije da su tijekom tih sastanaka zaključeni ugovori u ukupnom iznosu od 2 milijarde dolara. Štoviše, Haftarovi vojnici se liječe u ruskim bolnicama i policajci obučavaju u Rusiji. U zamjenu za tu pomoć, general Haftar je obećao da će nakon preuzimanja vlasti omogućiti Rusiji da osnuje dvije vojne baze, jednu u Tobruku, a drugu u Bengaziju. Ako se to dogodi, s obzirom na rusku vojnu prisutnost u Siriji (zračna baza u Hmeimimu i mornaričkoj bazi u Tartusu), Rusija će značajno povećati svoje vojne sposobnosti za kontrolu jugoistočnog Mediterana i njegovu vojnu prednost nad SAD-om i zemljama EU u regiji. To će biti dodatni izazov za NATO jedinice koje djeluju na Mediteranu.
Kada se ukine embargo UN-a na prodaju oružja Libiji, Rusija također računa na nove ugovore o oružju, pogotovo jer je 2008. potpisala sporazum s Libijom o kupnji oružja u vrijednosti 2,2 milijarde dolara, a u 2010. za 1,3 milijarde dolara (u 2008. godini, Rusija je otkupila libijski dug od 4,5 milijardi dolara). Istodobno, ruske privatne vojne tvrtke djeluju u Libiji, uključujući Wagner Group i RSB Group. U studenom 2018. general Haftar sastao se u Moskvi s ruskim ministrom obrane Sergejem Šojguom i Jevgenijem Prigožinom, koji se smatra vlasnikom Wagner Grupe. Vjerojatno je cilj razgovora bio uspostaviti suradnju između plaćenika iz Wagner Grupe i LAN-a.
Podržavajući generala Haftara, Rusija je postala jedan od glavnih igrača u budućnosti Libije. Stoga je njihova politika prema Libiji i povezana ruska međunarodna aktivnost, slična djelovanju u vezi sa Sirijom, u skladu s težnjama Rusije da uvede sustav rješavanja budućnosti drugih bliskih zemalja.
S obzirom na povlačenje američkih vojnika s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike i nedostatak sposobnosti europskih država da zamijene Amerikance, Rusija će moći obnoviti svoj položaj u regiji. Štoviše, unatoč trenutačnoj potpori, EU, koja u Libiji provodi 23 projekta u vrijednosti od 70 milijuna eura (i općenito je u tu svrhu izdvojila 375 milijuna eura), neće moći uravnotežiti ruski utjecaj. Zbog političkih ograničenja, suradnja EU-a ograničena je na entitete povezane s libijskom vladom nacionalnog jedinstva sa sjedištem u Tripoliju. Iako Rusija surađuje sa svim političkim akterima, ona ne čini svoju potporu ovisnom o provedbi reformi, što je dodatna prednost. Stoga je jedina opcija za suradnju EU-a s Rusijom u obnovi Libije i dalje provedba Akcijskog plana UN-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
