Dok je trajala naizgled beskonačna bitka za istočni ukrajinski grad Avdivku, a bila je to definitivno najduža u sklopu rata jer je trajala i od prije ruske invazije, zapravo još od početka sukoba u Donbasu (2014.), argumentirali smo da će Ukrajina uložiti maksimalni trud u obranu ove "tvrđave", što i jesu, branili su grad i dugo nakon što to više operativno nije imalo smisla, gomilajući velike gubitke, ali držeći na životu ideju i mit o tome da se ruska vojska može zaustaviti. Ali bilo je jasno da će Avdivka prije ili kasnije pasti. Cilj je bio i u gradu i pred njime "utopiti" što je moguće više ruskih vojnika, ali se Kijevu dogodilo to da je pretjerao i s ubacivanjem vlastitih vojnika koji im sad već opasno nedostaju. Nadalje, bilo je jasno da će se nakon Avdivke "zid" ukrajinske obrane prebaciti nešto dalje i da će tamo ponovno buknuti još jedna "ključna bitka".
Tako se i dogodilo. Rusi su ušli u Avdivku, nedugo nakon što je Zelenski smijenio šefa ukrajinske vojske, a nakon što su ruske snage preuzele kontrolu i nad okolnim naseljima, koja ni nisu bila određena za dugu obranu, već tek toliko da kupe ukrajinskoj vojsci dovoljno vremena da postavi novu tvrđavu, a ta nova tvrđava, novi epicentar rusko-ukrajinskog rata je grad Časiv Jar o kojem će se u idućim danima, tjednima, možda i mjesecima, puno govoriti.
Za početak malo o samom gradu. Časiv Jar je grad u okrugu Bahmuta na prostoru regije Donjeck. Nalazi se svega 5 kilometara zapadno od Bahmuta koji je prošle godine također bio poprište jedne od najvećih bitaka od početka rata (a uvelike su je vodili pripadnici ruske privatne vojske Wagner koja sad, očekivano, polako tone u zaborav). Riječ je o relativno malom gradu, gradiću zapravo, naročito ako ga se uspoređuje sa susjednim Bahmutom koji je prije rata imao oko 70.000 stanovnika dok je Časiv Jar imao oko 12.000.
Časiv Jar, Avdivka i Bahmut na karti
Časiv Jar je kao grad nastao 1938. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je (od listopada 1941. do rujna 1943.) pod okupacijom njemačkih snaga. Kasnije, nakon oslobođenja i rata, krenulo se sa velikim ulaganjima u grad gdje je industrija, kao i u širem prostoru, bila ključna. U slučaju Časiv Jara to je bilo poduzeće za vađenje vatrostalne gline i proizvodnju vatrostalnih materijala. Tvornica je bila najveća ove vrste u cijeloj Ukrajini i jedna od najvećih u cijelom Sovjetskom Savezu.
Izgrađene su škole, knjižnice, dva stadiona... Sve to za grad od 12.000 stanovnika? Ali to je brojka prije ovog rata, odnosno brojka koja je već znatno smanjenja od vremena kad je grad bio na vrhuncu svog uspona - krajem 80-ih godina Časiv Jar je imao gotovo dvostruko više stanovnika. A "tko su" bili ti stanovnici? U kontekstu ukrajinskog sukoba to je uvijek zanimljivo pitanje i možemo ga dešifrirati na temelju jezika koji se koristi. Na temelju popisa stanovništva iz 2001. godine u gradu je 52% stanovništva se izjasnilo da govori ukrajinskim jezikom dok ih je 46% reklo da govore ruskim jezikom. Drugim riječima, sve je jasno, Časiv Jar još je jedan u nizu gradova istočne Ukrajine gdje je omjer onih koji će se izjasniti kao Ukrajinci ili kao Rusi (iako to nije uvijek slučaj samo na temelju jezika, ali češće je nego nije) poprilično podijeljen.
Kao i drugi industrijski gradovi nakon raspada SSSR-a i Časiv Jar je počeo gubiti na važnosti, a nekoć je bio industrijski pojam. Zapravo Časiv Jar je bio važan industrijski centar čak i prije nego je sam grad utemeljen 30-ih godina prošlog stoljeća. Još davne 1876. ovdje se grade pogoni za vatrostalne materijale, a podiže ih poznati velški inženjer i industrijalac John James Hughes (1814-1889). Zanimljiv povijesni detalj je da je taj Hughes osnivač grada Donjecka. Naime, na mjestu današnjeg Donjecka podignuto je naselje pod nazivom Juzovka (jer su njegovo ime Hughes izgovarali "Juz"). Uskoro je Juzovka postala grad, s brojnim tvornicama (koje je podigao Hughes). Kasnije će promijeniti ime u Staljino (1924.) po sovjetskom lideru, a zatim će 1961. grad još jednom promijeniti ime, u današnji Donjeck.
A otkud ime Časiv Jar? Jar dolazi od turkijske riječi koja označava klanac, dakle prijevod imena grada bi bio Časov klanac.
Nakon raspada SSSR-a priča o gradu slična je kao i mnoge druge. Industrijska proizvodnja se smanjila, tvornice su se privatizirale sredinom 90-ih, populacija se počela smanjivati, iako je Časiv Jar i dalje ostao industrijski bitan.
Nakon što je izbila ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. godine ukrajinska vojska proglasila je u gradu vojno stanje, a gradonačelnik i neki drugi gradski dužnosnici pobjegli su. Upravljanje gradom tada je preuzeo 42-godišnji Sergej Čaus. Iako neizabran, lokalno stanovništvo ga je uvelike prihvatilo kao gradonačelnika. Pozvao je stanovnike da napuste grad, ali je također rekao kako razumije one koji su odlučili ostati u gradu u kojem su rođeni. Ipak, danas u Časiv Jaru ima jako malo ljudi, odnosno civila (vojske ima puno), možda tek oko 300.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
