Salman Rushdie i "Sotonski stihovi": Povijest jednog sukoba koji traje već desetljećima i puno je veći od sadržaja kontroverzne knjige
Ahmed Salman Rushdie, rođen 19. lipnja 1947. u Indiji, smatra se britansko-američkim književnikom. Njegovi romani često su prožeti povijesnom fikcijom, a jedna od glavnih tema su mu odnosi, migracije i "sudari" svjetova istočne i zapadne civilizacije, naročito na Indijskom potkontinentu. Njegov drugi roman "Ponoćna djeca" iz 1981. donio mu je svjetsku prepoznatljivost i brojne nagrade. No, četvrti je onaj koji će uvelike odrediti ne samo njegovu karijeru već, doslovno, pitanje života i smrti. Dakako, riječ je o romanu "Sotonski stihovi" iz 1981. koji je izazvao gnjev među određenim muslimanskim krugovima, a prvi vrhovni lider Irana, pokojni ajatolah Ruholah Homeini, protiv njega je izdao fetvu zbog koje se Rushdie godinama morao skrivati te su mu godinama prijetili.
Jasno, ovu temu otvaramo danas jer je ponovno aktualna - krajem prošlog tjedna, 12. kolovoza, u gradiću Chautauqua, američka savezna državna New York, napadač je nasrnuo na Rushdija te ga izbo nožem. Napadač je priveden, a Rushdie (75) je hitno prebačen u bolnicu. Teško je ranjen, no zadnje informacije govore kako se očekuje da će se oporaviti iako bi oporavak mogao poprilično potrajati s obzirom na zadobivene ozljede...
Povodom ovog tragičnog i nasilnog čina vratit ćemo se natrag u kasne 80-e kako bismo otkrili što je to Rushdie učinio da je i sve ove godine kasnije još uvijek na meti ekstremista koji ga žele ubiti. Jer prijetnji je bilo puno, a ovo nije prvi pokušaj ubojstva.
1947., u vrijeme njegovog rođenja, Indija je još bila pod britanskom vlašću. Rođen je u obitelji muslimana koji dolaze iz Kašmira. Otac mu je bio visokoobrazovani odvjetnik, školovan na Cambridgeu (kasnije je postao i uspješni biznismen), a majka učiteljica. Imao je tri sestre.
Krenuo je očevim stopama, barem što se obrazovanja tiče. Osnovnu školu završava u Bombaju (današnji Mumbai), a kasnije se obrazuje u Engleskoj te će i sam završiti prestižni Cambridge (diplomirat će povijest umjetnosti).
Četiri puta se ženio. Svi brakovi su završili razvodom. Prva supruga mu je bila Britanka Clarissa Luard, istaknuta u umjetničkim krugovima. Brak će potrajati od 1976. do 1987. Nju ostavlja zbog australske spisateljice Robyn Davidson. No, ona mu neće postati supruga već nakon veze s njom ulazi u brak s američkom spisateljicom Marianne Wiggins - drugi brak će potrajati do 1993. Treća supruga bit će mu britanska urednica i autorica Elizabeth West. Taj brak će pak potrajati do 2004. kada Rushdie upoznaje Padmu Lakshmi, indijsko-američku glumicu i model, voditeljicu TV emisije Top Chef. Tri godine će provesti u braku, od 2004. do 2007.
Nema dvojbe da je Rushdie vodio zanimljiv život kao poznati književnik, ali njegova priča uvijek se vraćala na tu 1988. i knjigu koja će ostati njegova vječna asocijacija.
"Sotonski stihovi". Već sam naziv, reći će neki, kontroverzan je sam po sebi i izaziva pažnju. Mnogi su čuli za njegovu knjigu koja je popularizirana upravo izdavanjem fetve od strane iranskog ajatolaha.
Ali za početak, što je zapravo "fetva"? Zvuči pomalo kao kletva, a u Rushdijevom slučaju svakako nije daleko od toga. No, zapravo nazivanje proganjanja Rushdija "fetvom" samo po sebi je kontroverzno. Naime, fetva je pravna odluka ili objava u sklopu islamskog prava, odnosno šerijatskog zakona. Ali fetvu može izdati samo sud, a ne ajataloh. Dakle, proglas koji je izdao Homeini nije u pravom smislu fetva. Zašto se onda toliko spominje u kontekstu Rushdija? Tako su je nazvali u zapadnim medijima u to vrijeme i naziv je jednostavno ostao. Zbog te afere, koja je brzo poprimila veliki međunarodni, pa čak i geopolitički značaj, došlo je do popularnog pogrešnog shvaćanja tako da se danas fetva obično asocira uz vjersku smrtnu presudu.
Ali o čemu se radi u samoj knjizi?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
