Sastavljanje zadnjih sati Assada i Sirijske Arapske Republike: Za bijeg iz Damaska pod okriljem noći nitko nije znao, čak ni njegovi najbliži suradnici kojima je rečeno da čekaju na pomoć koja neće doći

Kako smo i vidjeli zadnjih dana, pojavilo se više teorija o tome kako je došlo do dramatičnog pada Sirije. Većina ipak dijeli stav da glavni Assadovi saveznici jednostavno nisu imali volje više "spašavati" Siriju , naročito nakon što se ispostavilo da sama sirijska vojska više nije voljna braniti teritorij. Činjenica jest da su se u prvim satima velikog prodora militanata iz Idliba prema Aleppu spominjale razne opcije, uključujući čak i zajednički ulazak iračkih i iranskih trupa u Siriju. No, čim je postalo jasno da su militanti iz HTS-a doslovno ušetali u drugi po veličini grad Sirije (prvi prije rata) ti planovi, ako su se ikad uopće ozbiljno i razmatrali, pali su u vodu.

Potraga za većim odgovorima koji bi objasnili dramatično urušavanje vladavine Bashara al-Assada i dalje traje, ali u isto vrijeme mnogi nastoje povezati scene koje su se odvijale na samom vrhuncu, kad je postalo izvjesno da ništa više ne može zaustaviti marš na Damask. Gdje je bio Assad u tim zadnjim satima polustoljetne Sirijske Arapske Republike? Zašto nije izdao nekakvo priopćenje? Kako je uopće uspio napustiti Damask?

Poprilično istraživanje tih dramatičnih i povijesnih trenutaka odradila je novinska agencija Reuters koja u opsežnom izvještaju tvrdi da su razgovarali s većim brojem relevantnih aktera upoznatih sa situacijom. Svi redom odlučili su govoriti anonimno, ali zajedno kreiraju sliku pada Republike.

Prema njihovim riječima, ovo su zadnji dani i sati predsjednika Assada u Siriji.

Tvrde kako Bashar al-Assad nije baš nikome povjerio svoje planove bijega iz Sirije. Prema više od desetak izvora upoznatih s događanjima, njegovi suradnici, dužnosnici pa čak i rodbina bili su "držani u mraku" o njegovim namjerama.

Svega nekoliko sati prije nego je pobjegao u Moskvu, Assad je tijekom sastanka s oko 30 vojnih i sigurnosnih čelnika u ministarstvu obrane, u subotu (7. prosinca), uvjeravao prisutne da je ruska vojna pomoć na putu te je pozvao snage na terenu "da izdrže". Prema riječima jednog od zapovjednika koji je bio prisutan, Assad je uvjeravao da će pomoć stići, no stvarni plan bijega bio je već u tijeku.

Teško je reći je li on tada već znao da Sirija ne može računati na nikakvu pomoć, osim nekoliko ruskih zračnih napada, ili se zaista do zadnjeg trenutka nadao da neće biti ostavljen. Što se pak planova za bijeg tiče, ne bi čudilo da je već više puta barem kontemplirao takvu ideju. Morao je biti barem svjestan činjenice da je cijela konstrukcija njegove zemlje duboko ovisna o vanjskoj pomoći Irana i Rusije te da je ovakav scenarij svakako moguć.

Civilno osoblje također nije bilo obaviješteno o njegovom odlasku. Prema jednoj od njegovih suradnica, Assad je u subotu, nakon što je završio s radom u svom predsjedničkom uredu, rekao upravitelju ureda da ide kući, ali zapravo se uputio prema zračnoj luci... Također je nazvao svoju istaknutu savjetnicu za medije, Buthainu Shaaban, koju smo često viđali kroz sve godine rata u medijskim intervjuima, te ju je zamolio da dođe u njegov dom kako bi mu napisala govor. Ona je te večeri došla, ali njega više nije bilo.

Assad nije napravio nikakav posljednji otpor, niti je okupio svoje lojalne snage. Prema Nadiemu Houriju, izvršnom direktoru Arab Reform Initiative think-tanka, "Assad nije čak ni pokušao okupiti svoje trupe. Dopustio je svojim pristašama da se suoče sa svojim sudbinama".

Spomenimo ovdje kako su se na društvenim mrežama zadnjih nekoliko dana mogle vidjeti izjave i video snimke sada već bivših pripadnika sirijske vojske, uključujući i elitne jedinice Tigrovi, koji su se sklonili negdje u planinskom prostoru prema libanonskoj granici poručivši kako ne odustaju od otpora. Misle li tako i danas, teško je reći, no za sad nisu zabilježene neke konkretne akcije protiv militanata na čijem čelu se nalazi teroristička organizacija HTS koja je preuzela kontrolu nad zemljom.

Reuters navodi kako nisu uspjeli stupiti u kontakt s Assadom u Moskvi, gdje mu je odobren politički azil. Podsjetimo, zapravo nitko još nije ni čuo ni vidio Assada. Postoji jedino ruska tvrdnja da je uspješno stigao u Moskvu te da je tamo dobio azil. Može se pretpostaviti da i jest tako, no samog Assada možda neko duže vrijeme nećemo vidjeti. Moguće je da će on imati želju dati svoju verziju cijele priče, no, imajući u vidu da je pod ruskim azilom, teško da će mu biti dozvoljeno da ponudi baš "cijelu priču", naročito ako tu postoje i određene kritike prema Rusiji.

Prema izvorima, Assad nije obavijestio ni svog mlađeg brata Mahera, zapovjednika elitne 4. divizije, o svom planu bijega. Maher je kasnije helikopterom pobjegao u Irak, a od tamo u Rusiju. Assadovi bliski rođaci, Ehab i Eyad Makhlouf, također su bili prepušteni sudbini dok su pokušavali pobjeći prema Libanonu, no na putu su ih presreli militanti koji su ubili Ehaba, a Eyada ranili.

Sam Assad napustio je Damask 8. prosinca, odnosno u noći kad je pao grad, letjevši ispod radara, s isključenim transponderom. Izgleda da je pobjegao zadnji trenutak, u vrijeme kad su militanti već napadali glavni grad. Njegova dramatična odluka označila je kraj njegove 24-godišnje vladavine, kao i pola stoljeća neprekinute vladavine njegove obitelji. Assad je odletio prvo u rusku zračnu bazu Hmeimim u Latakiji, a potom od tamo prema Moskvi.

Kojim i kakvim zrakoplovom, nije poznato, no ruski dužnosnici su zadnjih dana komentirali kako je prebacivanje Assada iz Sirije u Rusiju bila "ruska operacija koja je izvedena u potpunosti uspješno".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.