14. lipnja ruski i saudijski nogometaši otvorili su 21. po redu Svjetsko nogometno prvenstvo, a dvoboj svojih timova su gledali ruski predsjednik i saudijski princ. Utakmicu otvorenja koju je Rusija dobila čak 5:0 dvojica državnika iskoristila su da još jednom razgovaraju o unapređenju partnerstva koje definitivno ima veliku budućnost.
Princ Mohammed bin Salman i Vladimir Putin uspostavili su međusobno bliske radne odnose. Putin je javno pohvalio Mohammeda zbog njegove otvorenosti suradnje prilikom prethodnog posjeta pred godinu dana. Premda je teško očekivati da će reprezentacije Rusije i Saudijske Arabije obilježiti ovogodišnje Svjetsko prvenstvo, odnosi ruskog i saudijskog lidera će imati dugoročan učinak na obje zemlje, ali i svijet. Rusija i Saudijska Arabija svoje odnose mogu temeljiti na naftnim i političkim interesima na Bliskom istoku, ali i na protivljenju Americi.
Premda su rusko-saudijski odnosi posljednjih mjeseci i godina naglo živnuli, oni imaju dugu povijest, povijest koja je u početku bila vrlo pozitivna. Zanimljivo je da je Sovjetski Savez bio prva država koja je priznala neovisnu saudijsku državu, Kraljevstvo Hedžasa i Nejda (promijenit će ime u Saudijska Arabija 1932.) u veljači 1926. No odnosi su kasnije zahladili pa su 1938. prekinuti diplomatski odnosi. Prije toga je sovjetski veleposlanik povučen iz Rijada, uhićen i likvidiran za vrijeme Staljinovih čistki. Nakon toga odnosi su bili loši sve do 1991. Tijekom Hladnog rata, Saudijci su se odlučili prikloniti američkoj strani kako bi osigurali svoju sigurnost od prijetnji koje su predstavljali komunizam, pan-arabizam, Irak i Iran. Vatreni sovjetski antivjerski sekularizam bio je izrazito odbojan Saudijcima koji su bili posvećeni konzervativnijem obliku islama, vehabizmu, na kojem je saudijska država temeljila svoje postojanje. Kada su ga 1960. pitali zašto njegova zemlja nema veleposlanstvo u Moskvi, kralj Faisal je odgovorio: "Idite u Moskvu i recite im da priznaju Boga, i ja ću sutra otvoriti veleposlanstvo u Moskvi." Takav komentar pokazuje svu dubinu razlika i ideološku udaljenost dvije zemlje. Nakon osamostaljenja Rusije odnosi su krenuli uzlaznom putanjom, ali prepreka snažnijem partnerstvu uvijek je bila proamerička orijentacija Rijada.
Naftna industrija je konstantno povezivala dvije zemlje. Rusija koja nema status člana već promatrača u OPEC-u, tradicionalno je većinom tijekom povijesti nastojala ograničiti output nafte, dok su Saudijci htjeli koristiti svoje ogromne naftne rezerve protiv Irana. Iako Iran ima mnogo naftnih bazena, one su slabije dostupne pa Teheran treba više cijene nafte za razvoj gospodarstva i kako bi bolje profitirali od prodaje svakog barela. Proizvoditi visoke količine nafte i držati cijenu niskom predstavljalo je saudijsko sredstvo ograničavanja iranske moći.
2014. je cijena nafte pala na rekordno niskih 30 dolara po barelu i naftom bogate države nešto su morale učiniti. U posljednje vrijeme odnos dvije zemlje obilježava dogovor iz studenog 2016. koji predstavlja veliki preokret jer su Rusija, Saudijska Arabija i druge zemlje izvoznice nafte dogovorile nižu razinu proizvodnje. Nakon toga su uslijedili brojni ugovori i sporazumi naftnih kompanija obje države pa je tako stvoren energetski investicijski fond vrijedan jednu milijardu dolara skupa s visokotehnološkim investicijskim fondom vrijednim također jedne milijarde $.
Cijena nafte posljednjih tjedana raste (trenutno oko 70 USD/barel) zbog Trumpove odluke o ponovnom uvođenju sankcija Iranu, nestabilnosti na Bliskom istoku i Venezueli. Stoga je indikativno da je tijekom nedavnog posjeta Rusiji saudijskog princa pratio njegov ministar nafte Khalid al-Falih koji je sa svojim ruskim kolegom, Aleksanderom Novakom, sudjelovao u razgovorima. Tema je naravno bila niži output nafte. Moskva i Rijad nastoje uskladiti stajališta prije bitnog Summita OPEC-a u Beču. Ono što komplicira stvari jest da će Rusija i Saudijska Arabija biti suočene s nedostatkom konsenzusa među 24 države koje su potpisale sporazum 2016.
Pogotovo će Rusima biti teško kombinirati svoje interese s interesima Teherana čiji će naftni output vjerojatno pasti na 900 000 barela sljedeće godine zato što im Amerikanci ponovo uvode sankcije. U takvim uvjetima Iran želi izvoziti što više nafte dok još to može sada kad su cijene visoke, a to je nešto što Moskva i Rijad žele onemogućiti jer nastoje povećati globalnu proizvodnju nafte. Rusi i Saudijci su se dogovorili da treba povećati output, a detalji će tek postati poznati javnosti. Iz svega toga je vidljivo da su upravo energetski interesi poveznica koja najčvršće veže dvije zemlje. Rusija i Saudijska Arabija su naftne supersile koje zajedno proizvode četvrtinu svjetske sirove nafte. Saudijska država drži drugo mjesto na svijetu po dokazanim rezervama nafte s 266 milijardi barela dok je Rusija na osmom mjestu s 80 milijardi barela.
2016. rusko-saudijska trgovinska razmjena iznosila je oko 500 milijuna USD od čega je ruski izvoz činio oko 350 milijuna $, a saudijski izvoz u Rusiju oko 150 milijuna $. Rusi najviše izvoze hranu i prehrambene potrepštine (70%), kemijske proizvode (13%), drvnu građu (7%). Saudijci najviše izvoze kemijske proizvode (95%). Najbrže rastu investicije u naftu, plin i poljoprivredu. Ruski Lukoil i Strojtransgaz posluju na saudijskom tržištu.
Njihovi stavovi u mnogim bliskoistočnim pitanjima su dijametralno suprotni. U Siriji Rusi naravno podržavaju vladu Bashara Al-Assada, a Saudijci sunitske pobunjeničke grupacije. Rusima je od vitalne važnosti kakav takav opstanak Assadove Sirije u kojoj imaju vojne baze dok bi svrgavanje Assada za Saudijce označilo pomak odnosa snaga u regiji na saudijsku korist. I tu se dolazi do glavnog problema u odnosima.
Najozbiljniji problem je Iran koji predstavlja najveću prepreku i kamen spoticanja suradnji dvije države. Zanimljivo da u bilateralnim priopćenjima nakon rusko-saudijskih sastanaka u posljednje vrijeme Iran nije nikada izričito spomenut. Međutim, naravno da se iza zatvorenih vrata priča o tome pogotovo jer Saudijci Iran smatraju najvećom prijetnju po njihovu državu i saudijski utjecaj u cijeloj regiji. Iako se može pretpostaviti da Iran nije bio glavna tema razgovora, saudijski predstavnici jako dobro znaju da je Moskva ključni iranski partner i da ona posjeduje mogućnost presudnog utjecaja na Iran. Rusi svojim intervencijama mogu Irance "obuzdavati" i natjerati da mijenjaju svoju vanjsku politiku. Iako su Saudijci jasni u označavanju Irana kao velike prijetnje miru i stabilnosti Levanta, Rusi ne smatraju Iran remetilačkim čimbenikom. Štoviše, visoki ruski dužnosnici nastojali su napraviti regionalnu sigurnosnu organizaciju koja bi uključila obje države.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
