Znalo se da će SAD prije ili kasnije jednostavno odbaciti savezništvo sa sirijskim Kurdima, jedino je pitanje bilo hoće li to značiti američko povlačenje iz Sirije ili pak njihovo još veće učvršćivanje položaja. Ova Trumpova nagla odluka o napuštanju Sirije sada je zapravo bolji scenarij za Kurde jer onaj drugi uključivao bi američki ostanak i jačanje američkog savezništva s Turskom, njihovim NATO partnerom (štoviše, već se radilo na organizaciji tursko-američkih patrola oko Manbija). Kurdi toga možda nisu u ovom trenutku ni svjesni, no ovo američko povlačenje za njih može biti i dobro - ako budu djelovali brzo.
Jesu li spremni za to? Čini se da jesu. Glasnogovornik SDF-a, Mustafa Bali, izjavio je: "U ovom trenutku otvoreni smo za sve opcije i za sva partnerstva".
Iako su Kurdi sada došli "na loš glas" zbog činjenice da, još jednom, okreću stranu, zapravo nije ih teško razumjeti imajući u vidu njihov položaj i ambiciju da od cijelog sukoba "izvuku" nešto bolje za sebe. To su, više manje, činile sve skupine, pa tako i Kurdi, no za razliku od nekih koji su trajno diskvalificirani od završavanja na strani pobjednika, Kurdi još uvijek imaju šansu.
Da su Kurdi itekako spremni na "sve opcije" pokazuje i podatak da pojedini njihovi dužnosnici čak razmatraju i ulazak u savez s iranskim snagama na terenu u Siriji. Koji li je to samo zaokret? To bi bilo nešto zaista neviđeno - da su jednog dana saveznici SAD-a, a drugog saveznici Irana, američkog ljutog neprijatelja! No, i čudnije stvari su se događale u ratovima (ova bi pak bila uistinu čudna jer nije tajna da se Iranci pribojavaju Kurda zbog povremeno nemirne manjine u njihovoj zemlji).
Dakako, prvi konkretan korak koji će Kurdi morati napraviti je ekspres pomirenje i "okretanje nove stranice" u odnosu s Damaskom. Toga su isto svjesni pa spomenuti glasnogovornik Bali također ističe: "Sirijski režim trebao bi braniti sirijske suverene granice. U principu, mi se tome ne bismo protivili".
Dobar prvi potez, no možda bi ipak trebali razmisliti o tom "režim" izrazu, jer teško da vlasti u Damasku baš vole da ih se tako naziva. Također bi mogli razmisliti i o cijelom "SDF" (Sirijske demokratske snage) nazivu jer nije tajna da je riječ o nazivu organizacije koju je doslovno skovao, i njome upravljao, SAD. Došlo je vrijeme da se stvari nazovu pravim imenom, SDF je zapravo YPG i ova šarada sada postaje pomalo dosadna - ionako je služila gotovo isključivo kao medijska kamuflaža, kao i jeftin pokušaj da se zavara Tursku, ali zapravo je vrijeđala tursku inteligenciju.
Može li se sada sve zaboraviti, što je bilo bilo je, i krenuti s ujedinjenom obranom Sirije od stranih invazija? Što se Damaska tiče, nema većih problema. Damask se ionako ovih dana osjeća "državnički", dok se strane ambasade polako ponovno otvaraju - jasno im je da su sirijski Kurdi sastavni dio Sirije, ne neprijatelj protiv kojeg bi se trebali boriti. Štoviše, izbijanje sukoba između sirijske vojske i kurdskih snaga bio bi u ovom trenutku najtragičniji scenarij, nepotrebno produženje rata za tko zna koliko još vremena...
Za Damask je ovo idealan trenutak za kvalitetno pomirenje s Kurdima jer znaju da su Amerikanci ostavili Kurde na cjedilu. Drugim riječima, ovo nije trenutak u kojem Kurdi mogu postavljati nekakve velike zahtjeve i morati će malo stišati svoje ambicije. Određena autonomija? Svakako. Ali bilo je perioda kada su Kurdi htjeli puno više - bilo je tu i separatističkih tendencija, maštarija da će "Zapadni Kurdistan" postati nekakvo bliskoistočno Kosovo pod čvrstom američkom zaštitom. Sada pak Kurdi moraju biti svjesni što mogu i što ne mogu tražiti, što se Damasku itekako sviđa.
Na kraju krajeva, ako američka vojska zaista odlazi, Kurdima se i nema što puno za zamjeriti. Sukob, nekakav veći, između sirijske i američke vojske, za čudo, nikada nije izbio. Da, bilo je pojedinih izoliranih američkih udara, no u širem kontekstu to je sve bilo malo, naročito u usporedbi recimo s kvantitetom izraelskih napada na Siriju. Taj scenarij da bi sirijska i američka vojska mogle zaratiti, i da bi Kurdi ratovali na strani Amerikanaca, bio bi katastrofalan, ali se nije dogodio. Nadalje, s američkom pomoći ili bez nje, Kurdi ipak jesu itekako ratovali protiv zajedničkog neprijatelja, ISIL-a, i svakako su zaslužni za brojne pobjede nad teroristima na istoku Sirije.
Sada je pravi trenutak da se te pobjede spoje, da ih se tretira kao zajedničku pobjedu, sirijsku, oslobodilačku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
