Novac je također bitan predmet trgovine unutar sive ekonomije odnosno crnog tržišta. Novcem se ilegalno trguje zbog nekoliko glavnih razloga:
- vlada postavlja fiksnu razinu tečaja domaće valute u odnosu na stranu valutu/e, a nametnuti fiksni tečaj ne određuje stvarnu tržišnu vrijednost domaće valute;
- vlada čini teškim ili ilegalnim da vlastiti državljani posjeduju mnogo ili išta vrijednosti strane valute;
- vlada oporezuje razmjenu domaće valute sa stranim valutama, ili u jednom smjeru ili oba (strance se oporezuje prilikom kupnje lokalne valute, ili se lokalno stanovništvo oporezuje prilikom kupnje strane valute);
- novac je krivotvoren;
- novac je stečen ilegalno i treba biti opran prije nego što može biti korišten
Prethodni tekstovi iz ove kolekcije:
Siva ekonomija: Uzroci, karakteristike i posljedice (I. dio)
Siva ekonomija: Uzroci, karakteristike i posljedice (II. dio)
Vlade mogu službeno odrediti tečaj svoje domaće valute u odnosu na strane valute, tipično to je američki dolar (USD). Ako se to napravi, fiksni tečaj često precijeni vrijednost domaće valute u odnosu na tržišnu vrijednost koja bi postojala kada bi na snazi bio plivajući tečajni režim. One osobe koje posjeduju "jaču" valutu, npr. radnici u inozemstvu, mogli bi koristiti crno tržište da kupuju lokalnu valutu po boljim tečajnim razlikama nego što bi to mogli napraviti službenim kanalima. U situacijama financijske nestabilnosti i inflacije, građani bi mogli zamjenjivati nacionalnu valutu za stranu.
Američki dolar ili euro se smatraju relativno stabilnim i sigurnim valutama i često se koriste kao zamjenske valute. Vjeruje se da je 2012. godine ugrubo oko 37% odnosno 340 milijardi dolara cirkuliralo izvan SAD-a. Novija istraživanja pokazuju da količina dolara koja se koristi u inozemstvu čini oko 25% ukupnog dolara u opticaju. Široka praksa zamjene domaće nacionalne valute za američki dolar poznata je pod nazivom dolarizacija, i događala se u zemljama u tranziciji kao što je Kambodža i nekim zemljama Latinske Amerike. Neke države, kao što je Ekvador, napustile su lokalnu valutu i sada koriste samo američki dolar upravo iz spomenutih razloga kako bi se borilo protiv inflacije i osigurala stabilnost monetarnog sustava.
Ako je teško ili nemoguće službenim kanalima doći u posjed strane valute, građani će koristiti crno tržište kako bi do nje došli. Opet se najučestalije radi o američkom dolaru. Dolar se smatra stabilnom valutom za pohraniti vrijednost i budući da ne ostavlja papirnate tragove transakcija, prikladna je valuta razmjene za ilegalne transakcije i neprijavljen dohodak u Americi i u inozemstvu. U najnovije doba, zadnjih godina, kriptovalute kao što su bitcoin koriste se kao medij razmjene u transakcijama na crnom tržištu. Kripovalute mnogi kriminalci preferiraju u odnosu na centralizirane vrijednosti konvencionalnog novca zbog njihove anonimne prirode i mogućnosti trgovine putem interneta.
Ostali oblici sive ekonomije mogu biti: nelegalan uvoz robe i usluga, stavljanje u promet neevidentirane domaće i strane robe, stavljanje u promet robe čija je evidentirana nabavna cijena višestruko manja od proizvođačke i tržišne cijene, stavljanje u promet robe bez dokazanog porijekla, stavljanje u promet robe bez dokaza o plaćenoj carini, akcizi ili porezu, višestruka dokumentacija za istu robu na različitim mjestima i u različitim fazama prometa, fiktivni tranzit robe, neažurno i nepotpuno vođenje poslovnih knjiga i netočno izvještavanje o ostvarenom prometu. Prodaja robe bez dokazane kvalitete i ispravnosti, izbjegavanje plaćanja obaveza putem fiktivnih ugovora i fiktivnih isporuka roba, prikrivanje dobiti putem transfernih cijena, nabavka robe po nižim carinskim i poreznim tarifama, stavljanje u promet po cijeni robe za koju su propisane više tarife, promet roba široke potrošnje industrijskog porijekla u dućanima registriranim kao "kućna izrada".
Međusobno plaćanje obaveza u "kešu" bez dokumentacije predviđene zakonima, zapošljavanje radnika na crno, izbjegavanje umirovljenja radnika koji su ispunili zakonske uvjete, fiktivno vođenje većeg broja zaposlenih zbog povlačenja većih nadležnosti iz fondova i proračuna, fiktivno vođenje velikog broja sezonskih radnika zbog izbjegavanja plaćanja obaveza mimo sezone, postojanje dvojnog sustava plaća: niže plaće u knjigama zbog izbjegavanja plaćanja obaveza i isplata neevidentiranog dijela plaće u gotovini, i dr.
Jedan od glavnih negativnih učinaka sive ekonomije je stupanj do kojega utječe na fiskalno stanje financija. Postoje financijske teorije koje tvrde da ako bi vlade bile u stanju kontrolirati manifestacije podzemne ekonomije, fiskalna pitanja mnogih javnih usluga (npr. dugovi) mogla bi biti smanjena.
Siva ekonomija ima snažan društveni učinak zato što je čvrsto povezana s brojnim negativnim fenomenima kao što su mito i korupcija, različiti tipovi mafijaški orijentiranog organiziranog kriminala, izrabljivanje radnika kroz pranje ilegalnog novca, kršenja ljudskih prava, onečišćenje okoliša, i sl. Politički, smatra se da siva ekonomija ima negativne učinke zato što emitira lažne signale i navodi policy-makere da donose neprikladnu makroekonomsku strategiju. Kao posljedica loših odluka, makroekonomska politika koja se tiče poreznog sustava, nezaposlenosti, inflacije, štednje, socijalne sigurnosti i socijalnih programa, produktivnosti i konkurentnosti je slaba i manjkava.
Transakcije u sivoj, prije nego u službenoj ekonomiji, drže državne prihode nižim nego bi inače bili i smanjuju vladinu sposobnost javne potrošnje. Vlade mogu odgovoriti dizanjem individualnih ili korporativnih poreza. Uz gubitak prihoda od poreza i iskrivljenog statističkog prikaza nacionalnog gospodarstva, siva ekonomija ima i mnoge neizravne posljedice. Povećani udio sive ekonomije izravno utječe na ostvarivanje manjih državnih prihoda od potencijalnih. Ako je moguće ostvariti istodobno smanjenje državnih izdataka, tada će se manjak prihoda odraziti kao smanjenje ukupne usluge koju državne jedinice pružaju ostatku gospodarstva. Ako izdaci, što je u praksi uobičajeno, nisu podložni smanjivanju, tada će rast neslužbenog dijela gospodarstva utjecati na pojavu proračunskog deficita sa svim negativnim popratnim pojavama.
U nastojanju da ostvare željenu razinu državne potrošnje, porezne vlasti uobičajeno će reagirati na način da gubitke poreza, zbog rasta sive ekonomije, kompenziraju povećanim poreznim stopama. To, pak, za posljedicu ima dodatno opterećenje onog dijela gospodarstva koje plaća poreze, čime mu se povećavaju troškovi i smanjuje konkurentnost. Ovisno o sklonosti preuzimanja rizika povećanjem poreznih stopa, moguć je daljnji porast sive ekonomije.
Empirijska analiza Loayza iz 1996. pokazuje da veće smanjenje sive ekonomije vodi ka značajnom povećanju poreznih prihoda i stoga većoj količini i boljoj kvaliteti javnih usluga, koje su ključne za ekonomski rast. Analiza pokazuje da u zemljama u kojima je službeno porezno opterećenje više od tzv. optimalnog poreznog opterećenja i gdje je kapacitet javne uprave za primjenu zakona slab, BDP raste sporije, a prirodna se stopa nezaposlenosti povećava. Autor empirijski utvrđuje za zemlje Latinske Amerike da, ako siva ekonomija poraste za jedan postotni bod, stopa rasta službenog BDP-a se smanjuje za 1.22%. Porast sive ekonomije negativno utječe na stopu rasta na način da smanjuje raspoloživost usluga javnog sektora za sve subjekte u gospodarstvu, odnosno da koristi financijska sredstva neefikasno.
Usprkos svim spomenutim negativnim učincima i posljedicama sive ekonomije, ona ima i može imati i pozitivne učinke na razvoj oficijelnog gospodarstva. Službena ekonomija zahvaljujući onoj neslužbenoj ima veće kapacitete da apsorbira potencijalne gospodarske i političke šokove jer siva ekonomija pruža fleksibilnost zato što je isprepletena s legalnim djelatnostima. Npr. podzemna ekonomija omogućava da postoje robe i usluge i na legalnom tržištu što omogućuje da se uravnoteže različita legalna tržišta. Neki stručnjaci smatraju da siva ekonomija popunjava nedostatke službene ekonomije odnosno da pruža fleksibilnost i adaptibilnost službenoj ekonomiji. Npr. zapošljava određen broj ljudi, djeluje kao pomoćno sredstvo u doba krize i recesije. Američki ekonomist Milton Friedman izjavio je da je siva ekonomija "sigurnosni ventil" za službenu ekonomiju u doba krize.
Određene empirijske studije poput Schneiderove iz 2000. pokazuju da se barem dvije trećine dohotka zarađenog u sivoj ekonomiji brzo potroše u službenoj ekonomiji. U Velikoj Britaniji između 1960. i 1984. dohotci zarađeni u sivoj ekonomiji značajno su podignuli službenu javnu potrošnju, posebice na trajne proizvode i usluge. Također, pozitivan učinak je primjećen i kod učinka na potrošnju netrajnih proizvoda i usluga. Pozitivni učinci takve potrošnje na gospodarski rast i na prihode iz neizravnih poreza svakako treba imati na umu i ne smije ih se zanemariti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
