Američki izvoz energije svakako je u velikom uzletu, kako nafte tako i plina. Grafikoni na stranicama američke agencije za energetske informacije (EIA) zaista su impresivni - izvoz ide "u nebo".
Prije gotovo tri godine američke vlasti ukinule su restrikcije na izvoz nafte te su ove godine počeli obarati rekorde i od 3 milijuna barela po danu (prosjek je ipak negdje oko 2 milijuna bpd). Za usporedbu, ne tako davne 2001. godine SAD je izvozio svega oko 5 tisuća barela po danu (!). Sada je SAD pak u samom vrhu uz zemlje kao što Irak, Rusija, Saudijska Arabija...
Što tek nosi budućnost? Projekcije govore kako će SAD nastaviti otimati tržište OPEC naftnom kartelu, a do 2050. SAD bi mogao izvoziti, prema prognozama stručnjaka, čak 9 milijuna barela po danu. Imajući sve to u vidu postavlja se jedno zanimljivo pitanje - zašto SAD u isto vrijeme uvozi toliko nafte i zašto će je nastaviti uvoziti? Na to pitanje danas ćemo dati odgovore.
Dakako, neki će zaključiti da bi SAD-u bilo najbolje namiriti svoje potrebe iz vlastite proizvodnje, a ono što "ostane" izvesti. Čemu onda simultano toliki uvoz? Prije svega pogledajmo brojke.
Prema službenim podacima (za 2017. godinu), SAD je u prosjeku uvozio oko 10,14 milijuna barela po danu iz ukupno čak 84 zemalja svijeta. To se odnosi na sirovu naftu, tekući ugljikovodik, te naftne derivate kao što su benzin i dizelsko gorivo, i biogoriva, uključujući etanol i biodizel. Dakako, danas primarno govorimo o sirovoj nafti, a od gore spomenutog uvoza na sirovu naftu otpadalo je ukupno 79%. Top 5 zemalja iz kojih SAD uvozi su: Kanada, Saudijska Arabija, Meksiko, Venezuela i Irak.
U istom periodu SAD je izvozio 6,38 milijuna barela dnevno prema 186 zemalja svijeta. No - tu dolazimo do prve ključne informacije za razumijevanje cijele priče oko izvoza i uvoza - koliko se od tog izvoza odnosi na sirovu naftu? Svega 18%. Sve ostalo (82%) su prerađevine. Top 5 zemalja prema kojima SAD izvozi su: Meksiko, Kanada, Kina, Brazil i Japan.
Stvar postaje jasnija, zar ne? Naime, iako je naftna globalna sirovina koja treba svima, gotovo nitko ne koristi samu (sirovu) naftu direktno. Nafta, da bi bila uporabljiva, prvo se treba preraditi u nešto korisno kao što je benzin ili drugi proizvodi dobiveni od nafte koje koristimo u našem svakodnevnom životu (dizel, petrokemijski proizvodi, petrolej ili pak laki petrolej, odnosno kerozin, za avionske motore, itd.).
Punjenje zrakoplova gorivom
Pojasnimo to još detaljnije - recimo uzmimo kao primjer Venezuelu, zemlju s puno nafte. Ona ima sredstva za "vađenje" te nafte, ali nema dovoljno infrastrukture za preradu te nafte, odnosno nedostaje joj rafinerija, tvornica za obradu itd. Što se onda događa? Venezuela je prisiljena prodati tu naftu, odnosno sirovu naftu, zemljama kao što je SAD koji ima daleko bolju prerađivačku infrastrukturu. SAD kupi venezuelansku naftu, preradi je u korisne proizvode poput benzina za automobile i onda taj benzin prodaje (uz profit, dakako) natrag Venezueli. Rezultat? SAD je sve moćniji i bogatiji, Venezuela pak u sve većim problemima.
Dakako, to nije sve. Ne možete od bilo koje sirove nafte dobiti bilo koji naftni proizvod. Odnosno, možete imati sve potrebne rafinerije i tvornice, ali svejedno vam trebaju razne "vrste" nafta (iz raznih dijelova svijeta) kako biste mogli proizvesti sve potrebne proizvode.
Tu dolazimo do još jednog razloga zašto SAD izvozi toliko nafte, zašto će nastaviti izvoziti i zašto će taj izvoz rasti. Jednostavno je - znatna količina nafte koju SAD crpi nije im potrebna jer s njome ne mogu napraviti proizvode koji trebaju Amerikancima u njihovoj svakodnevici. No, možda baš "takva" nafta treba nekoj drugoj državi i ona će stoga kupovati tu američku naftu.
Exxon Mobil rafinerija - Baton Rouge, američka savezna država Louisiana
Drugim riječima, često koristimo izraz "nafta" kao jednu konotaciju za tipično "crno zlato" koje šiklja iz naftnih bušotina, ali zapravo je riječ o puno širemu spektru.
Dobro, kakvih onda "nafta" postoji? Kao prvo treba izdvojiti 3 ključne karakteristike prema kojima se nafta klasificira:
1) Viskoznost (ljepljivost) - odnosno koliko je nafta u stanju teći. Nafta s većom ljepljivošću, razumljivo, neće teći tako lako i samim time bit će potrebna veća energija i napor da je se izvadi iz tla.
2) Nestalnost (isparljivost) - koliko brzo nafta ispari u zrak. Očekivano, veća isparljivost je loša jer zahtjeva dodatne procese koji će osigurati da što manja količina bude izgubljena dok je vadimo iz tla.
3) Toksičnost - koliko je nafta otrovna i štetna za okoliš, životinje i ljude za vrijeme vađenja, ali i procesa rafiniranja. Zbog ove karakteristike nisu svake havarije nafte i curenja podjednako opasna. Dakako, što je nafta toksičnija bit će i teže raditi s njom pri svakom koraku ili u slučaju potrebe uklanjanja onečišćenja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
