Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja
Glazba

Sovjetski jazz: Turbulentne epizode iza Željezne zavjese i otkrivanje sjajnih izgubljenih albuma

FOTO: Jazz orkestar nastupa 1972. povodom 50. obljetnice osnutka Sovjetskog Saveza (izvor: RIA Novosti)
PIŠE: Objavljeno: 13

Jazz, kojeg nazivaju i glazbom slobode, često je povezan s Amerikom i afroameričkom kulturom. Manje je poznato da je jazz ostavio snažan trag i na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza. Tu se u dvadesetom stoljeću formirala živahna nezavisna jazz scena.

Spojivši različite glazbene stilove s bogatim kulturnim utjecajima, ova glazba obuhvaća jedinstvenu kombinaciju jazz-fusiona i jazz-rocka stopljenu s lokalnim kontekstima, tradicijom i nacionalnom glazbenom kulturom. Sedamdesetih i osamdesetih bio je popularan i space zvuk u jazzu, u tonovima optimizma i novih vizija, što dakako, asocira na dostignuća u istraživanju svemira.

Kroz ovo istraživanje, sagledat ćemo kontekst političkih i kulturnih izazova s kojima se jazz suočavao u to vrijeme. Predstavit ćemo neke od ključnih glazbenika koji su oblikovali sovjetsku jazz scenu, od Baltika do Središnje Azije, od Rusije do Kavkaza.

Vrlo zanimljiva jazz scena razvila se i u svim istočno-srednjoeuropskim zemljama, uključujući bivšu Jugoslaviju, što je svakako zanimljiva tema za sebe, pa će o tome biti riječi u jednom drugom članku.

Povijest sovjetskog jazza

Jazz je stigao u Sovjetski Savez ranih 1920-ih., pet godina nakon premijere u Zapadnoj Europi, i zapravo ukorak s popularnosti u SAD-u.

Čovjek koji je najvjerojatnije prvi doveo jazz na te prostore je Valentin Parnakh, sovjetski pjesnik, istaknuti koreograf i prevoditelj, glumac, glazbenik i svjetski putnik, obrazovan u Sankt Peterburgu i Parizu. Vlastitim je novcem kupio čitav orkestar i nazvao ga „Pervyj v RSFSR ėkscentričeskij orkestr – džaz-band Valentina Parnacha“. Bio je to prvi službeni jazz orkestar U SSSR-u. Iako ne postoje snimke grupe, recenzenti su glazbu opisali kao noise glazbu u stilu talijanskih futurista.

U početku, vlada i tisak nisu imale prigovora na ovu novu glazbu, no 1923. godine osnovano je Rusko udruženje proleterskih glazbenika (RAPM) koje se protivilo jazz glazbi zbog njezinih zapadnih korijena.
Zanimljivo je kako se Amerika istovremeno protivila jazzu zbog afričkih korijena, a kasnije u nacističkoj Njemačkoj, Hitler ga je zabranio, smatrajući ga inferiornom umjetničkom formom.

Tridesete i četrdesete godine bile su povoljne za jazz na tim prostorima, iako je bilo cenzura. Godine 1936. osnovan je Državni jazz ansambl na čelu sa Staljinom osobno, a 1938. godine otvoren je vladin jazz orkestar - Gosdžaz. Bio je to tip političkog modela orkestra koji podržava ideološki ispravan, proleterski sovjetski jazz.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, radi saveza sa SAD-om, ansambli Crvene armije svirali su američke jazz standarde uz jazzirane ruske narodne pjesme, pjesme za mase i balade.

Po završetku Drugog svj.rata i ulaskom svijeta u Hladni rat situacija se promijenila. Svrstavši sada jazz u buržoasku zapadnjačku kulturu, staljinističke vlasti su ga zabranile, a glazbenici su proglašavani kontrarevolucionarima.

Ipak, zahvaljujući rastućem crnom tržištu, primjerice u baltičkim republikama, u SSSR-u je bilo moguće kupiti ploče, čuti i doživjeti nastupe uživo u ilegalnim i opskurnim klubovima, na privatnim zabavama i slično.

Parviz Rustambekov, talentirani azerbajdžanski saksofonist, završio je u zatvoru zbog navodnih veza sa Sjedinjenim Državama i umro 1949., u dobi od 27 godina, u do danas nejasnim okolnostima.

Jazz trubač Eddie Rosner, kojeg su zvali i Bijeli Louis Armstrong, bio je žrtva te promjenjive politike prema jazzu. Prvo je bio pod milosti Staljina, da bi kasnije završio u gulagu. Bio je židovsko-njemačko-poljskog porijekla, a nakon napada na Poljsku preselio se u Bjelorusiju. Bio je na turneji po Sovjetskom Savezu tijekom Drugog svjetskog rata, zabavljajući trupe i članove partije u Sovjetskom državnom jazz orkestru, i to uz dobru plaću. Uhićen je ubrzo nakon završetka rata zbog pokušaja ilegalnog napuštanja zemlje i osuđen na 10 godina gulaga – gdje su mu dozvolili da svira zatvorenicima za dizanje morala.

VIDEO: Eddie Rosner Zbogom, ljubavi - stari ruski tango

Fenomen kako nešto postaje još popularnije kad se zabrani intrigantan je i duboko ukorijenjen u ljudskoj prirodi. Osim toga, zabrana može stvoriti snažan efekt društvene polarizacije. Oni koji podržavaju zabranu mogu se naći u sukobu s onima koji joj se protive, što može dodatno potaknuti interes i širenje zabranjenog sadržaja. Jazz po svojoj glazbenoj prirodi ima predznak slobode, a ovim potezima simbol je postao još snažniji.

Nakon Staljinove smrti 1953., moglo se lakše disati. Ranih šezdesetih, kada su zabrane glazbe iščeznule, mnogi glazbenici kreativno su stvarali, na Moskovskom državnom konzervatoriju uveden je jazz, osnovani su ansambli, otvarali su se underground jazz klubovi, pokretali su se festivali, jazz se širio do svih krajeva zemlje.

Moskva, Tallin, Vilnius i Baku postali su središta jazza na sovjetskom prostoru, a glazbenici Centralne Azije, o kojima ćemo nešto detaljnije govoriti, razvili vlastiti jedinstveni zvuk.

Raspadom SSSR-a, mnogi talentirani glazbenici nisu mogli živjeti od svoje glazbe i napuštali su zemlju. Jedan od njih je Viatcheslav Nazarov, svjetski priznat jazz trombonist, pijanist i pjevač. Godine 1990. emigrirao je u Sjedinjene Države, gdje je započeo odlične suradnje sa zvijezdama jazza, ali je poginuo u prometnoj nesreći 1996. godine..

VIDEO: Viatcheslav Nazarov, skladba Yeti

Legendarni azerbajdžanski jazz pijanist Salman Hüseyn oğlu Gambarov, koji je osnovao ansambl Bakustik, prisjeća se kako je jazz scena u njegovoj zemlji jako živnula s gospodarskim rastom, nakon „naftnog buma“ (potpisivanjeg ugovora za istraživanje nafte u Kaspijskom jezeru). Gamberov na zaigrani način spaja etno sa cool mainstream jazz zvucima.

Zvukovi sovjetskog jazza

Glazbenici u Sovjetskom Savezu bili su pod utjecajem američkih jazz legendi poput Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona i Milesa Davisa, ali i europskih jazz umjetnika kao što su Django Reinhardt i Stephane Grappelli.

Njihova djela su se često širila putem ploča, snimki radio-emisija i koncerata. Ploče su najčešće dolazile iz ostalih socijalističkih zemalja Istočnog bloka, poput Poljske, i na početku su se prodavale "ispod pulta", i to za cijenu otprilike polovine prosječne sovjetske plaće.

Međutim, bez obzira na uzore iz zapadnog svijeta i na sjajne izvedbe, najveća kulturalna vrijednost jazz glazbe zemalja bivšeg SSSR-a, upravo je ta jedinstvenost i raznolikost u stilovima i utjecajima.

Uključivala je elemente tradicionalnog (izvornog) jazza, ali se također miješala s lokalnim folklorom i regionalnim glazbenim okusima. Žanr često u okvir jazza uključuje autohtone instrumente, melodijske obrasce i ritmičke strukture.

Nije samo etno bio začin kojeg su sovjetski jazz glazbenici dodavali jazzu kao svoj pečat. Šezdesetih i sedamdesetih vrlo su bili popularni jazz-rock, funk i jazz fusion, koji obično uključuje upotrebu električnih instrumenata, kao što su električna gitara, klavijature i sintesajzeri, te naglašava ritmičku energiju i eksperimentiranje. Uz očuvanje temeljnih elemenata jazza poput improvizacije i složenih harmonija, jazz fusion stvara inovativan i dinamičan zvuk koji spaja različite glazbene tradicije i otvara prostor za kreativnost i eksperimentiranje.

Budući da je asocijacija na SSSR svakako i istraživanje svemira, neizbježan je bio space ambient žanr kombiniran sa jazzom, uključujući cosmic ambient, space rock i space jazz, koji se često se koriste i kao pozadinska glazba u filmovima, video igrama ili meditacijskim praksama.

Poslušajte Pavel Ovsyannikov Ensemble iz 1982., glazbu koja je puna poleta i kozmičkog optimizma, a preporučamo i Ansaml Arsenal.

VIDEO: Pavel Ovsyannikov Ensemble - K Zyozdam

Centralna Azija - odlična fuzija jazza i lokalnog folklora

Značajna kulturna i umjetnička aktivnost u srednjoazijskim republikama SSSR-a, uključujući Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, Turkmenistan i Tadžikistan formirala se tijekom 1970-ih i 1980-ih godina.

Pod utjecajem globalne popularnosti jazza i jazz-rock žanrova, lokalni glazbenici u počeli su uključivati te elemente u svoju glazbu. Rezultat toga bio je jedinstven spoj jazza s tradicionalnim srednjoazijskim melodijama, ritmovima i autohtonim instrumentima, što je stvorilo prepoznatljiv zvuk, zanimljivu i suvremenu fuziju.

Zanima li Vas kako zvuči etno-jazz-rock-funk fuzija iz Turkmenistana 1980. godine, poslušajte Ansambl Gunesh. Neki od tekstova su tradicionalna poezija iz 17. stoljeća. Vrlo zabavno i tjera na plesne pokrete!

VIDEO: Vokalno instrumentalni ansambl Gunesh (1980.)

Kazahstanska jazz rock grupa Boomerang, kao i Medeo Ensamble, zvučali su vrlo suvremeno i inovativno za svoje vrijeme. Eksperimentirali su sa jazzom, elektronikom i finim etno melodijama i vrlo su ugodni za slušanje.

VIDEO: Boomerang: Mirage (1986.)

Sato je bio jazz etno fusion bend iz Uzbekistana sa vrsnim glazbenicima. Utjecali su na mnoge druge umjetnike. Idealna glazba za uživanje i relaksaciju.

VIDEO: Sato: Efsanie (Legenda)

Žanr se tijekom godina nastavljao razvijati i prilagođavati, uključujući nove utjecaje i pomičući granice glazbenog izričaja. Srednjoazijski jazz služi kao dokaz bogate kulturne baštine regije i njezine spremnosti da prihvati i uvede inovacije unutar jazz tradicije. Stekao je priznanje, kako unutar regije tako i na međunarodnoj razini.

Jazz festivali odigrali su, i dalje igraju vrlo važnu ulogu, jer služe kao platforme umjetnicima da pokažu svoj talent i suradnju s glazbenicima iz cijelog svijeta. Jedan od najboljih glazbenika koji pripadaju suvremenoj generaciji je azerbajdžanski jazz pijanist i skladatelj Emil Ibrahim Mammadov. Njegova sposobnost pronalaženja fuzije otkriva izvanredan talent kao izvođača i skladatelja.

VIDEO: Emil Mammadov Ibrahim - Qubanin Ag Almasi

Baltičke zemlje - plodno tlo za avangardu

Litva, Latvija, a pogotovo Estonija, koja graniči sa Finskom, bile su nešto slobodnije od ostatka ruralnijeg SSSR-a. Estonci su mogli hvatati signal finske televizije i kod njih se nije tako strogo gledalo, primjerice, na duge kose kod muškaraca.

Litvu ćemo predstaviti Saulius Šiaučiulis ansamblom, raspoloženog jazz-funk zvuka.

VIDEO: Saulius Šiaučiulis Band - Credo (1979.)

REO je jedan od legendarnih latvijskih jazz kolektiva čiji su članovi svirali gotovo svi najpoznatiji latvijski jazz glazbenici. Zvuče profinjeno - procijenite sami.

VIDEO: REO - Džeza Ritmā, Latvija/SSSR 1970.

Bend Keseke opisuje se kao najbolji prog-fusion bend koji je ikada izašao iz Estonije. Počeli su 1980. kao punk bend Propeller, što su sovjetske vlasti zabranile. Već iduće godine od probranih glazbenika formirali su novi bend, Keseke, predvođeni jazz klavijaturistom. Pridružili su im se i neki članovi benda In Spe, kojeg također morate poslušati, kao i bend Radar. Glazba zvuči poletno, dinamično, senzualno i uzbudljivo, a što je najbolje - i dalje moderno!

VIDEO: Kaseke: Põletus (Estonia/USSR, 1983)

Dobri primjeri prakse za daljnje razvijanje jazz scene

Estoniju zovu i zemljom glazbe, pa nije iznenađujuće da danas tamo postoji rastuća jazz scena. Centralno događanje je međunarodni festival Jazzkaar zbog kojeg svakog proljeća oživi čitav Talin, dok je ljetna sezona prepuna zabavnih jazz festivala koji koriste čarobni krajolik estonskih otoka (Juu Jääb, Sõru Jazz itd.). U Talinu u principu, svakog dana možete otići na jazz koncert. Eto prijedloga za ljubitelje jazza na putovanju Baltikom!

Unesco izvješćuje kako je u Kazahstanu pokrenut pilot projekt "şañ basqan" ("prekriven prašinom" na kazaškom), čiji je cilj pronalaženje i očuvanje informacija o povijesti kazaške glazbene kulture. Ističu da je zbog nedostatka sveobuhvatnih studija glazbene kulture, instituta glazbene kritike, dovoljnog broja stručnih specijaliziranih medija i pažnje prema raznolikosti kulture u regiji, veliki dio njihove kulturne baštine izgubljen ili se nam briše pred očima zajedno s posljednjim živućim svjedocima tih događaja zbog nepostojanja uvjeta za očuvanje zapisa.

Spasimo kulturnu baštinu!

Svjedoci smo da vrijedna kulturna baština, u obliku glazbe i filmova, propada zbog nedovoljne brige i neadekvatnog arhiviranja - posebice kad se radi o djelima stvorenim na prostorima danas nepostojećih država, djelima koja uglavnom ni nemaju nikakve veze s politikom.

Poduprimo arhiviranje, digitalizaciju i restauraciju glazbenih zapisa, albuma, filmskih traka i ostalih artefakata koji su ključni za razumijevanje i očuvanje svjetske kulturne baštine! Neka zvukovi i slike naše prošlosti ostanu žive i dostupne budućim generacijama.

Komentari

(13):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu. Također se ne dozvoljavaju komentari koji na bilo koji način uznemiravaju druge korisnike, služe u svrhu propagande ili promicanja neutemeljenih tvrdnji. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja mogućnosti komentiranja bez najave i bez objašnjenja.
Sortiranje: | Grupiraj odgovore: | Prikaz:
  1. +2
    zlatan
    pozitivna ocjena
    18:55 | 21.06.2023.
    Autorica piše da se u baltičkim zemljama, tada sovjetskim republikama, slobodnije gledalo na dugokose muškarce. Da, moguće u početku te mode. Ali kasnije nigdje to nije bilo zabranjeno. Već šezdesetih, posebno sedamdesetih godina, snimke sa ulica sovjetskih gradova otkriva, da imati dugu ili dužu kosu, nije bio problem za "otkačene" mladiće.
    Piše autorica, ruralnijeg SSSR-a. Hm, kao cjelina SSSR je postao pretežno gradskom državom negdje sredimo ili krajem pedesetih, a do raspada SSSR-a, 66% stanovništva živjelo je u gradovima. Posebno je bila urbanizirana Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan, a recimo Uzbekistan, ljudi su sporije selili u gradove, pa je Uzbekistan tek u postsovjetskom periodu postao pretežno urbana država.
    Prikaži cijeli komentar
    Reakcije na komentar: 1
    +2
    zlatan
    pozitivna ocjena
    19:44 | 21.06.2023.
    @zlatan
    Lijepo otići na wikipediju, na ruskom jeziku, napraviti prijevod, pa pročitati o tada najboljem trubaču Evrope i SSSR-a, Židovu Eddiju Rosneru. Da, 8 godina je bio zatvoren, a tamo svirao glazbu, koja je bila popularna i izvodila se diljem svih zatvora i logora tadašnjeg staljinističkog sistema Gulag.
    Hm, a onda se javi neki bezveznjak kao Solženjicin i staljinizmu i boljševizmu, pripiše 66 milijuna žrtava. Po nekima sa advancea, valjda i 200 milijuna-:(!
    Prikaži cijeli komentar
  2. +3
    zlatan
    pozitivna ocjena
    18:12 | 21.06.2023.
    Sovjetska zabavna glazba bila je fantazija, unatoč našim predrasudama. I najvažnije, niz sovjetskih naroda, jezika i kultura, dao je zajedničkoj sovjetskoj zabavno-glazbenoj baštini, neprocjenjivo bogatstvo.
    Puno toga došlo je baš iz baltičkih republika, koje su iako male brojem stanovnika, po tome često bile prve u ex-SSSR-u. Kada se samo sjetim, da je prvi noćni bar, sa živom glazbom proradio u tadašnjem SSSR-u, ne u Moskvi ili Lenjingradu, a ni u Kijevu, nego baš u gl.gradu Latvije, u Rigi, sve nam mora biti jasno.
    Šezdesetih pa nadalje, sjećamo se festivalomanije diljem Evrope, pa i u ex-yu republikama. I tadašnji SSSR je tada preplavila festivalomanija, od Latvije, preko Rusije, pa dolje do Uzbekistana.
    Kada to nekima kažeš o tome, smiju se i rugaju, a čitajući po youtubeu otkrivam da ni moderna omladina na ex-sssr prostranstvima, često nemaju pojma o tome. Misle da su njihovi roditelji, bake i djedovi, rasli samo uz koračnice Crvene armije. Tužno je ljudsko neznanje i visoko kao vrhovi Kavkaza!
    youtube.com/watch?v=8EByB6yLEV4
    Prikaži cijeli komentar
  3. +5
    I. Hariš
    pozitivna ocjena
    10:12 | 20.06.2023.
    Želeći pomoći jednom osmoškolcu korisno i zabavno utrošiti vrijeme u nadolazećem raspustu u nečemu (zastarjelom) poput školske lektire, sa što manje mobitela i igrica, upravo sam na portalu Moja lektira "naučio" kako je Dositej Obradović rođen u Čakovcu. "Dositej Obradović rodio se u Čakovcu 1739. godine."
    Ništa Banat u Rumunjskoj, ništa Habsburzi - već "Čakovec".
    Ostao sam u dilemi je li to neka nova, suvremenija basna.
    Prikaži cijeli komentar
    Reakcije na komentar: 5
    +1
    zlatan
    pozitivna ocjena
    17:58 | 21.06.2023.
    @I. Hariš
    Hm, čitam Čakovo, Banat, to je tada bila Habsburška Monarhija iliti Austrijsko Carstvo. Još ne Austro-Ugarska, jer je ta dvojna zastarjela gospođa monarhija iz kompromisa, zbog svađe vladajućih elita, mađarske i austrijske besposlene gospode, nastala tek 1867 godine. Kako se ono kaže, besposlen pop i jariće krsti ("bogohulno", da jariće, imaju 4 noge i rep, gdje će to krstiti?). E, tako su ta gospoda stvorila AU Monarhiju. Kad se sjetim onih slika, cara Franje Josipa sa onom kapom i cijelim kokošinjcem na glavi, ne znam bi li se smijao ili plakao, ili i jedno i drugo!?
    Na hrv.srp.bosansko.cg jeziku, našem zajedničkom i baš bogatom južnoslavenskom jeziku (-:!), naziva se ČAKOVO, na rumunjskom Ciacovo, i danas se nalazi u Rumunjskoj, u rumunjskom dijelu Banata. Mjerim na Google earthu, da je to Čakovo/Ciacova, samo oko 20 km po ravnoj crti od srpsko-rumunjske granice. A ravnica samo takva.
    Hm, kako je u vrijeme Dositeja taj Banat, Vojvodina koju tada zvaše južna Ugarska, pa tamo dalje kroz Transilvaniju, bio etnički šarolik prostor: Mađari, Srbi, Hrvati, Slovaci, Rumunji, Nijemci ponajviše Švabe, Ukrajinci velikim dijelom Rusini kao dio ukrajinskog naroda, Romi, ovi, oni.......Čovjeku dođe na neki način žao, da nije više tako. Jer kad je u juhi raznog povrća, ukusnija je i zdravija, a kada je samo jedno povrće, ma za.H.ebi-:)!
    Prikaži cijeli komentar
    +3
    I. Hariš
    pozitivna ocjena
    20:09 | 21.06.2023.
    @zlatan
    Meni je bilo žalosno pročitati na "Moja lektira", što bi valjda pripadalo rubrici kultura, tako površno netočan navod (bolje da nije ništa napisano). Dositeja sam se "dosjetio" i potražio više zbog brvna (iz basne), iliti balvana. Kao što mnogi ne znaju za tradicionalnu obuću u Hrvata - opanke, tako ne znaju ni to kako je Dositej "hrvatsku riječ" brvno koristio davno prije hrvatsko-srpskih neprijateljstava.
    Ostalo spomenuto žaljenje svodim na zajednički nazivnik "Žal za mladost" ("Koštana" Bore Stankovića). Žalim i za svojim prorijeđenim posjetima Hrvatskom akademskom društvu - Subotica, a još više za rezancima s makom na Majkinom salašu.
    Prikaži cijeli komentar
    +2
    I. Hariš
    pozitivna ocjena
    08:06 | 22.06.2023.
    @zlatan
    Al' se nekad dobro jelo
    😋
    Prikaži cijeli komentar
    +2
    zlatan
    pozitivna ocjena
    19:17 | 22.06.2023.
    @I. Hariš
    U redu to da se dobro jelo, za gurmane, ali nisam gurman niti malo, i ne jedem svašta-:)!
    Prikaži cijeli komentar
    +1
    KONTRA 85
    pozitivna ocjena
    07:37 | 25.06.2024.
    @zlatan
    Šta te onda veseli u životu?Nije jelo,nije ono drugo na je````,nije obitelj....
    Prikaži cijeli komentar
    Još 2 komentara u raspravi - prikaži sve
  4. +4
    ksenija7
    pozitivna ocjena
    22:58 | 19.06.2023.
    Vrlo lijep esej sa zanimljivim prilozima.
    Prikaži cijeli komentar
    Reakcije na komentar: 1
    +3
    zlatan
    pozitivna ocjena
    18:21 | 21.06.2023.
    @ksenija7
    Pjevač i kantautor, Aleksandr Sjerov, rođen u Ukrajini 1951 godine, na ukrajinskom bio bi Oleksandr Serov, u Nikolajevskoj oblasti, na ukrajinskom Mikolajivska oblast. Živi u Rusiji, bio je za otcjepljenje Donbasa, i nije poželjan u Ukrajini. Nisam otkrio koje je narodnosti, ruske ili ukrajinske, meni nevažno.
    youtube.com/watch?v=oH6o2iat4oY
    Prikaži cijeli komentar
  5. +7
    Kalnichan
    pozitivna ocjena
    22:15 | 16.06.2023.
    30-ih, u vrijeme čistki, jedan od glavnih Staljinovih ljudi - Kaganovič, objavio je brošuru o jazzu, pozitivnu.
    Prikaži cijeli komentar
    Reakcije na komentar: 1
    +6
    Genije iz Kenije
    pozitivna ocjena
    06:47 | 17.06.2023.
    @Kalnichan
    Za Igora Sečina, također, kojeg zapadni mediji pokatkada nazivaju "najstrašnijim čovjekom na svijetu", se govori da je pasionirani ljubitelj jazza.
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.