Tijekom srpnja je židovski muškarac napadnut u parku u Berlinu od strane skupine mladih i tinejdžera nakon što su primijetili da nosi Davidovu zvijezdu. Nekoliko dana ranije, 19-godišnji useljenik iz Sirije je proglašen krivim za travanjski napad protiv jednog Izraelca koji je nosio židovsku kapicu Kippah na jednoj berlinskoj ulici. Kasnije tijekom srpnja, židovski profesor koji je posjetio Njemačku bio je napadnut u parku u Bonnu prvo od strane jednog Palestinca pa zatim od policije koja ga je bacila na tlo i udarila više puta po licu jer ga je krivo zamijenila za napadača. Uslijed svih tih antisemitskih prijestupa, njemačka vlada povećala je novčana davanja za Središnje vijeće Židova u Njemačkoj prvi puta nakon 2011. priznavši "porast antisemitizma u našem društvu". Nekoliko dana kasnije, 40 židovskih organizacija u Njemačkoj poslalo je otvoreno pismo pozivajući vladu da se suprotstavi antisemitizmu.
Antisemitizam je još uvijek, iliti ponovo, živ i zdrav u Njemačkoj i tamošnjim njemačkim Židovima stvara velike probleme i prijetnje za njihovu egzistenciju. Procjenjuje se da trenutno oko 200 000 Židova živi u Saveznoj Republici Njemačkoj. Premda neke statistike govore da broj antisemitskih ispada i incidenata ima jednak intenzitet godinama, jasno je da se broj izgreda u zadnje vrijeme povećava u mnogim gradovima, a posebice u prijestolnici Berlinu.
Prema statistikama koje su javno obznanile njemačke vlasti početkom kolovoza, antisemitski prekršaji su doživjeli skok za 10% u prvih šest mjeseci 2018. i petina svih antisemitskih kriminalnih radnji počinjenih iz mržnje (kategorija koja uključuje nasilne verbalne ili fizičke napade) dogodila se u Berlinu. Nakon glavnog grada, pokrajina Bavarska prednjači u antisemitskim incidentima. Od siječnja do lipnja ove godine u Njemačkoj se dogodilo točno 401 kriminalno djelo koje je klasificirano antisemitizmom. U 87% slučajeva za incidente su zaslužne ekstremne desničarske skupine. 12 napada je bilo eksplicitno nasilno.
Iako bi se dio povećanih incidenata mogao pribrojiti promjenama u sustavu izvještavanja, vlasti vide povećanje kao kristalno jasan i ozbiljan problem. Ne treba posebno napominjati da svi napadi nisu prijavljeni zbog straha žrtava. Evidentno je da su desni ekstremisti odgovorni za većinu antisemitskih napada, a nakon njih slijede imigranti pristigli iz muslimanskih zemalja koji su došli posljednjih godina. No, analitičari ne žele rast antisemitizma u Njemačkoj pripisati samo dolasku migranata iz Afrike i Bliskog istoka.
Židovski profesori u njemačkim javnim školama nose se s teškim pitanjem trebaju li bez uvijanja otkriti svojim učenicima svoj pravi etnički identitet u vremenima kada u njemačkim školama ima sve više antisemitizma i antisemitskih incidenata. "Trebalo mi je dosta vremena prije nego što sam imala samopouzdanja reći ljudima", izjavila je 41-godišnja profesorica u školi Michal Schwartze koja se još davno prije u svojoj karijeri brinula treba li otkriti svoj pravi identitet jer bi je na taj način smatrali pristranom zato što predaje povijest i politiku. S vremenom je Schwartze odlučila da neće više skrivati svoj židovski identitet. "Mislim da je važno zauzeti takvo stajalište, i biti eksplicitan oko svoga stava", kazala je. U drugu ruku, berlinska profesorica Anna Furer ne želi da njeni studenti saznaju da je Židovka, a posebice ne fanovi Adolfa Hitlera i nacizma. "Pokušavam ovo ignorirati koliko god mogu, ali na kraju dana i ja imam osjećaje", izjavila je referirajući se na antisemitske opaske učenika u prošlosti. Boji se da ne bi učenici saznali koliko je takvi komentari pogađaju.
Novi strahovi i činjenice o ponovnoj pojavi antisemitskog ponašanja diljem Europe također su zaslužni za veću svijest o problemu antisemitizma u Njemačkoj, te osobito o antisemitskim ispadima u njemačkim školama. Upravo u školama židovski učenici su bili više puta napadani i uznemiravani. Iako je u početku pozornost bila usmjerena prema javnim odnosno državnim školama, nakon što je jedan učenik dobio prijetnje smrću u srednjoj školi u predgrađu Berlina u prosincu 2017. pokazalo se da su i skupe privatne škole također zatrovane antisemitizmom. Za primjer se može uzeti slučaj jednog dječaka koji je u elitnoj međunarodnoj školi u Berlinu mjesecima bio maltretiran samo zato što je Židov.
Problem antisemitizma u školi je postao vidljiv i njega se ne može zaobići, ali profesori još uvijek nisu obučeni kako reagirati na praktične antisemitske ispade. Antisemitizam u školama pojavljuje se u mnogim oblicima i različitim formama. Ponekad je teško razlučiti legitimna pitanja o povijesti od nesumnjive mržnje. Događalo se da je izraelska zastava strgnuta s postera na zidu u školskom hodniku, učenici su pitali može li se sudbina Židova u nacističkim koncentracijskim logorima uspoređivati sa stanjem u kojem se nalaze današnji Palestinci, i pojavljivala su se pitanja zašto su Židovi u suvremenoj Njemačkoj izuzeti od poreza (ta tvrdnja je naravno neistinita).
Postoje studije koje su pokušale naći odgovore odakle dolazi novi val antisemitizma u školama odnosno koji su izvori mržnje i netrpeljivosti prema židovskom narodu i Izraelu. Najčešće se pokazalo (što ne mora uvijek biti točno) da učenici i studenti u najvećem broju slučajeva ponavljaju predrasude i stereotipe koje su čuli doma, u medijima ili od kolega. Nevladine organizacije koje proučavaju i nastoje se boriti protiv antisemitizma poput njemačke podružnice Američkog židovskog odbora (AJC) boje se da bez opsežnog angažmana savezne vlade, njemačke škole bi mogle obrazovati nove generacije koje bi bile sklone antisemitskim uvjerenjima.
Međutim, problem predstavlja federalizirana struktura njemačkog obrazovnog sustava jer 16 saveznih država upravlja svojim školama autonomno što predstavlja prepreku za jedinstveni odgovor na nacionalnoj razini. Ni u AJC-u ne znaju kako bi se točno trebali nositi s ovim problemom. Definitivno je utvrđeno da su đaci pogodna populacija za širenje teorija zavjera a profesori često ne znaju kako odgovoriti takvim iskrivljenim tumačenjima. Rješenja možda predstavljaju radionice za profesore koje su ponegdje već pokrenute. Na tim radionicama profesori bi mogli pronaći neka rješenja kako se boriti protiv protužidovskih stavova svojih učenika.
Ali zanimljiv je i zaključak određenih istraživača koji su zabrinuti jer se odgovornost za nove izljeve antisemitizma prebacuje na muslimanske doseljenike iako je većina ispada povezana sa stoljećima dugim izvornim njemačkim antisemitizmom. Npr. istraživačica u Centru za istraživanje antisemitizma na Tehničkom sveučilištu u Berlinu, Julianne Wetzel, je izjavila da premda ne postoje reprezentativne studije, većina useljenika u Njemačku je voljna se integrirati u njemačku kulturu i učiti o njemačkoj povijesti, kulturi i vrijednostima. I kancelarka Angela Merkel je u jednom televizijskom intervjuu ranije ove godine priznala da dio arapskih migranata donosi sa sobom antisemitske stavove, ali je problem antisemitizma u Njemačkoj postojao još davno ranije misleći pritom na radikalne desničarske stranke, udruge i organizacije koja su poznate po širenju antisemitskih stereotipa. Tu je najjača opozicijska populistička stranka u Bundestagu, Alternativa za njemačku (AFD) koja se protivi pretjeranom kajanju za nacističkim grijesima i protivi se izgradnji novih spomenika žrtvama holokausta.
U periodu od 2007. do 2018. antisemitski sadržaji na njemačkim web stranicama su doživjeli rast od preko 30%. To pokazuje da je antisemitizam penetrirao duboko u njemačko društvo. Prema policijskim podacima tijekom 2017. dogodilo se 1453 antisemitska incidenta u Njemačkoj što u prosjeku znači četiri na dan. Iz svega se može zaključiti kako antisemitizam nikada nije nestao niti je bio iskorijenjen u Njemačkoj koja je u Drugom svjetskom ratu prouzročila holokaust i logore smrti koji su odnijeli milijune židovskih života. Antisemitizam je bio utišan i skriven, ali nije nestao. Očito je da kako vrijeme prolazi sjećanja na holokaust blijede, pogotovo za mlade generacije koja ne mare pretjerano za povijest, a predrasude i mržnja prema Židovima ostaju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
