Politički odnosi između Turske i Rusije uvijek su bila posebna priča za sebe i konstantno su izazivali kontroverze jer su se tijekom povijesti kretali od ljubavi do mržnje, a tako je i u posljednjih nekoliko godina. Zapleti, raspleti, zaokreti i stalne dramatične promjene su osnovne karakteristike rusko-turskih odnosa. Može se šaljivo ustvrditi kako na relaciji Ankara - Moskva nikad nije dosadno i često ima noviteta.
Trenutno su tursko-američki odnosi katastrofalno loši zbog sukoba interesa u Siriji i širih neslaganja na Bliskom istoku. Zbog toga je nedavno američka predstavnica u NATO-u izjavila kako Rusija nastoji "preobratiti" Tursku na svoju stranu putem prodaje sustava S-400 i drugih bogatih energetskih dogovora. Nije čudna zabrinutost SAD-a pogotovo što su se 26. srpnja na marginama BRICS-ovog summita u Johannesburgu u Južnoj Africi ponovo sastali predsjednici Vladimir Putin i Recep Erdogan. Glavna tema razgovora bilo je rješavanje sirijskog sukoba, ali i jačanje bilateralnih odnosa. Sastanak je bio relaksiran i opušten s mnogo šala. Anegdotalna zanimljivost je da je Erdogan kazao Putinu da će drugi puta kada bude dolazio u Tursku biti poslužen s ruskim mesom u restoranu. Time je Erdogan želio ukazao na bolje trgovinske odnose koji imaju stalni zamah. Tijekom ove godine dva predsjednika su telefonski razgovarala 16 puta što je pokazuje koliko intenzivno surađuju. Takvi srdačni sastanci dvojice lidera su dijametralna suprotnost od zategnutih i stresnih sastanaka koje Erdogan ima s čelnicima EU država i SAD-a.
Zbog svoje geografske blizine i političke moći Turske i Rusije, odnosi svake države s onom drugom imat će uvijek veliku važnost. Itekako je Rusima bitno kakvi su im odnosi s Turskom, a i Turcima je također iznimno bitno kakvi su im odnosi s Rusijom. Dobri ili loši bilateralni odnosi na svojevrstan način određuju kompletnu vanjsku politiku. Za tursko-ruske veze važan je utjecaj drugih država kao što su Izrael, Iran, Zaljevske države, ali i EU-a i SAD-a. Npr. ako Rusi imaju dobre odnose s Turskom tada im ne štete puno loši odnosi s Europskom unijom i Amerikom. Ako Turci imaju dobre odnose s Rusijom tada im ne treba previše savez sa Zapadom. Značajna sastavnica tursko-ruskih odnosa je da se interesi dvije zemlje često preklapaju, ali i sudaraju. Poznato je da često susjedne zemlje, iako dijele određene zajedničke interese, imaju loše odnose jer jedna drugoj smetaju iz nekog razloga. To "podudaranje" ili "sudaranje" je neraskidivo povezano sa širom regionalnom i globalnom slikom.
Danas, sredinom 2018., Putin i Erdogan mogu se pohvaliti da njihove države imaju opsežne i duboke veze koje se osim političke suradnje tiču i trgovine, energije, investicija, graditeljstva, kulture, vojske, turizma... Nedavno je istraživanje pokazalo kako 70% turskih građana gleda pozitivno prema političkom, ekonomskom i sigurnosnom savezu s Rusijom. Jedan od ključnih pokazatelja rusko-turskog partnerstva je rusko sudjelovanje u izgradnji prve turske nuklearne elektrane Akkuyu koja se trenutno gradi u Büyükeceliju u pokrajini Mersin. Akuyyu je jedan od najvećih Erdoganovih projekata s kojim želi postići Viziju 2023. kojom bi Turska trebala biti znatno ojačana. Projekt vrijedi 20 milijardi USD i elektrana bi trebala zadovoljiti 10% energetskih potreba Turske. Ruska tvrtka Rosatom financira izgradnju elektrane u zamjenu za 51% vlasničkog udjela. Rusija je već od ranije najveći opskrbljivač Turske prirodnim plinom i treći najveći opskrbljivač naftom.
Međutim, nije sve bajkovito jer odnose obilježava međusobno nepovjerenje i sumnje koje se vezuju uz različite interese na prostorima kao što je ponajviše Bliski istok. Ali stvarnost je da bi obje strane trebale nadići neslaganja i tražiti mirnije odnose na dugi rok. Strateški značaj odnosa je dubok i ti odnosi ne bi trebali biti diktirani od strane drugih država već bi ih turski i ruski policymakeri trebali sami kreirati. Premda su godinama Putin i Erdogan gradili konstruktivne odnose kriza iz 2015.-2016. iako je bila kratka pokazala je svu krhkost i manjkavost odnosa. Dvije zemlje su skoro zaratile i bile su na rubu velikih okršaja. No, ipak se to dogodilo nije i odnosi su stabilizirani. Upravo zato nema sumnje da će u bliskoj budućnosti biti puno iznenađenja koja se ne mogu predvidjeti. No, mogu se utvrditi neka obilježja tursko-ruskih odnosa u budućnosti.
Svakako je da će odnosi Moskve i Ankare biti super važni za svaku stranu. Obje države su ponosne na svoj specijalan euroazijski status koji im daje posebno značenje jer niti jedna druga država se istovremeno ne deklarira kao azijska i europska država. Ali i Turska i Rusija ponose se time da pripadaju i jednom i drugom kontinentu i civilizacijskom krugu što im daje poseban položaj i status u geopolitici. Upravo pripadnost Euroaziji je faktor koji čvrsto veže obje države.
Položaj na razmeđu svjetova zaslužan je i za različite paradokse. Turska, iako je članica NATO saveza, kupuje ruski obrambeni raketni sustav S-400. Oboje surađuju na rješavanju sirijske krize, ali Rusi podupiru Assadovu vladu, a Turci proturske sunitske pobunjenike. Ruski vrh surađuje s Kurdima u Siriji, a tursko rukovodstvo ih smatra najvećom prijetnjom. I jedni i drugi žele stabilnost na Transkavkazu odnosno na područjima Gruzije, Armenije i Azerbajdžana koja su se pokazala posebno zapaljivima i sklona sukobima. Tu je neriješen sukob u Gorskom Karabahu između Erevana i Bakua i problem dvije odmetnute proruske pokrajine u Gruziji. Rusko-turski odnosi će uvelike ovisiti o međunarodnom terorizmu, cijenama energenata, i o geopolitičkim i geoekonomskim odnosima. Zajednička odlika je da vodstvo Turske i Rusije nastoji i radi na modernizaciji svojih država u tehnološkom, znanstvenom, energetskom, prometnom i drugom pogledu. Vlasti nastoje podići standard svojih građana pa i jednima i drugima odgovara da to provode uz pomoć druge strane, a ne da su odnosi loši.
I dok su politički odnosi Moskve i Ankare sve topliji i srdačniji upravo zahvaljujući njima naglo se razvijaju trgovinski odnosi. Turska je postala 5. najveći trgovinski partner Rusije u prvoj polovici 2018. Trgovinska razmjena između dvije zemlje u prvih šest mjeseci ove godine porasla je za čak 37% u odnosu na isto razdoblje lani i dosegla je 13.3 milijarde $. Pred nešto više od godinu dana, u svibnju 2017., Turska i Rusija su potpisale zajedničku deklaraciju da će maknuti sva trgovinska ograničenja između dvije zemlje i u potpunosti normalizirati gospodarske odnose. Posjetimo, obostrane sankcije su postavljene nakon zahlađenja odnosa u studenom 2015. Budući da su tako sva trgovinska ograničenja ukinuta, turski izvoz u Rusiju je u prvih šest mjeseci 2018. skočio za 47%, a dok je ruski izvoz u Tursku istovremeno skočio za 36%. 2017. je trgovinska razmjena Rusije i Turske iznosila 22 milijarde $ što je skok za 40.5% u odnosu na 2016. Očekuje se da će ove godine oko 6 milijuna ruskih turista posjetiti Tursku.
Turska ima interes pridružiti se BRICS-u iako tursko gospodarstvo trpi krizu i nije ni izbliza onoliko snažno kao prije pet godina. Kako bi Turska postala dio zajednice BRICS-a mora povećati proizvodnju dobara i usluga koje plasira na tržište da bi postala zanimljiva članicama. Savez s Rusijom definitivno će olakšati napore Turske da se priključi BRICS-u, ali i Šangajskoj organizaciji za suradnju. Potencijalno članstvo u BRICS-u bi ojačalo turski geopolitički status, a ako se to dogodi tursko-ruske veze će doseći novu razinu saveza u regionalnom i globalnom kontekstu. To žele i Moskva i Ankara.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
